15. srp 2010.

Eschalon: Book II, recenzija

Kad čujemo da je neka igra objavljena pod barjakom nezavisnog izdavača, prvo pomislimo na jedinstvene osobine i naprednu mehaniku koje bi većina poslovnih ljudi u kožnim foteljama glatko odbila da podrži. Momci iz studija Basilisk su sa prvim Eschalon-om ponudili nešto upravo suprotno – RPG igru koja se oslanja na tradicionalne postulate, svojevremeno utemeljene u klasičnim serijalima kao što su Ultima ili Might&Magic. Publika je u ovom ostvarenju prepoznala kvalitet, pa je igra uspela da se proda u dovoljnom broju primeraka da serijal zasluži nastavak. Pred nama je Eschalon: Book II, druga igra u najavljenoj trilogiji.



Nema razloga da pominjanje „trilogije“ bilo koga uplaši. Eschalon: Book II igrača ne baca u sred zahuktale fabule, tako da nije potrebno znati sadržaj prve igre. U kratkom uvodu objašnjava se kako je naš heroj, nakon što je pobedio horde goblina i vratio relikviju „Krst vremena“ tamo gde pripada, uspeo da povrati mir i blagostanje u zemlje Termora. Nakon toga je odlučio da nove nevolje prepusti novim junacima i okačio mač i štit o klin, pa se zaputio preko mora na sever. Tamo leži novi kontinent, Mistfel, nedodirnut ratom u Termoru. Želja za mirnim životom mu stavlja u ruke motiku i polako odnosi prošlost u zaborav. Međutim, njegove poljoprivredničke dane na ivici gradića Istviloua prekida iznenadan susret sa tajanstvenom figurom po imenu Darus. On našem zaboravnom junoši otkriva da je on zapravo deo tajnog esnafa koji se zavetovao da spreči ponovno sastavljanje relikvije Krst vremena, koju čini pet magičnih kamenova. Ubrzo se saznaje i da su tri magična kamena pala u ruke zle rase Tauraksa i da je na, kome drugom nego našem junaku, da spreči da se sile mraka domognu ostatka tog moćnog predmeta. Poput svakog dobrog mentora, Darus par trenutaka kasnije gine pod misterioznim okolnostima i teret tumaranja po Mistrelu u potrazi za daljim odgovorima pada na igrača. Priča ne može da se pohvali svežinom, ali je dovoljna da pokrene radnju igre u kojoj će mnogi uživati.


Stvaranje lika kojeg će igrač voditi je prilično interesantno i bogato opcijama, a uz to i ukrašeno nekim novitetima u odnosu na prvu igru. Osobine junaka su prilično uobičajene, s tim da se prvi put pojavljuje „koncentracija“, koja svojim dejstvom grubo odgovara „sreći“ viđenoj u sistemu SPECIAL koji je nekada koristio studio Black Isle. Takođe, primetno je i odsustvo bilo kakvih društvenih atributa, budući da igra u razgovorima sa NP karakterima daje predefinisane odgovore. Upravo zbog ovoga ne treba očekivati mogućnost da igrač vodi diplomatskog lika koji će se rečima probijati kroz igru. Rasa i klasa ima po pet. One svojim karakteristikama ne odskaču preterano od ranije viđenih. Međutim, zanimljiva crta glavnog lika je njegov sistem vere, ili ti aksiom. Aksioma takođe ima pet, a svaki je mač sa dve oštrice. Na primer, odabir ateiste će igrača učiniti imunim na kletve, ali isto tako i na blagoslove. Sa druge strane, druid će brže obnavljati svoje zdravlje u prirodi, ali mnogo sporije u podzemlju. 


Veština u igri ima na pretek, a ona sa kojom se započinje igra određena je kombinacijom klase i aksioma. Posebno interesantna je kartografija. Bez iste, interfejs neće uopšte prikazivati mini-mapu, dok će sa jednim uloženim poenom u nju iscrtavati samo najosnovnije konture. Ali, ukoliko se uloži dosta u razvoj kartografije, mape će postati mnogo detaljnije i ponekad otkrivati tajne prolaze, koje bi inače bilo veoma teško pronaći.


Svet pred igračem je veliki, a nelinearni koncept igre omogućava da se zaviri u svaki njegov kutak. Naravno, ovo se radi na sopstveni rizik, jer Eschalon: Book II je prvenstveno akciono orijentisana igra. Okolina je podeljena na četvrtasta polja, budući da igra funkcioniše po šahovskom principu koordinata. Heroj se kreće strogo duž tri ose, određene ne pikselima, već pomenutim poljima. U pitanju je jednostavna i funkcionalna mehanika poznata od ranije iz sličnih poteznih igara. U svojim pohodima naš junak može naići na zaista impresivan broj predmeta, opreme i naoružanja, čiji kvalitet varira u zavisnosti od izabrane težine igre.


Zadaci koje je potrebno ispuniti kreću se od savršeno banalnih („nađi kovaču izgubljni mač“), preko epskih potraga za izgubljenim civilizacijama, pa sve do onih koji se protežu kroz više od pola igre. Likovi koji se sreću su kvalitetno napisani, a sam narativ je dovoljno dubok da drži iskusnog RPG igrača uz monitor duže vreme bez izazivanja dosade. Ovome doprinosi i dubina mehanike nasleđena iz stonih RPG igara. Efekat tame na primer ima bitnu ulogu u stilu igranja, jer pomrčina skriva igrača od očiju protivnika. Istovremeno pak skriva i okolinu i neprijatelje od njega, pa da igrači ne bi svaki čas čeprkali po „brightness“ opciji, autori su po svetu razbacali baklje koje se mogu pokupiti sa zidova i poneti. Interakcija sa svetom takođe dozvoljava da se nose burići baruta koji mogu probiti zaključana vrata ili čak i zidove na određenim mestima, dok sakupljanje različitih sirovina omogućava bavljenje alhemijom i izradom raznoraznog oružja i opreme.


Jedan od bitnih noviteta (čak i u odnosu na prvi deo) jeste uvođenje skali gladi i žeđi. Osim što je neophodno da se motri na uobičajen nivo zdravlja heroja, tako se on sada mora držati nahranjenim i napojenim. Skale koje prikazuju sitost konstantno opadaju, a to sa sobom nosi određene posledice u vidu snižavanja atributa ili, u krajnjem slučaju, smrt. Iako hrane i vode ima na pretek (posebno uz dovoljno razvijenu odgovarajuću veštinu), ova simpatična novina na interesantan način doprinosi dubini igre.


Borba je, kao i svako drugo delovanje u igri, urađena u poteznom maniru. Mehanika je ipak takva da se potezi smenjuju praktično neprimetno, a svakom potezu igrača odgovara recipročan u kojem deluju kompjuterski vođeni protivnici. Usled toga, Eschalon: Book II pruža osećaj igre u stvarnom vremenu – koliko brzo igrač koristi miša da napadne protivnika u borbi, toliko će brzo i ovaj uzvraćati. Naravno, ne treba ni pomisliti da se radi o prostom hack&slash naslovu. Igra za svaki potez baca virtuelne kockice (u maniru klasičnih RPG igara), koje u kombinaciji sa statistikom likova određuju ishod svake pojedinačne akcije, te borbe u celini. Pored vojevanja, igra donosi i različite zagonetke i logičke probleme, mada oni neće predstavljati poseban izazov za „prekaljene avanturiste“. 


Eschalon je definitivno igra koja nije zamišljena da bude idealan test za najnoviji grafički hardver. Možda pokoji put podignete obrvu na živopisan efekat magije, ali to je to. Grafika je jednostavna, a ekranska rezoulucija ograničena na 1024x768 piksela. Likovi su solidno nacrtani, ali im tu i tamo nedostaje koji frejm da budu sjajno animirani. Okruženje bi moglo biti nešto raznovrsnije, mada je to apsolutno nebitno jer vizuelni dometi nisu ono što prodaje ovu igru. Sa druge strane, zvuk je odličan. Muzička podloga je veoma kvalitetna i raznovrsna, a ambijentalni efekati bogati i odlično dočaravaju okruženje predstavljeno na ekranu . Sve u svemu, u pitanju je pristojno pakovanje koje bi moralo da zadovolji svakoga ko želi da se zabavi kvalitetnom igrom, umesto da vrti na ekranu ispraznu demonstraciju savremenih grafičkih efekata.


Jednostavno ne možemo da damo bezrezervnu preporuku drugom nastavku Eschalon-a. Basilisk za ovo ostvarenje traži čak 35 američkih dolara što je po našem mišljenju puno čak i za jedan solidan RPG koji će ljubitelje držati sedmicama. Sa druge strane, jednostavna grafika i složena mehanika gotovo će sigurno odbiti većinu savremenih igrača, što je šteta. Zaista se radi o kvalitetnoj igri, koja je uz malo više finansijske podrške mogla da zasija na svakom planu. Ovako, ostaje kao nebrušeni dragulj u kojem će uživati samo retki ljubitelji žanra. 



Autor teksta, Neven 'Wojtek' Ković, saradnik je Igrorama bloga od novembra 2009. godine.

Saradnik je mesečnika "Gameplay" od marta 2010. godine.

Sve recenzije istog autora


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 5:

  1. Zasto ispod naslova pise da je autor texta Kechua, a na samom kraju je potpisan "Wojtek"??
    Cija je ovo recenzija zapravo? :)

    http://img708.imageshack.us/img708/4065/clipboard01uf.jpg

    OdgovoriIzbriši
  2. LoL, znao sam da će neko primetiti to.
    Wojtek je autor, ali je tekst predao ranije i otišao na odmor, pa je ketchua postavio članak umesto njega.
    Naša je praksa da se svi članci predaju ranije kako bi prošli kontrolu kvaliteta, a i kako bi bili dostupni redakciji kad dođe njihov red, baš kao u ovoj situaciji.

    OdgovoriIzbriši
  3. Onda promenite ono gore
    "Autor: Ketchua... ..."
    u "Objavio: Ketchua... ...",
    a dole moze uvek da stoji potpisan autor.

    OdgovoriIzbriši
  4. Nema na cemu ;) ...sve, samo da konacno vidim ispeglanu i poboljsanu Igroramu... sa novim (ili barem starim) logom, sa malo lepsim i veselijim dizajnom koji je prikladniji gaming blogu... i tako... :P

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!