3. pro 2009.

Deus Ex, recenzija

Voren Spektor trenutno radi na igri Epic Mickey. Za Wii (?!). Manje upućenom delu PC publike ovo deluje kao potpuno irelevantan podatak (kao i osoba), ali još uvek ima onih koji se sa blaženim osmehom na licu prisećaju 2000. godine, kada je isti taj Spektor pružio svetu cyber punk u svom najboljem izdanju. Te godine, Ion Storm je na tržište izbacio Deus Ex, akcioni RPG koji se i dan danas smatra jednom od najboljih igara ikada. Imajući ovo u vidu, teško je ne osetiti setu, i zapitati se “Šta se zbilo, Vorene?”.

Godina je 2052. Svet je postao anti-utopijsko mesto, tehnologija je napredovala, a ljudi se otuđili jedni od drugih. Teorije zavere su realnost, a orvelovski totalitarizam sveprisutan. Lokalna samouprava skoro da je samo kozmetički detalj, dok svetom maltene upravljaju Ujedinjene Nacije. Povrh svega, izbija pandemija smrtonosnog virusa nazvanog Siva Smrt, kome leka jednostavno nema. Korporacija VersaLife razvija sintetičku vakcinu, ali, zbog malih količina, dobijaju je samo odabrani. U takvom okruženju, negodovanje malog čoveka je neminovno, i sve veće zemlje organizuju sopstvene pokrete otpora. Sa vrha piramide se na ovo gleda kao na terorizam, te UN osniva posebnu jedinicu za borbu protiv istog, UNATCO (United Nations Anti-Terrorist Coalition), sa ciljem da sačuva mir u svetu.


Centralni lik, