9. stu 2009.

King's Bounty: The Legend, recenzija

Zastanimo na trenutak i zapitajmo se, šta je ruski game dev iznedrio od Tetrisa, a da vredi ičemu. Malo preuveličavamo, ali činjenica je da Rusi ili naprave promašaj epskih razmera, ili podignu standarde žanra. Nažalost, ovih prvih je neuporedivo više. Posle sat vremena lupanja glavom o zid i revnosnih konsultacija sa Google-om, autor ovog teksta nije ni malo pametniji. Ako se izuzmu razne simulacije letenja i čuveni Disciples serijal (čiji se treći po redu nastavak, inače, očekuje u skorije vreme), Rusima je bolje da se drže boršča i votke, a game dev ostave nekome ko to stvarno ume. Neuspesi su nizani poput bisera, od Akellinog sodomizovanja piratskih motiva, preko World Forgeovih neobjašnjivo loših strategija sa istorijskom podlogom, do gomile Nivalovih poluproizvoda, koji uporno, već deset godina pate od kojekakvih, lako rešivih, a ipak grozno iritantnih (konceptualnih) problema.

Sve se to promenilo leta gospodnjeg 2008., kada je mladi i anonimni Katauri Interactive na tržište izbacio King's Bounty: The Legend, rimejk New World Computing-ove potezne strategije iz 1990. godine (u narodu poznate i kao Heroes of Might and Magic 0). Uprkos skepticizmu usled činjenice da je u pitanju još jedan rimejk/nastavak osamnaest godina stare igre, koje se neko baš sada, krajnje zgodno setio, ispostavilo se da je KB bez problema obrisao patos najiščekivanijim/najobećavajućim naslovima sezone.



Priča definitivno nije najjači adut ovog ostvarenja, ali je dovoljno intrigantna da vas naizgled neobavezno povuče za rukav, da bi vas posle samo desetak minuta igranja gejmplej krajnje podmuklo uvukao naglavačke, i naterao da zanemarite život van igre na par nedelja. Radnja se odvija u simpatičnom svetu Endorije, podeljenom na pet kontinenata: Darion (kraljevstvo ljudi), Freedom Islands (piratska komuna), Kordar (zemlja patuljaka), Ellinia (vilovnjačke šume) i Murok (postojbina orkova). Takođe su dodate i lokacije van Endorije, kao zemlja mrtvih i dimenzija naseljena demonima. Nalazite se u ulozi mladog diplomca vojne akademije, i igru započinjete u prestonici Dariona, Greenworth-u. Posle kratkog i sadržajnog tutorijala, tokom kojeg saznajete sve o osnovnim elementima mehanike igre, instruktor vam u ruke stavlja pismo preporuke, te vas čeličnom čizmom u pozadinu šalje kod kralja na raport. Sledi inicijalno testiranje, sakupljanje poreza i slični svakodnevni poslovi jednog viteza, dok odjednom nepoznati počinioci ne kidnapuju mlađanu kraljevu kćer. Na vas, naravno, pada odgovornost da prodrete u srž ove nečuvene zavere, i sprovedete istragu koja će promeniti Endoriju kakvom je znaju. Obzirom da je narativ previše isklišeiziran, povezanost i preplitanje sporednih misija ume u naletima da bude znatno zanimljivije od centralne niti zapleta.



Kada se ogoli do srži, KB:tL je mešavina RPG-a i potezne strategije, u optimalnoj proporciji. Izbor lika se svodi na tri predefinisane klase: Knight, Paladin i Mage, koje u suštini određuju samo početne bonuse, ali ne i predispozicije ka određenoj grani, kasnije. Svaka klasa ima sopstvene veštine, ali moguće je učiti i veštine preostalih dveju, s tim što u svakom skill tree-u postoje po dve veštine (skoro pa potpuno nesuvisle, na svu sreću) dostupne samo pripadajućoj. Knight se oslanja isključivo na silu, te su njegove veštine uglavnom specijalizacije za jedinice i različiti buff-ovi (jači attack noću, veći defense tokom prve runde, itd.). Paladinov glavni adut je mogućnost prikupljanja brojčano nadmoćnije armije od ostale dvojice, kao i bolje predispozicije u borbi protiv “sila zla” (više iskustva i novca, kao i povećana količina štete koju nanosi), pa u tom smeru ide i specijalizacija. Mage se, očekivano, koristi magijama. Sistem napredovanja je konforan, dovoljno sličan „standardnom“, a opet, pomalo inovativan. Unapređivanje veština se vrši pomoću runa (po jedna vrsta za might, mind i magic specijalizaciju), koje se dobijaju napredovanjem heroja na sledeći nivo, ali i skupljanjem po mapi.


