Prikazani su postovi s oznakom 2008. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom 2008. Prikaži sve postove

28. pro 2013.

Hinterland, recenzija

Deluje glupo, ali Hinterland sam nabavio samo zato što je imala predivnu naslovnicu. Dobro, pomalo i zato što je pisalo da je spoj upravljanja gradom i RPG-a. I lepota i neobičan zbir žanrova imaju ponajviše veze sa vođom tima Tilted Mill Entertainment. Kris Beatris je prvenstveno slikar. Radio je za vodeće izdavačke kuće na oslikavanju knjiga za decu, a sarađivao je i sa kompanijom Disney. Dela su mu veoma živopisna i bajkovita, puna uverljivosti u maštovitom i mašte u stvarnosti. Kao igrotvorac uglavnom je pravio upraviteljske simulacije; Caesar, Lords of the Realm, Lords of Magic, Pharaoh, Zeus, Children of the Nile, Caesar IV, SimCity Societies. Valja još napomenuti da je potekao iz studija Sierra Entertainment's Impression Games, jer se u igri Hinterland prepoznaju uticaji i Krisovog slikarstva i graditeljskih igara, kao i tanani znaci da je učenik velikog studija Sierra.

Znam da nije slika iz igre, ali je primer lepih ilustracija Krisa Beatrisa
Hinterland je slatka mala RPG-igra koja se igra iznova i iznova. To znači da nema velike kampanje i pripovedanja, već mnoštva pojedinosti, a svaka je usmerena da igranje pretvori u iskustvo koje želite da ponovite. Priča je uvek ista i vrlo jednostavna. Kralj vas šalje u pograničnu zonu, a zadatak vam je da pripitomite divljinu, izgradite divan grad poželjan za doseljenike. Očekujte bitke protiv monstruma, osvajanje teritorije, upravljanje gradom i kraljevo zanovetanje.

Čak i kurtizana može da postane vojvotkinja
Već na samom polazu nudi vam se preko dvadeset avatara od kojih su neki veoma zabavni i razbijaju dosadu ustaljenje ponude. Možete, na primer, da budete kurtizana, arhitekta, patuljački predradnik, domostrojitelj, goblinski hemičar, pa čak i pali borac (zombifikovani heroj). Svaki junak donosi ponešto različit raspored početnih sirovina, te ponešto menja pravila igre. Na primer, neki likovi imaju lošu opremu na početku ili malo sirovina. To se uglavom brzo nadomesti. S druge strane, poneki junaci imaju neodstatke koji se teško ispravljaju ili sitne pogodnosti koje će ih pratiti do kraja igre.

Na samom početku nigde nikog, ovde imam sreće da je odmah naišao farmer
U zavisnosti od toga koliko želite da igra bude teška ili duga, birate nivo težine i veličinu mape. Divljina se sastoji od šuma, planina, magijskih portala, tvrđava, plemenskih sela, zverskih jazbina, kamenoloma, rudnika, napuštenih groblja, jezera i livada punih lekovitih trava. Svako polje je označeno koliko opasna bića naseljavaju taj prostor. Svaka tačkica otprilike označava zbir nivoa koji će vam biti neophodni da se uhvatite u koštac sa zlotvorima (šumarak sa jednom tačkicom možete odmah da osvojite, dok je tvrđava sa pet tačkica tvrd orah). Kad stupite u zonu, dobijate poruku koliko čudovišta preostaje, a možete ih pratiti na mini-mapi (radar). Oslobađanje teritorije od protivnika donosi prednost gradu. Šuma obezbeđuje više hrane lovcima, jezero je izvor pitke vode, rudnik omogućava zanatlijama da prave bolju robu i slično. Borba je u akcionom stilu. Meri se snaga vas i vaših saveznika (broj i boja mačeva), otpornost na udarce (broj i boja štitova), te zdravlje (crvena trakica). Oporavljate se u selu, premda ima junaka koji mogu da se zaleče i u prirodi ili samo u prirodi (npr. vilenjaci). Iza protivnika ostaje plen, a poneke zone sadrže i kovčege s blagom. Kad potamanite sve protivnike i osvojite sve teritorije, igra je završena. Na nižim nivoima težine ne možete da poginete, već se uz smanjenje slave (Fame) vraćate u selo, dok je na višim nivoima smrt kraj igre. 

