Prikazani su postovi s oznakom Logika. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Logika. Prikaži sve postove

16. kol 2014.

Another Perspective,recenzija

Radi se o logičko platformskoj igri nezavisnog tima Shaun Spalding Games, koji čine upravo Šon Spolding, dizajner i tvorac igre, za koju je muziku radio Metju Harington a likove Hana Presvel.


Priča ove igre ispričana je u formi teksta koji se pojavljuje tokom igre. Taj tekst je ustvari monolog glavnog junaka, koji se menja sa drugačijim pogledom istog tog junaka.
Kako, pitate se vi? Tako što lik otkriva da ima svoje drugo ja, drugu perpektivu i drugi pogled na svet oko sebe. Početni nivoi igre su sporijeg tempa i predstavljaju neku vrstu uvoda u mehaniku igranja. Izvođenje je veoma jednostavno i svodi se na logicko prebacivanje između dve ili vise kopija bezimenog glavnog junaka, kako biste dospeli do ključa koji otključava sledeci nivo.

Kao što samo ime igre kaze, igra vas tera da nivoe posmatrate iz vise perspektiva-pogleda na datu situaciju npr, imate situaciju u kojoj se jedan lik nalazi na stepenicama koje vode do ključa ali on zbog svog pogleda ne može da ga iskoristi za otključavanje vrata, te se morate prebaciti u kožu drugog lika sa drugim pogledom i stepenice ce nestati što znači da sa drugim alter egom vašeg lika možete dopreti do ključa i nastaviti dalje.

Kao sto rekoh sama mehanika igre se svodi na prebacivanje između dve ili vise kopija naseg junaka. Ovakve mozgalice su srž ove igre i rešavanje ovih situacija stvara osećaj zadovoljstva kod igrača. Sa povecanjem broja soba i ključeva povećava se i broj kopija glavnog junaka. Negde na polovini igra postaje repetativna jer se šablon izvođenja koji ste do tada već savladali ponavlja. Igra poseduje i Mistery mod, koji nudi nešto više od glavne igre, a to su mozgalice i još mozgalica koje su znatno teže od onih u glavnoj priči.


Ukoliko ste pristalica kratkotrajnog igranja od oko dva sata , a volite da puno razmišljate onda je ova igra po ceni od 6 dolara kao stvorena za vas. Ukoliko ipak od igre tražite zabavu na duže staze zaobiđite ovaj naslov.

Primerak igre za testiranje ustupila kompanija Digerati Distribution

23. velj 2013.

Scribblenauts Unlimited, recenzija

Kakve igre su najbolje? One koje nam dopuštaju da se igramo! Trebalo bi da je svaka igra tu da bismo se zabavili, ali nažalost nekim razvojnim timovima to nije jasno, pa se fokusiraju na samo jedan segment inače multidisciplinarnog ostvarenja koje jeste igra, te zapostave nešto drugo, podjednako važno. Kada se pak svi delovi sklope u lepu i funkcionalnu celinu, dobijemo živ, uverljiv svet u kojem se naša shvatanja i razmišljanja menjaju shodno unutrašnjim pravilima igre, delujemo u skladu sa njenom mehanikom i zauvek pamtimo put pređen u cipelama druge osobe - lika kojeg smo vodili. Međutim, tehnička i novčana ograničenja sprečavaju čak i posvećene razvojne timove da naprave savršeno igralište. Pre ili kasnije, naići ćemo na nevidljivu barijeru koja ometa naše namere čak i u Minecraftu ili daleko složenijem Dwarf Fortressu, a manje iskusni igrači unapred će se uplašiti složenosti simulacije koja je neophodna da bi svet bio uverljiv. Dwarf Fortress jeste očigledan primer igre čiji autori ne mare i teže probijanju granica stvarnosti. Scribblenauts Unlimited je pak igra čiji autori su prihvatili da postoje granice i odlučili da prostor između njih iskoriste najbolje što mogu.