Kao dodatak vašim osnovnim atributima i veštinama, postoje i artefakti koji vam daju određene bonuse (neki od njih se mogu i unapređivati, kroz borbu sa gremlinima (!) unutar njih). Zanimljivo je da replay value ovoj igri daju zapravo artefakti i jedinice, čije lokacije (a i postojanje u datoj sesiji) nisu skriptovani, već su potpuno nasumični. Za one sa jeftinijim ulaznicama, ovo znači da vam se skoro nikad neće desiti da u dva prelaženja igre dobijete iste artefakte i jedinice na istim mestima. Tako se lako može desiti da vaša omiljena jedinica, na koju ste se dobrim delom oslanjali tokom prvog prelaska, u drugom ne postoji na istom kontinentu, uopšte. Najzanimljiviji "artefakt" u igri je sigurno supruga. Da, dobro ste čuli. Moguće je oženiti jednu od šest lepih deva, koje će vam već same po sebi davati bonuse. Takođe, potencijalne supruge imaju četiri slota za artefakte, ili još korisnije, decu, ako se na njih odlučite. Jedina začkoljica je to što, kad i ako odlučite da se razvedete, žena će odvesti decu, i odneti pola vašeg novca sa sobom. Sve sličnosti sa realnim situacijama su čisto fiktivne.


Upravljanje vojskom i regrutacija su rešeni leadership sistemom. U praksi to izgleda ovako: heroj ima na raspolaganju pet slotova za vojsku (+2 rezervna koja se dobijaju specijalizacijom). Ako je, primera radi, leadership vašeg heroja sto, a „potrošnja“ jedinice na prvom slotu deset, to znači da možete sa sobom voditi deset jedinica tog tipa. Isto, naravno važi i za ostale slotove. Izbor jedinica je šarolik i sveobuhvatan, i sastoji se od sedam rasa (human, dwarf, elf, orc, undead, demon, neutral). U neutralnu rasu spadaju razni zmajevi, kiklopi, pirati, varvari, itd. Pri pravljenju mešovite vojske, jako je važno obratiti pažnju na moral jedinica, pošto se određene rase međusobno „ne mirišu“, te njihovim kombinovanjem dolazi do sankcija u vidu smanjenja snage. Svaka jedinica, pored osnovnih atributa (attack, defense, damage, health, speed, initiative) ima i unikatne sposobnosti, poput ošamućivanja ili paralizovanja protivnika.


Kretanje po svetu se odvija u realnom vremenu, sa protivnicima koji patroliraju, i jurišaju na vas čim im se nađete u vidnom polju. Svet je jako gusto popunjen objektima poput zamaka, krčmi, škola i kuća. U ovoj igri, zamak ima malo drugačiju svrhu od one na koju smo navikli. Naime, u zamku je moguće regrutovati jedinice, trgovati artefaktima i dobijati zadatke. Ali, ono što je bitno je da zamak ne pripada igraču, te nema brige da će ga neko osvojiti (iako vi možete osvajati određena utvrđenja), a epicentar dešavanja prelazi na samog heroja.


Bitke su jako slične onima iz ranijih delova Heroes of Might and Magic serijala. Odigravaju se u poteznom režimu, na heksagonalnim poljima (za razliku od Nivala, momčad iz Kataurija zna da su heksagoni najbolji teren za ovaj tip bitaka, a ne prokleti kvadrati), a prvi potez ide jedinici sa najvećom inicijativom. Pored borbe „prsa u prsa“, u bitkama se koriste i magije koje se dele u tri škole (order, distortion i chaos), a uče se sa prikupljenih pergamenata, uspomoć posebnih kristala. U prvu školu spadaju razni blagoslovi/vidanje rana, u drugu većinom iluzionističke magije, a u treću destruktivne. Ono što najviše izdvaja borbeni sistem od onog u sličnim igrama je prisustvo tzv. „Spirits of Rage“, koje čine četiri različita stvorenja, sa po četiri različite sposobnosti, koje u toku borbe crpu „rage“ umesto mane. Prizivanjem ovih karakondžula, one dobijaju iskustvene poene, koji se kasnije koriste za poboljšavanje njihovih veština.


