10. stu 2012.

El Shaddai: Ascension of the Metatron, recenzija

Predstavljamo vam jednu igru koja ne spada u našu uobičajenu ponudu. Posredi je, naime, manje poznato delo manje poznatog japanskog studija Ignition Tokyo. Igra je objavljena u septembru prošle godine i to za – Xbox i PS3! Ne, ne, nismo odustali od politike “samo PC igre”, već je posredi gostujući blog našeg prijatelja iz Meksika, Hoana Akoste (Joan Acosta). Kao što ćete videti njegov napis manje se bavi samom igrom, a više razlozima zbog kojih je El Shaddai moguće nazvati pravim umetničkim delom. Uživajte.

El Shaddai – ditigalno umetničko delo

Komercijalni mejnstrim pati od kreativnog zamora, jer to je u prirodi hiperprodukcije, ali s vremena na vreme nađe se proizvod koji zadovoljava svačije kriterijume. Dobro se prodaju, a i neverovatno su igračko iskustvo. Ponekad kao da se Pikaso zadesi u Holivudu. To je slučaj i sa nedovoljno poznatom igrom, nedovoljno poznatog studija Ignition Tokyo. Igra El Shaddai: Ascension of the Metatron veoma je netipična akciona platforma tabačkog tipa koja se bavi mitskom “Knjigom proroka Enoha”, jednim od najvažnijih apokrifnih tekstova judeo-hrišćanskog folklora. 


Bilo jednom...

“Knjiga proroka Enoha” pripoveda priču, koja se ne smatra kanonskom, o tome kako je mudrac i pisar, Enoh, koji beše u velikoj milosti Božijoj, poslat na zemlju zajedno sa nekoliko arhanđela da pročisti, okaje i vrati na nebesa nekoliko palih anđela koji su činili zlo po svetu. Time bi se zemlja spasila nabujalog greha i drugog Potopa koji je bio u pripremi. Igra se koristi umetničkom slobodm da promeni određene delove priče, ali tajanstvenost i egzotika drevnog mita ostaju. Kao i u apokrifi, Enoh mora da putuje zemljom i nađe pale anđele Semjazu, Beliala, Sarijela, Azazela, Ezekiela, Armarosa i Barkijela, te ih “pročisti” što u igri znači – da ih isprepuca.

Nije isto

Igra vas vodi kroz dvanaest nivoa što traje oko sedam do jedanaest sati da se pređe, zavisi od igrača. U suštini čeka vas tipična platformska tabačin u stilu igara God of War i Ninja Gaiden, te svih ostalih naslova u kojima bijete protivnike, skupljate srdašca, izbegavate zamke, rešavate zagonetke, izbacujete komboe, sakupljate poene i mlatite bosove. Prava razlika između ove i ostalih igara skrivena je i teško ju je sažeti u jednoj rečenici. Recimo ovako, mnoštvo pojedinosti ove igre sustiču se u sinergičnu celinu koja nosi tu suštinsku različitost. Na primer, na početku deluje kao da igra nema toliko raznovrsnih pokreta i udaraca, radnja se sporo odvija, a nema tutorijala ili kakvog drugog upustva, nema čak ni interfejsa i sve je podređeno tome da se igračeva pažnja usmeri na tok priče. Podaci su prikazani organski, tako što npr. količina oklopa koja je ostala na Enohovom telu određuje njegovo “zdravlje”.


Drugačija igra, drugačiji način igranja

Važno je napomenuti da igra ima mali broj kontrola. Jedno dugme za skok, drugo za napad, jedno za “pročišćenje”, jedno za “odbranu” i palica za pokretanje. Naravno, umesto što sputavaju igrača, ova ograničenja zapravo doprinose kvalitetu iskustva. Kombinovanjem dobijaju se nove funkcionalnosti. Na primer, odbrana plus napad čine “jak napad”, odbrana i skok uvek donose neku vrstu poteza kojim se Enoh otkotrlja ili odskoči. Stiskanje napada “puni” moćniji udarac. Držanje skoka donosi napad iz vazduha. Pročišćenje i odbrana su završni udarac. Promena ritma napada oktljučava novi potez koji se često koristi da razbije protivnikov blok.