Posredi je ostvarenje namenjeno za jednog igrača naoružanog maštom. Pred njim je prelepo ilustrovan svet sa pomalo neobičnom premisom: Vaš lik poseduje čarobnu beležnicu koja oživi sve što u nju zapišete. Oko tog vrti se zaplet igre, ali i mehanika igranja, jer sve probleme rešavate upravo ispisivanjem imenica i prideva, koji pred vašim očima oživljavaju i pomažu, ili odmažu, brojnim likovima koje srećete na putu. Stiče se utisak da ne postoje unapred određena rešenja (osim u uvodnoj oblasti), već da igra prati određeni spisak pravila da odredi da li je stvoreni predmet ili biće odgovarajući za rešavanje trenutnog problema i dalji napredak. Zadaci su raznovrsni kao i predeli kroz koje prolazite, a postoje dve vrste: Osnovni, čiji su nalogodavci, u posebnom pogledu na svet igre, označeni žutom bojom, te posebni izazovi, koji se mogu ponavljati a označeni su plavom zvezdom. Izazovi predstavljaju seriju povezanih zadataka i uvek donose čitavu zvezdu (starite), dok pojedinačni zadaci od kojih je sačinjena svaka deonica donose samo deo nagradne zvezde (shard). Ovi delovi sabiraju se i prenose se dalje, čineći tako najveći deo zvezda koje ćete kroz igru sakupiti.


Priča je jednostavna ali poučna. Razmaženi dečak nateran je da se suoči sa sopstvenim manama i ograničenjima putem pružanja pomoći drugima. Sa dečakom raste i igrač, uči o svetu oko sebe, njegovim pravilima, problemima koji muče stanovnike i najzabavnijim načinima da se problemi reše. Čak i ukoliko napravite propisnu zbrku i na neki način onemugićite sebe da rešite sve zadatke u određenom predelu, moguće je poništiti trenutni pokušaj uz čuvanje ostvarenog napretka. Paradoksalno, igra čija je osnova čarobna beležnica ne zahteva od igrača da čarolijom reši svaki problem, već samo da omogući osobama koje sreće da probleme samostalno reše, što govori da naizgled jednostavna priča krije određenu dozu skrivenih lekcija. Maštoviti igraći posebno će se zabaviti, jer uprkos očekivanim ograničenjima, igra zaista pruža znatan stepen slobode prilikom rešavanja zagonetki.


Svesni da će pre ili kasnije igrači poželeti da napišu naziv nečega ili nekoga ko nije u spisku unapred definisanih termina (koji je toliko opširan da uključuje i imena svih članova razvojnog tima!), autori su stvorili jednostavan ali moćan editor koji omogućava da sami napravite likove i predmete koje možete da pozovete u igri, ili čak podelite sa drugim igračima putem Steam-radionice (Workshop), pa su tako odavno dostupni Batman, Wheatly, Gordon Freeman i drugi popularni junaci. Editor omogućava da se novostvorenim pojavama dodeli ne samo izgled, već i čitav spisak pravila prema kojima će se ponašati kada se jednom nađu u svetu igre. Pozvane predmete ne morate iskoristiti odmah, možete ih smestiti u torbu i poneti sa sobom kako biste ih koristili kasnije, mada mi se čini da je ova opcija u potpunosti nepotrebna, jer nikada nemate ograničeno vreme za razmišljanje, te sve što vam je potrebno uvek možete da stvorite iznova.


Da biste dovršili priču, neophodno je da sakupite šezdeset zvezda. Međutim, kraj priče nije i kraj igre, niti je "čišćenje" svih oblasti kraj zabave. Naime, pored delova zvezda koje je moguće dobiti rešavanjem zagonetki, postoje i dodatni delovi koji se dobijaju stvaranjem maštovitih predmeta ili obavljanjem unapred predviđenih radnji, čiji spisak možete pronaći u prozoru sa statistikama. Štaviše, čak i likovi kojima ste pomogli da reše problem mogu da doprinesu daljoj zabavi razgovorom ili neobičnim zahtevima koji se ne nagrađuju zvezdanom prašinom, ali otključavaju zabavne animacije i teraju igrače da obnove saznanja iz opšte kulture. Jedina mana koju sam uočio jeste nedostatak mogućnosti da se napravi više od jednog profila, pa ukoliko želite da igrate naizmenično sa nekim drugim, moraćete ručno da pomerate sačuvane pozicije po disku, kako ne bi bile prebrisane. Ukoliko to nije problem (većina igrača i tako ne deli računar niti nalog mreže Steam), igra je gotovo savršena. Grafički prikaz je veoma dopadljiv, zvučna podloga je živa i odlično odgovara dešavanjima na ekranu, a predeli koje posećujete su zanimljivi i neretko asociraju na mesta koja će vam biti poznata iz literature, nauke ili popularne kulture. Sve u svemu, reč je o izuzetno zabavnoj igri koju bih preporučio svakom ko zna engleski jezik dovoljno da razume šta se od njega traži - rešenje ne morate ni da upišete pravilno, jer igra će da vam ponudi slične reči ukoliko vidi da ste promašili.

Može vas zanimati i snimak igranja naslova Scribblenauts Unlimited.

17. stu 2012.

MacGuffin's Curse, recenzija

Postoji mnoštvo razloga zbog kojih PC igrači ne vole konzole. Poseban odnos, izgleda, imaju spram onim malih ručnih konzolica, u koje računaju i iPad i sve te iUređaje. "Kako da valja nešto što radi na baterije", rekao je tu skoro jedan moj prijatelj, programer. Netrpeljivost potiče, čini mi se, iz sasvim različitog pristupa igranju. PC igre zahtevaju nepodeljenu pažnju, a igrači očekuju da zgrabe miša ili (pu-pu) gejmped, udobno se smeste i drljaju satima jedno te isto. Konzolaši očekuju brze i kratke igre koje se uživaju u malim zalogajima. Uzmeš i ostaviš, nastaviš. Mekdonalds računarskih igara.

3. lip 2012.

Final Cut: Death of the Silver Screen Collector's Edition, recenzija

Igru koju vam opisujem radili su naši drugari iz studija Eipix, jednog od najdugovekijih domaćih timova. To su momci koji su radili mnoštvo igara i radili za razne producente, a odvažili su se i da naprave u potpunosti svoje igre. Već ste ih sigurno probali, da navedem one najpoznatije kao što su Ziro i Pyroblazer. Za poznatog izdavača laganih igrica, Big Fish Games, napravili su logičku avanturu Final Cut: Death on the Silver Screen. Igra je dospela na drugo mesto top liste 100 igara ovog izdavača. Čestitamo celoj ekipi, pa da vidimo šta su nam pripremili.

10. ožu 2012.

Fortix 2, recenzija

Nemesys Games je mađarski studio iz Budimpešte koji se bavi izradom malih igara za razne mobilne platforme (iOS, HTML5), ali i za PC i Mac. Radili su igre za koje uopšte niste čuli, pa ih neću ni nabrajati, a Fortix 2 im je veliki uspeh, s obzirom na to da je objavljen za Linux, Windows, Mac, HTML5, iOS. Prodaje se na Steam-u Desura-i i Gamers Gate-u. U planu su verzije za PSP i DS.

4. velj 2012.

Puzzle Quest 2, recenzija

Šta je to što čini neku igru izuzetno zaraznom. Da li je to akcija? Možda RPG sistem? Grafika? Dobra priča? Možda zavisi od igrača. Mešanje popularnih žanrova uspeva, na to svaki krupni razvojni tim cilja. Ali spajanje objekata po boji i obliku, kao slagalica ili tetris? Da, to jeste zarazno, ali smešno za današnje pojmove. Ipak, neko uvek dođe do genijalne ideje da spoji naizgled nespojivo.

4. pro 2011.

Besplatna igra: Spelunky

Malo stariji igrači setiće se Lode Runner-a i Spelunker-a. Početkom osamdesetih godina, sada već prošlog veka, donele su koncept koji kao da je bio preslikan iz filma s Indijanom Džonsom. Već naslućujete o čemu radi – usamljeni avanturista stiže u tajanstveni podzemni kompleks pun opasnosti i traga za blagom i dragocenostima. Naravno, heroju će se na putu naći raznorazne zamke, a horde neprijatelja će pokušati da ga spreče.