Stigao je i majstor, odmah dobija bolji čekić (oružje i alat u isto vreme) i klešta (alat)
U dnu ekrana su dve trake. U levu smeštate opremu koja se nalazi u skladištu sela, a u desnoj su predmeti koje nosite sa sobom (magijski napici, plen). U vrhu ekrana je pregled sirovina. Zlatom kupujete kućice za doseljenike, unapređujete grad, te isplaćujete pohlepnog kralja. Hranom održavate selo i njegove stanovnike u životu. Stanovništvo je važna sirovina, jer predstavljaju moguće saborce, te proizvode štošta važno za opstanak grada. Slavu stičete pobedom protivnika, osvajanjem prostora, te ispunjavanjem kraljevih hirova. Ako izgubite slavu, gubite i igru, a pojedini naseljenici očekuju da imate određeni stepen slave. Zvezdica označava kvalitet života u naselju. Ne očekujte da se u vašem selu nastani visoki sveštenik ukoliko nemate potreban broj slave, potrebne zgrade i odgovarajući kvalitet života. 

Borbe su brze i ubitačne, a više od animacija gledaćete u crvenu trakicu kako sve brže postaje bela
Doseljenici su veoma važni za rast i razvitak grada. Bez famera i lovaca nema hrane, bez majstora i oružara nema bolje opreme. Čarobnjaci, alhemičari, sveštenici i vidari doprinose korisnim uslugama i predmetima, a krčmar je tu da obezbedi priliv novca i privlači doseljenike. Svaki doseljenik može da napreduje ukoliko mu izgradite bolju kuću. Farmer, na primer, može da stekne veliko imanje i počne da uzgaja zmajeve (biće mu neophodno i bar jedno zmajsko jaje). Od zanatlije postaje ili kovač ili majstor za lukove, a dalje od njih postaju majstor za oružje ili majstor za oklope. Ljupkost igre je u tome što će vam sve ovo biti veoma jasno, pa nema potrebe za složenijim objašnjenjem. Ko zapne, tu je dobra dokumentacija na sajtu razvojnog tima. Na primer, čim se sretnete sa prvim doseljenicima jasno će vam biti šta im je neophodno da bi postali deo grada. Neki očekuju stepen slave, stepen razvoja grada, određeni predmet (bardu je neophodan instrument) ili kakav drugi uslov (grobar neće da radi ako nemate bar jedan leš).

Nismo napaljeni, niti zapaljeni, već nas je sveštenik blagoslovio odbrambenom magijom
Stanarima možete da dajete opremu i naredite im da se bore u slučaju napada. Možete im naložiti da prestanu da se bave svojim poslom i prate vas u pustolovine. Družina može imati četiri člana (vaš junak plus još tri borca). Prilično su bistroumni, pa vam pomažu u borbi ili beže ako su blizu izmaka snaga. Svaki saborac ima četiri ležišta ispod portreta i pokazivača jačine napada, odbrane i zdravlja. Prvo ležište je za oružje, drugo je za oklop, treće je za štit, a četvrto je za alat i opremu. Dok su u gradu, alat im omogućava da bolje rade (proizvode više namirnica ili ih brže prave), a u avanturi im povećava snagu napada i odbrane (čarobno prstenje, moćne amajlije). Grad povremeno napadaju grupice protivnika, pa se potrudite da budete u blizini kad se pljačkaši pojave inače će da vam poubijaju stanovnike i sruše im domove. Kralj vas svako malo uznemirava zahtevima koji su uglavnom porez u hrani i zlatu, premda će da zatraži da uništite ovu ili onu grupu protivnika ili steknete ovu ili onu sirovinu.

Sad već gradić liči na nešto
U grad možete smestiti tridesetak kućica, pa nećete biti u mogućnosti da imate sve zanate koje igra nudi. Biće vam neophodno nekoliko farmi, nekoliko lovaca, nekoliko zanatlija (zbog specijalizacije). Ne možete, ipak, mnogo da pogrešite. Sve će uglavnom zavisiti od toga šta vam i kako zapadne (ako ne nađete čarobnu kuglu, nikad nećete zaposliti vračaru). Igra je u tom smislu veoma jednostavna, ali ne i bez izazova. Igranje je lako i zabavno, pa ćete već posle prve kampanje poželeti da podignete nivo težine (bilo jačim protivnicima ili većom mapom). 

Uau! Rogati šlem! A sad bez šale, obratite pažnju na opis opreme, oružje može biti jako, ali veoma sporo.
Grafika je više ljupka nego što je dobra. To kažem najpre zato što igra potiče iz 2008. godine, a i za ondašnje uslove ima izvesnu notu starinskog. Meni se dopala, kao i ilustracije Krisa Beatrisa koje su zaista čarobne. Muzika je prigodna. Vrlo brzo pređe u pozadinu i tvori dobru zvučnu kulisu, ali za one osetljivijeg uha verovatno će biti dosadnjikava kad se odsluša nekoliko puta. Menja se u odnosu na to da li ste u divljini ili u okrilju sela. Najviše me je podsetila na muziku iz Heroes of Might and Magic 2, a u tom stilu su i zvučni efekti. 