Odjednom igrač nailazi na jednu, naizgled beskorisnu ulogu tastera za “pročišćenje”. Naime, oružje u igri nalazi se na posebnim mestima, u lebdećim kuglama ili od neprijatelja. U svakom slučaju, oružje je “nečisto”, prikazano crnim i narandžastim prelivima. Enoh može da koristi greško oružje, ali to ishoduje smanjenom štetom i opasnošću od lomljenja. Stoga oružje neprestano mora da se pročišćava. Time se igrač stavlja u Enohovu ulogu doslovno osećajući kako se oružje kalja grehom. Postavlja se strateško pitanje kada obaviti ritual, jer dok traje animacija pročišćenja, igrač je izložen napadima.


Enoh ima četiri vrste oružja na raspolaganju. Tu su Arh, artifakti u obliku mača, koji spadaju u red doboro uravnoteženih, sa posebnim moćima koje usporavaju pad, što koristi prilikom nailaska na udaljene platforme. Gejl je streljačko oružje sa turbo-funkcijom za brže putovanje. Vejl su gigantske rukavice u kojima se krećete sporije, ali imaju ogromnu odbranu i posebnu specijalku koja omogućava nezaustavljive udarce jake da mogu da smrskaju zid na pojedinim mestima. I na kraju, Enoh ima svoje rođene šake koje mu omogćavaju da koristi pokrete iz borilačkih veština. Načela borbe i same igre menjaju se u odnosu na to koje oružje koristite. Da li ćete da udarate i bežite, krećete se brzo i gađate iz daljine ili se krećete sporo i odlučno, zavisi od vas i odabranog naoružanja.

Povremeno, igra zahteva od igrača da se osloni samo na svoju veštinu i koordiaciju pokreta, jer mnoge zagonetke zahtevaju pravi ritam, strpljenje ili Enoh mora da ih prođe iznova i iznova. Izazovi su raznovrsni, od mesta na kojima je neophodno pažljivo odabrati naoružanje, do strategija koje postaju sve zamršenije, sve veštijih protinika, do hitrosti da se odgovori na promene u okruženju.


Drama u igri

Završni delovi borbe jesu “stanje gneva” i “oživljavanje”. Naime, stanje gneva otvara se na početnim nivoima i upotrebljava se kad se sakupi određeni broj narandžastih loptica – što je osim srdašaca koje popravljaju oklop jedino što se sakuplja. Po aktiviranju besa, Enoh se leči, regeneriše, udara moćno, a muzička podloga pojačava se i postaje epski hor. Mehanika za oživljavanje ulazi u igru kada igrač dobije udarac pošto je izgubio sav oklop. Ekran prekriva tama u stilu kapaka koji se sklapaju. Hitro pritiskanje borbenih dugmića čini da se Enoh oživi, ali svaki put kada ga obore sekvenca je brža i zahtevnija. Time se spajaju igra i pripovedanje. Igrač koji želi da nastavi igru, ima da stiska te dugmiće, kao da mu život od toga zavisi (kao što Enohov zaista i zavisi!). Uz stanje gneva, povratak iz mrtvih može biti zaista epska scena dostojna prepričavanja. Igrač na izdisaju može da se suoči sa bosom i sačuva Urijelovu moć (stanje besa) koji ga o tome obaveštava (“Enoše, možeš da prizoveš moju pomoć”). I onda sa ivice srmti, igrač se vraća u život, pojavljuje se arhanđel Urijel koji mlati protivnika, uporedo sa igračevim udarcima, hor peva u krešendu, bos pada u prašinu. Dovoljno da svaki igrač skoči iz fotelje i oglasi se pobedničkim krikom!

Upozorenje, otkriću vam previše

Jedan od najboljih elemenata igre je to što postajete jači, a što ima gotovo svaka igra. Ponekad se očituje tako što nađete bolju opremu, u drugim žanrovima “dobijate nivo” ili naprasto dobijate jače sposobnosti. U igri El Shaddai napreduje sam igrač. Nekoliko puta tokom igre Enoha napadaju razni zlikovici i poraze ga. Tu je i prva prava bos-bitka protiv Sarijela. Ali u tom trenutku igrač je već prošao nekoliko nivoa, sukobio se sa palim anđelima, upoznao ih je i već vlada kontrolama. Odjednom primećujete da ste bolji, da lakše prolazite određene delove. Shvatate majstorstvo japanskog tima koje e sastoji u tome što su pomogli igraču da postane bolji – Enohove statistike nisu se menjale.