27. kol 2011.

Boulder Dash XL, recenzija


Iako je zvanično imala samo tri nastavka, Boulder Dash (1984) je igra koja se može pohvaliti  mnoštvom nezvaničnih nastavaka. Glavni krivci za ovo bili su preduzimljivi domaći pirati koji su bilo čije igranje u editoru nivoa proglašavali novim, legitimnim nastavkom, dodajući sve veću i veću rimsku brojku iza imena igre. Tako je i došlo da u oglasima pročitate kako PeraSoft nudi kasetu sa najnovijom igrom - Boulder Dash XXVIII.

12. srp 2011.

Hamilton's Great Adventure, recenzija

Savremene logičke igre možemo nabrojati na prste. Sasvim očekivano, sve nam dolaze iz nezavisnih studija. Mali autorski timovi bez finansijske podrške izdavača imaju samo jedan adut u neumoljivom tržišnom takmičenju – kvalitet. Ukoliko izostane, igra će biti pomenuta u nekoliko recenzija i uskoro nestati iz svesti igrača, kao da je ni bilo nije. Autori koji pak uspeju da pronađu onaj zlatni spoj jednostavne mehanike i složenih zagonetki mogu da očekuju dobru prodaju, koja je jedini način da se osigura plata za zaposlene. Nažalost, odličnih igara ove vrste još je manje. Upravo iz tog razloga ljubitelji logičkih zavrzlama moraju da obrate pažnju na svaki novi naslov, ma koliko čudno im delovao. Ukoliko tražite igru koja će vas iznervirati dovoljno da je isključite, a posle se rešenja zagonetke setite dok radite nešto sasvim drugo, onda ne tražite dalje. Zamena za Toki Tori je tu.

2. svi 2011.

Portal 2, recenzija

Pre nešto više od godinu dana, u martu 2010. godine, Valve je iznenadno objavio update za Portal - achievement pod nazivom Transmission Received i veoma informativnim opisom: "...?" Ispostavilo se da je u pitanju nimalo laka mini-igra traženja radio-signala koji, na prvi pogled, nisu značili ništa, ali su u stvari predstavljali seriju SSTV (slow scan television) slika i kratkih poruka pretvorenih u Morzeov kod. Ovo je nanovo probudilo interesovanje igrača i to s razlogom, jer je ubrzo najavljen nastavak.

To je bio prvi Valve-ov ARG (Alternate Reality Game, igra koja se iz zamišljenog prenosi u stvarni svet i na taj način budi veću zainteresovanost za igru, film, knjigu ili nešto drugo).

22. stu 2010.

Nimbus, recenzija

Nimbus je latinska reč. Označava oblak koji donosi padavine. Kiša i sneg, vučeni silom teže, padaju ka tlu. Ponekad ih ponese vetar, zadrži u mestu neki predmet, čak i podigne u visine kakav vihor. Slično se ponaša i mala jedrilica kojom upravljamo u igri. Nju nosi vetar, dižu je i bacaju vazdušne struje, ali sopstvena priroda stalno je vuče tlu. Vodoravno kretanje moguće je samo uz spoljnu pomoć, jurišanje na gore pretvara se u zaustavljanje i pad, a samo strmoglavo padanje donosi preko potrebno ubrzanje, koje se može iskoristiti za kretanje napred. Dodir tla sa sobom nosi konačno zaustavljanje, što je u ovoj igri ravno smrti. Srećom, u zavisnosti od odabranog nivoa težine, tu ne mora biti i kraj pokušaju da se savlada trenutna deonica. Kakva je to igra posredi? Nimbus je, koliko to god čudno zvučalo, trkačka igra sa logičkom problematikom koju je neophodno rešavati u stvarnom vremenu. Mislili ste da ste već igrali sve? Pripremite se za nešto sasvim drugačije.

9. stu 2010.