Ovako izgleda prelazak na drugi nivo. Dobra ilustracija svedenosti i jednostavnosti koju pruža Hinterland
Hinterland je bio deo paketa, a sada je na Steam-u na prodaji za deset evra (9.99). To je dobra cena, ali moram da napomenem da igra osim onog što iskusite u prvih nekoliko sati nema neku veću dubinu. Igraćete je kao što se zasladite čokoladnom štanglicom - tri zalogaja i nestalo. Hinterland ne nudi ono što novinari vole da ponavljaju kao kvalitet igre ("sati i sati zabave"), ali jeste dobra za sve one koji vole da im se RPG začini različitim elementima (graditeljski, akcioni, rogue-like).


Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.

4. pro 2011.

Besplatna igra: Spelunky

Malo stariji igrači setiće se Lode Runner-a i Spelunker-a. Početkom osamdesetih godina, sada već prošlog veka, donele su koncept koji kao da je bio preslikan iz filma s Indijanom Džonsom. Već naslućujete o čemu radi – usamljeni avanturista stiže u tajanstveni podzemni kompleks pun opasnosti i traga za blagom i dragocenostima. Naravno, heroju će se na putu naći raznorazne zamke, a horde neprijatelja će pokušati da ga spreče.

7. ožu 2011.

Europa Universalis: Rome Gold, recenzija

U svet igara zaista jesam ušao kroz igre taktike i strategije. Nisam počeo da ih igram zato što sam vrstan general. Bože sačuvaj! Ta, pitajte ikoga ko je protiv mene igrao bilo koju ratnu igru. Dokazani sam pacer i najprostiji kaplar kad je ratna veština posredi. Strategije sam zavoleo zbog ljubavi spram istorije. Pokrenem igru pa onda gledam koliko su je približili istorijskom izvoru, tražim da li mogu nešto novo da naučim, da li ima neka pojedinost koju sam propustio, kako su ovaj ili onaj istorijski uticaj pretvorili u pravila. Na starom dobrom ZX Spectrumu, ova "igra" poređenja prošlosti sa računarskom simulacijom bila je prilično siromašna i svodila se na proučavanje opštih okolnosti pojedinih okršaja, saznavanje o jedinicama (na primer, nisam ni znao da je u operacijama u severnoj Africi učestvovala Poljska nezavisna karpatska streljačka brigada – dok nisam odigrao Desert Rats). S razvojem tehnologije i prelaskom na sve usavršenije PC-računare, razbuktavala se i moja strast prema ratnim igrama svih vrsta. Zato u Paradox Interactive gledam s velikom ljubavlju jer njihove strateške igre vrh su evolucije i san svakog istoričara.

10. sij 2011.

Dead Space, recenzija

Svemirski brodovi oduvek su bili odlično mesto radnje za strašne video igre. Razlog tome psihološke je prirode. Ljudi se plaše nepoznatog, drugačijeg, onostranog. Šta je manje poznato od neistraženog svemirskog broda, toliko stranog i nezamislivog mnogim našim savremenicima? Mračni tuneli prošarani titravim svetiljkama na izdisaju, gvozdeni eho koji prati svaki korak kroz tamu i zloslutno naprezanje masivnog trupa bude u nama nešto zaboravljeno, iskonsko. Od pamtiveka čovek je zazirao od demona iz senke, nečujnih pratilaca iz mraka. Kroz istoriju je smišljao brojne načine da ih rastera, potisne u dubine i otera u kolektivno nesvesno, odakle izviruju samo u noćnim morama.

Sunce donosi radost... a ovde se vidi poslednji put.

Strah izaziva hemijske reakcije u organizmu; on izoštrava naša čula, priprema nas za napad ili beg. Daje nam osećaj da smo živi, podseća da smo deo sveta oko nas, što u današnje vreme nije teško zaboraviti u udobnosti tople sobe. Zbog toga često koketiramo sa stravom, izazivamo autore da nas uplaše, tražimo uzbuđenje od kojeg bismo u stvarnosti pobegli. Budući interaktivan medij, igre u ovom plašenju često uspevaju mnogo više nego bilo koji film, radio-drama ili knjiga. Pa ipak, ni one nisu sve jednake, niti svi autori znaju da iskoriste prednosti koje im današnja tehnologija pruža.

18. stu 2010.

