22. velj 2014.

Gravity Badgers, recenzija

Tržište igara za prenosne uređaje prethodnih nekoliko godina neprestano raste. U sprezi sa tim, sve veći broj igara prvo nastane u izvedbi za Android/iOS, da bi potom usledilo PC izdanje (često se, opravdano ili ne, uz ime igre doda sufiks „HD“). Sličnu filozofiju prate i u kompaniji Wales Interactive, gde je stvorena nekolicina igara za mobilne platforme, posle čega su počeli prevođenje na PC . Sa trake je prva sišla Gravity Badgers, igra u kojoj uz pomoć fizike rešavate probleme, ne odudarajući mnogo od mehanike igranja koju je proslavio još Angry Birds.


Postavka je sledeća: član ste tima jazavaca astronauta koji se bave sakupljanjem nekakvih „svemirkih jezgara“ (iliti na srpskom – žutih loptica). Tu dragocenu namirnicu gomilate kroz 139 nivoa, usput oslobaćajući kolege/rođake koje su zarobili zlikovci. Mehanika igranja je jednostavna i zasnovana na tome da jazavca lansrate pravom jačinom i pod dobrim uglom tako da doleti do izlazne crvotočine, usput kupeći što više loptica (po mogućstvu sve). Udarite li u nešto ili izađete sa ekrana, gubite život.


Po pokretanju igre dočekaće vas ekran sa podešavanjima, gde možete samo birati rezoluciju (ograničena na 1280x720 za široke ekrane) i kvalitet grafike u rasponu od „najbržeg“ do „fantastičnog“... dovoljno, ali opet ukazuje na skromno poreklo igre. Postoji podešavanje i kontrola za gamepad, ali nijedan od dva koja smo probali igra nije prepoznala. Iako opcije to otvoreno nagoveštavaju, Jazavci ne izgledaju ni blizu fantastičnog. Pet pozadinskih slika, šest likova (način igranja se ni po čemu ne razlikuje kojeg god da izaberete) i desetak predmeta (od kojih neki čudno odudaraju od okoliša a neki se utapaju pa ih je teško primetiti) ostavlja utisak nedovoljnog, pa pošto odigrate nekoliko, svi nivo počinju da liče jedan na drugi.


Slično je i sa zvukom. Pozadinska muzika je jednolična i neprimetna do trenutka kada numera krene iz početka, jer se tada zvuk prekine na delić sekunde i primetite da je muzikeo uopšte i bilo. Ni drugi zvučni efekti nisu zanimljivi. Na primer, pogibija jazavca zvuči kao pucanje balona. Od proseka odskaču muzika u glavnom meniju i prilikom sukoba sa glavonjama, koje podsećaju na uvodne numere crtaća sa kraja osamdesetih, što ima izvestan šmek. Utisak kvari što su pesme kompresovane u kvalitetu koji možda odgovara telefonskim zvučnicima, ali na PC-u žvuči kao nešto ispalo iz ere deljenja MP3 datoteka preko 56K veze.


Od prepreka i pomagala, najčešće srećete planete čija gravitacija privlači ili odbija, jednosmerne portale i asteroide koje treba izbegavati. Tek ponekad tu su cevi koje jazavca skreću za 90 stepeni, nekakve plave kocke iz kojih se ponovo lansirate u proizvoljnom pravcu i laseri kroz koje je neophodno proći da bi se otvorila crvotočina za izlaz. Zagonetke su uglavnom vrlo lake i retko će se dogoditi da nije dovoljno samo sjuriti jazavca najvećom brzinom i najkraćom putanjom. I ako se nameračite da uradite sve iz prve izazov ostaje neveliki, što važi i za borbe sa glavonjama koje se svode na jurenje u krug oko njih. Prelaženje težih nivoa neretko zavisi od toga da li ste jazavca poslali milimetar levo ili desno, što u sprezi sa nedostatkom orijentira prilikom nišanjenja (dešava se da igra odalji prikaz dok ciljate, čime pokvari prostorno snalaženje ume da ide na živce.


Imajući u vidu prvobitnu namenu Gravity Badgers-a, igra sasvim dobro ispunjava osnovnu svrhu – kratkotrajno ubijanje vremena dok čekate da provri voda za kafu, skine se serija i tome slično. Jednostavna je i laka za uhodavanje, a muzika iz menija i bitki ulazi u uši kao jazavac u crvotočinu. Istovremeno, treba imati na umu da, bez obzira što njeni tvorci ne traže veliku nadoknadu - 5 evra, postoje igre koje koštaju 5 evra manje od toga a nude u najmanju ruku jednako iskustvo.

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

1 komentar:

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!