The Ball, recenzija

Nije lako biti novinar specijalizovan za video igre. Svakog dana rađaju se i umiru razvojni timovi, započinju i okončavaju sjajni i ne tako obećavajući projekti, zapošljavaju i otpuštaju desetine ili stotine programera, dizajnera, majstora zvuka, crtača... Količina vesti koju svakodnevno moramo ispratiti je ogromna. Većina je potpuno nevažna za prosečnog igrača. Zbog toga ih filtriramo, prilagodimo i objavimo samo one najvažnije. Međutim, upravo zbog te lavine koja preti da nas zatrpa informacijama svakog momenta, često nam se zanimljive igre provuku ispod radara sve do samog dana objavljivanja. Upravo to dogodilo se naslovu The Ball, koji je još 2008. godine proglašen za najbolju modifikaciju u izboru zajednice okupljene oko projekta ModDB. Štaviše, sam Epic koristio je ovaj projekat da promoviše svoj Unreal Development Kit kao sjajan i pristupačan alat za nezavisne autore. Uprkos svemu tome, švedskom trojcu nekako je uspelo da nas uhvati nespremne. Možda je tako i bolje, jer su neočekivana zadovoljstva najslađa.

20. lis 2010.

NyxQuest: Kindred Spirits, recenzija

Protekla decenija više puta nas je naterala da se zapitamo u kom smeru ide industrija virtuelne zabave. Veći izdavači kupili su ili uništili većinu nezavisnih timova. Igre koje nude uglavnom su bezlično smeće, koje se dobro prodaje zahvaljujući moćnom marketinškom aparatu. Tu i tamo blesnuo bi poneki neočekivan plamen nade, ali stranputica kojom su kola okrenula bivala je sve strmija. Igrači su žalili za zlatnim vremenima, kada su igre pravili pojedinci iz ljubavi umesto ogromnih timova čija desna ruka ne zna šta radi leva. Na sreću, sve to je promenila pojava digitalne distribucije. Revolucija koju je pokrenuo Valve sa svojim servisom Steam, a koju su oberučke prihvatili Nintendo, Microsoft i Sony za svoje konzole, spojila je samostalne autore i nezavisne timove sa kupcima na jedan veoma jednostavan i ugodan način. Štaviše, jačanje internet prodavnica ohrabrilo je brojne nepoznate timove da igračima ponude svoja ostvarenja, koja inače nikad ne bismo ugledali. Jedan od njih je i Over the Top Games iz Španije, čiji je prvenac NyxQuest: Kindred Spirits   ugledao svetlo dana prošle godine za konzolu Wii, a sada je konačno dostupan i korisnicima ličnih računara.

29. kol 2010.

Vizati, recenzija

Vizati je logička igra portugalskog tima Different Pixel. Na njoj su radili programer David Amador i umetnica Rita Silva, uz pomoć Pedra Ksavijera, kompozitora. Vizati je objavljena za PC, ali će vrlo ubrzo dobiti iPhone verziju. Najveća vrlina joj je to što su uspeli da naprave originalnu igru. Neizbežno je prepoznati neke uzore i načela kojih se drži većina logičkih, ali za razliku od Bejeweled-a i Zuma-e koji u jednom ili drugom obliku postoje već decenijama, Vizati je jedinstvena. Zagonetke su ručno postavljane, te igrač (u Story modu) ne zavisi od sreće, kao u drugim igrama, već isključivo od mozganja.

1. kol 2010.

Portal, recenzija

Maglovito svetlo na plafonu bilo je prvo što sam ugledala kada sam otvorila oči. Zatvorena u prostoriji providnih zidova, pokušavala sam da se setim kako sam dospela ovde. Vesela muzika iz tranzistora na obližnjem stočiću uporno mi se rugala. Nisam imala vremena da ispitam još par predmeta iz staklenog zatvora: toalet šolju i komoru za spavanje. Kada se javio ženski glas proželo me je osećanje nadolazeće opasnosti. Iako je zvučala ljubazno, u meni je instinktivno izazivala nepoverenje.

22. lip 2010.