Guild 2 Rennaissance, recenzija

Nemački razvojni timovi vole: a) istorijsku fantastiku, b) mešane žanrove (RTS/RPG) i c) neobično postavljene zamršene igre. Dokaz? Igre poput SpellForce-a i Anno serijala, pa sve do specifičnih avantura nemačke škole kao što su Gothic i družina. Kod Nemaca nema labavo, igra ima da je realistična do daske ili bar da poseduje detaljnost koju simulacija realističnosti zahteva. Nažalost, velike ambicije neophodno je podržati vrhunskom izradom. Tu Guild 2 neslavno propada. Čak ni u trećoj ekspanziji –
Rennaisance – bagovi ne miruju i počesto obesmišljavaju igru. Već na početku moram da vam napomenem da je igra Guild 2 uporediva sa ukiseljenim lubenicama. Neko obožava lubenice, neko turšiju. Verovali ili ne, jedu se i ukiseljene lubenice – ima ko i to voli.

15. ožu 2010.

Civilization IV: Colonization

Kad sam bio klinac i igrao se na ZX Spectrum-u omiljeni programer mi je bio Majk Singlton. Igrao sam većinu njegovih igara, a kad je počeo da pravi igre za PC verno sam ga pratio, uprkos tome što su mnogi naslov bili čist promašaj. Ostaće zapamćen kao jedan od retkih pionira industrije igara koji se održao do današnjih dana. No, malo ko može da se poredi sa Sid Majerom. Od trideset pet igara koje je objavio, igrao sam trideset. Prva je objavljena daleke 1982. a poslednja će izaći ove godine. S obzirom da Sid Majer ima tek pedesetak godina, čini mi se da je na vrhuncu karijere koja će dati još sjajnih igara. Zaista, gospodin Majer u potpunosti opravdava titulu čarobnjaka industrije igara. Njegov tim, Firaxis, radi obrade starih hitova, a poslednja igra koju su objavili je Civilization IV: Colonization, poznatija u narodu kao Civ4Col.

8. pro 2009.

Defense Grid - The Awakening, recenzija

Tower defense je jedan od novijih koncepata u RTS žanru, a već u ranom detinjstvu izlizao se preteranom upotrebom u gomili istovetnih flash igara. Ukratko, radi se o strategijama u stvarnom vremenu u kojima igrač sprečava neprijateljske jedinice da pređu određeni prostor tako što postavlja odbrambene kule. U većini slučajeva, postoje različiti tipovi kula i neprijatelja a sirovine za gradnju su ograničene. Kao što vidimo, osnovna ideja je prilično jednostavna, ali na žalost u većini naslova autori i ne idu dalje od toga, tako da skoro sve igre u okviru žanra liče jedna na drugu. Izuzetaka naravno uvek ima, a dobar primer je Plants VS Zombies, igra koja se ove godine takmiči za najbolju PC igru u žestokoj konkurenciji u kojoj su i Dragon Age i MW2. Za razliku od tog prilično neobaveznog naslova koji se izdvaja opuštenom atmosferom i humorom, Defense Grid: The Awakening sebi krči put pre svega ozbiljnošću i izazovom za svakog pravog stratega.  Mark Terrano, glavni dizajner igre Age of Empires II, potrudio se da svoje ostvarenje dobro ureže u sećanje svih igrača koji ga probaju, pa je tako sve "na nivou", počev od priče, grafike, zvučnih efekata, izbora kula ili dizajna neprijatelja, do mogućnosti ponovnog igranja u osnovnoj kampanji ili nekom od drugih režima igre.

9. stu 2009.

King's Bounty: The Legend, recenzija

Zastanimo na trenutak i zapitajmo se, šta je ruski game dev iznedrio od Tetrisa, a da vredi ičemu. Malo preuveličavamo, ali činjenica je da Rusi ili naprave promašaj epskih razmera, ili podignu standarde žanra. Nažalost, ovih prvih je neuporedivo više. Posle sat vremena lupanja glavom o zid i revnosnih konsultacija sa Google-om, autor ovog teksta nije ni malo pametniji. Ako se izuzmu razne simulacije letenja i čuveni Disciples serijal (čiji se treći po redu nastavak, inače, očekuje u skorije vreme), Rusima je bolje da se drže boršča i votke, a game dev ostave nekome ko to stvarno ume. Neuspesi su nizani poput bisera, od Akellinog sodomizovanja piratskih motiva, preko World Forgeovih neobjašnjivo loših strategija sa istorijskom podlogom, do gomile Nivalovih poluproizvoda, koji uporno, već deset godina pate od kojekakvih, lako rešivih, a ipak grozno iritantnih (konceptualnih) problema.