Igra izgleda divno, u pratnji prigodne muzike. Na pojedinim mestima perspektiva se menja, a igra postaje 2D platforma. Neki nivoi sastoje se iz brzine i skakanja, drugi iz iznalaženja puta da prođete dalje. Grafika nije sjajna u tehnološkom smislu, ali predivno je umetnički iscrtana, tako da se ne oponaša stvarnost, već pojačava pripovedanje. Boje se menjaju, senke izdužuju, svetlosni efekti smenjuju, estetika se menja, vizuelne teme, a likovi govore ili čavrljaju jedni s drugima u pozadini dok igrač u prvom planu ide svojim poslom. Sve to stapa se u igru koja nije samo borba, već zaista priča i jedno putovanje.


Veoma netipična igra neočekivanih kvaliteta, koju preporučujem svima koji imaju pustolovni duh, strpljenja da iskuse priču, prate igru i onima koji su hrabri da se suoče sa nivoom težine koji je dostojan starih naslova sa NES-a.



Autor teksta, Joan 'God Emperor' Acosta, pisac je, strastveni igrač i majstor borilačkih veština iz Meksika

Odrastao je u pustinji, daleko od svih, družio se sa izmišljenim prijateljima. Do dana današnjeg, kriveći za to "glasove iz glave", menjao je poslove od sistemskog inžinjera, preko novinara, do plaćenika u državi Kongo. Namerava da se bavi režijom, svira gitaru, osvoji svet i postane dobroćudni diktator, mecena umetnosti.



Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 7:

  1. Au :S
    Uz dužno poštovanje gostujućem autoru recenzije, "PS3/XBOX only" igri (igri iz suprotnog tabora!) zaista nije mesto ovde i još u "subotnjem terminu" kada čekamo neku PC igru (kakva god da je).
    Obično ne komentarišem na stvari koje me se ne tiču i za koje se ne pitam ali na ovo sam morao da odreagujem...

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa, dobro majkumu, zar tako gostima, mogao si da nam pošalješ mejl, poruku na fejsbuku, bombu sa dinamitom, i šta sad da kažemo našem gostu, nije on to mislio ozbiljno... ccc...

    OdgovoriIzbriši
  3. Prvo, pozdrav gostu!
    Drugo, posedujem PS3 koji samo sakuplja prasinu...
    Nekako mi je tesko da se odvojim od PC-ja i koristim konzolu; za mene su to davna vremena...

    OdgovoriIzbriši
  4. @GMR
    Gostu pošalji lek protiv konzolitisa - nek provede neko vreme s' nama da ga preobratimo.

    Bombu sa dinamitom? Hm...

    OdgovoriIzbriši
  5. Slažem se sa Ogishom! Ovo je blog o PC igrama i zato ga posećujemo. Samo još fali da i vi počnete da opisujete konzolaške ekskluzive jer nas one ili ne interesuju ili nas boli što ih nema za PC pa je čitanje još jednog opisa za Red Dead, MGS, FF samo bacanje soli na ranu... Subotom očekujemo opis neke zanimljive PC igre, ako nemate o kojoj igri da pište (ne verujem jer je bilo dosta zanimljivih AAA i indie PC igara u poslednje vreme) ili ako niko od vas zbog obaveza ili nečega drugog nije mogao da pripremi review za tu nedelju onda ne morate ništa ni da postavljate. Neće biti kraj sveta ako svake subote nema novog opisa!:D

    OdgovoriIzbriši
  6. Aman ljudi, opustite se. Jedan slucaj ne cini statistiku. Pri tome, opis je zaista dobar i uzivanje je citati ga. Pozdrav za gosta i zahvalnica na trudu!

    OdgovoriIzbriši
  7. Recenzija je ok ali sledeci put neka gostuje sa pc igrom

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!