Max and the Magic Marker, recenzija

Zamisao o igrama u edukaciji nije novost u razvijenom svetu. Spoj „slatkog i korisnog“ poznat je od davnina, ali naš školski sistem i dalje nije ni blizu prihvatanja video igre kao kvalitetnog učila. To ne znači da nema naslova koji bi taj posao mogli da obavljaju. Najbolji primer raznovrsnosti i sveobuhvatnosti igara koje bi mogle da se koriste u obrazovanju jeste ostvarenje Max and the Magic Marker. Na primer, klinci ne moraju da zamišljaju i da uče napamet zakone fizike. Igre im omogućavaju da ih vide na delu i sami isprobaju. Kažu da su učenje kroz igru i učenje na greškama dva najefikasnija načina upoznavanja sveta. Max and the Magic Marker podržava oba procesa istovremeno.

18. svi 2010.

Mole Control

Mole Control je igra koju je izdavač opisao kao koncept čuvenih Majkrosoftovih Mina prenesen u 21. vek. Ovo je primeren i pošten opis. Pažljiv čitalac primetiće da je na taj način istovremeno odato priznanje izvornoj ideji, a istaknute su prednosti nove igre. Poručuje se da je Mole Control bolja od svoje prethodnice u aspektu koji je osamdesetih godina dvadesetog veka, kada su se pojavile prve „minske“ igre, bio tehnološki nedostupan. Grafika, zvuk i iskustvo u pravljenju igara drastično su se promenili za poslednjih trideset godina. Danas razvojni timovi uglavnom insistiraju na dobroj grafici što je estetiku igara učinilo imperativom pri kupovini. Na tu kartu igrali su i dizajneri Mole Control-a, skrivajući još nekoliko kečeva u rukavu.

14. velj 2010.

Toki Tori, recenzija

Na PC platformi veoma je teško pronaći kvalitetnu logičku igru starog kova. Zapravo, teško je pronaći logičku igru uopšte. Ako se neka i pojavi tu i tamo, odmah možemo pretpostaviti da se radi o ostvarenju iza kojeg stoji više ljubavi i posvećenosti nego onog što se danas smatra neophodnim u industriji igara - finansijske podrške i jakog marketinga. Pre dve godine sve nas je prosto zatekao World of Goo - jedinstvena 2D igra sa svežom idejom i simpatičnom grafikom. Nakon nje dolazi tower defense strategija Plants VS Zombies, koja igrajućí na potpuno istu kartu - prijemčivu dvodimenzionalnu grafiku, jednostavnost u izvođenju i neusiljen humor - osvaja svet na prečac i ulazi u trku za najbolju igru godine sa "velikanima" poput DA:O ili MW2, na koje su njihovi izdavači potrošili milione dolara.

8. pro 2009.

Defense Grid - The Awakening, recenzija

Tower defense je jedan od novijih koncepata u RTS žanru, a već u ranom detinjstvu izlizao se preteranom upotrebom u gomili istovetnih flash igara. Ukratko, radi se o strategijama u stvarnom vremenu u kojima igrač sprečava neprijateljske jedinice da pređu određeni prostor tako što postavlja odbrambene kule. U većini slučajeva, postoje različiti tipovi kula i neprijatelja a sirovine za gradnju su ograničene. Kao što vidimo, osnovna ideja je prilično jednostavna, ali na žalost u većini naslova autori i ne idu dalje od toga, tako da skoro sve igre u okviru žanra liče jedna na drugu. Izuzetaka naravno uvek ima, a dobar primer je Plants VS Zombies, igra koja se ove godine takmiči za najbolju PC igru u žestokoj konkurenciji u kojoj su i Dragon Age i MW2. Za razliku od tog prilično neobaveznog naslova koji se izdvaja opuštenom atmosferom i humorom, Defense Grid: The Awakening sebi krči put pre svega ozbiljnošću i izazovom za svakog pravog stratega.  Mark Terrano, glavni dizajner igre Age of Empires II, potrudio se da svoje ostvarenje dobro ureže u sećanje svih igrača koji ga probaju, pa je tako sve "na nivou", počev od priče, grafike, zvučnih efekata, izbora kula ili dizajna neprijatelja, do mogućnosti ponovnog igranja u osnovnoj kampanji ili nekom od drugih režima igre.