Još jedna u nizu stvari kojima King's Bounty pleni je i vizuelni dizajn. Igra je vrlo šarena, ali ne kičasto, već prijatno, iako odaje pomalo detinjast utisak na prvi pogled. Level dizajn je na najvišem nivou, i svaka oblast je neverovatno detaljno planirana. Crteži i modeli jedinica su izrazito detaljni, i ponekad veoma komični. Animacija likova je vrhunska, i opet, primećuje se ideja autora da trunka komedije nije na odmet ni ovde, što se naročito dobro primećuje kod „geganja“ određenih jedinica. U trenutcima, grafika ume da vas natera da zastanete i uživate u prizoru zraka svetlosti koji se probija u pećinu, i odbija od baricu koja konstantno raste kapanjem vode sa stalaktita. Slobodna rotacija kamere samo dodatno doprinosi prazniku za oči koji ova igra jeste.


Zvučna komponenta je pristojno urađena. Muzika nije loša, ali definitivno nije ni jedna od onih koje vam se urežu u korteks i ne puštaju još par nedelja po prestanku igranja. U principu, u pitanju je omanji (uglavnom gudački) sastav, sa ponekim solističkim ispadom violine, u saradnji sa solidnim ruskim sopranom. Zvučni efekti su na zadovoljavajućem nivou, dok je glasovna gluma potpuno izostavljena.

Kada se podvuče crta, ovo je igra koju definitivno ne biste smeli propustiti ni slučajno, jerbo će vam pričiniti jedan od najsveobuhvatnijih igračkih ugođaja u poslednjih par godina. Uz to, 20. novembra tekuće godine, uz malo (više) sreće izlazi ekspanzija, Armored Princess, tako da je sada dobra prilika da nadoknadite propušteno ili obnovite gradivo. Katauri je definitivno osvetlao ruski game dev obraz, i držimo im palčeve, u nadi da će nastaviti istim putem.



Autor teksta, Pavle 'Ketchua' Đorđević, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Saradnik je mesečnika "Svet kompjutera" od marta 2008. godine do danas, a učestvovao je i u radu nekoliko internet prezentacija i projekata, uključujući Eniaroyah magazin.

twitter / Ketchua
Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 11:

  1. Mojne tu da mi pričaš koještarije o Akelinim Si Dogsima, dva puta sam ih obrnuo. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. A osim Sea Dogsa? Posrećilo im se sa jednom igrom o piratima, pa su naštancovali još dvadeset, koje nisu ni do kolena ovoj prvoj...

    OdgovoriIzbriši
  3. Pa dobro, onaj Ejdž of Pajrts mu dođe ko neka ekspanzija sa lepšom grafikom. Ja se nisam bunio...

    OdgovoriIzbriši
  4. Generalno se ne bih složio sa tvojom konstatacijom o Nivalu, mada sadašnja ekipa kao da nije ista ona od pre 2004. godine. Potrudiću se da te demantujem :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Pa kako ne bi? Uporno, svaka njihova igra izgleda kao da im je prvi put. Konstantno prave neke bizarno očigledne greške. HoMMV uopšte ne uplićem u priču, to je razočarenje za svoj groš, ali primera radi, Etherlords. Prvi deo je imao svojih mana, onda su se u drugom potrudili da ih isprave, ali su one stvari koje su bile dobre u prvom, sada pokvarili.:) Infinite loop of fail.:D

    A najcrnje od svega je, što ja uporno govorim o fantazijskom aspektu Nivala, dok ti, pretpostavljam, govoriš o "Blitzkrieg" aspektu (to bi jedino objasnilo dijametralno suprotna mišljenja).

    OdgovoriIzbriši
  6. Da, govorim o WWII opusu: Blitzkrieg (bez dvojke naravno) i Silent Storm.

    OdgovoriIzbriši
  7. Ne znam, meni je Sea Dogs za vreme kad se pojavila bila ne dobra, nego odlična igra, revolucionarna u nekoliko stvari - providna voda sa ajkulama ispod, plovidba morem + šetanje ostrvom + interakcija sa ljudima, zanimljivi questovi, frakcije, ... Prešao sam je bar 3 puta, i ne znam nikog ko je odigrao malo duže da se nije zaljubio. Osim tebe :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Pričaj ti šta oćeš, meni je muzika u igri fenomenalna :P

    OdgovoriIzbriši
  9. Odlična igra, koju nažalost nisam uspeo da završim do kraja. Fale joj samo prsate princeze. A, čekaj, biće ih u nastavku. :P

    OdgovoriIzbriši
  10. Završih je prije par sati... Obezbjedila mi je mnogo sati gameplay-a, ujedno i uživanja... Armored Princess već se skida sa Steam-a... Jedva čekam... :)

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!