5. svi 2013.

Papers, Please, prvi utisak

Šta biste rekli kada bi vam neko predložio da igrate simulaciju carinskog službenika? Mislili biste da ima previše slobodnog vremena da se maje sa kojekavkim ludim igrama. Šta kada bi vam rekao da je igra toliko zabavna da će vas držati satima? Možda biste se ljutnuli i rekli mu: "Slušaj, hipsteru, možda tebe zanimaju opskurne igre, ali mene ostavi na miru". Šteta. Propustili biste sjajno delo Lukasa Poupa pod naslovom Papers, Please. Ne samo da je igra veoma zarazna, već je odobrena za Steam putem programa Greenlight. Vest je odjeknula internetom, pa se nadamo da će Poup dovršiti igru koja je trenutno u beta-fazi

Lukas Poup nije početnik. Pravi igre već petnaestak godina. Iza sebe ima nekoliko studija, nekoliko većih i manjih, čak i AAA naslova, ali na stranici dukope.com prikazuje samo igre koje je sam radio i koje su besplatne za preuzimanje. 

Šta nije u redu sa ovim pasošem?
Papers, Please je blago rečeno distopijski triler o besmislenosti državnih granica. Izmišljena post-komunistička državica Arštocka (Arstotzka) upravo je sklopila mir posle šestogodišnjeg rata protiv Kolehije (Kolechia). Rasturene porodice nadaju se okupljanju, a moć slavne Arštocke (slava Arštocki!) privlači radnike iz okolnih zemlja u orkuženju, Antegrije, Republije, Obristana, Ujedinjene Federacije i Impora. Vi ste siromašni činovnik koji mora da plati zakup stana, grejanje i hranu za ženu, decu, taštu i ujaka. Ako im ne obezbedite hranu i grejanje, počinju da se razboljevaju, pa ćete imati i trošak za lekove, a mogu i da umru.

A-ha! Krivotvoreni pasoš!
Zadatak je naizgled jednostavan. Neophodno je dobro usvojiti dnevnu zapovest koja govori koja je procedura za prelazak granice. Isprva dovoljan je važeći pasoš Arštocke, a kasnije se uvode pogranične dozvole, radne dozvole, a zahtevaće se da one sa lažnim papirima uhapsite, odnosno da sve stanovnike Kolehije pretresete (skenerom). Začkoljica je u tome što država plaća pet dolara po obrađenom putniku, a daje vam svega dve-tri prilike da pogrešite, posle čega sledi novčana kazna.

Mnogo troškova, malo novca
Deluje šašavo, ali kroz igru u kojoj je neophodno pratiti sve veći broj pojedinosti i loviti nelogičnosti utkano je mnogo suza i bola. Ne znam kako i zašto se ostatak sveta (mislim prevashodno na Zapad) zainteresovao za ovu igru, ali nama će itekako biti poznate neprilike izbeglica, švercera, devojaka prisiljlenih da nađu posao kod nezgodnih gazdi. Susretaćete ljude kojima zaista želite da pomognete, ali uzalud jer birokratija je surova.

Da li ćete pomoći devojci u nevolji ili zaraditi pet dolara svojoj porodici?
Ono što je najzabavnije jeste činjenica da igra postaje sve teža, te da svaki dan donosi još poneku priču koja ne izvire samo iz tužnih sudbina putnika, već je vezana za političke odnose Aštocke i Kolehije. Ne bih da vam otkrivam pojedinosti jer beta-verzija ima svega 9 dana (nivoa) otključano. Ako želite da igrate unedogled, možete skinuti Endless game mod koji je nastao gotovo odma pošto su svi veći svetski sajtovi preneli vest o neobičnoj igri Lukasa Poupa. Programer je, veoma velikodušno, igru otvorio za modovanje, a na sajtu ćete naći čak i alate za to. 

Nažalost, smenu je prekinuo teroristički napad
Grafika je, kao što vidite, sasvim u retro-fazonu, a mračnu atmosferu igre potpomaže skučenost prostora i maestralna muzika, sa pratećim efektima. Nekakva komunistička marševska tema meša se sa muklim brundanjem razglasa.

Nemojte da vas mrzi, probajte igru ili bar pogledajte trejler. A mi, hipsteri i ljubitelji opskurnih igara, jedva čekamo da se pojavi u prodaji.
Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 5:

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!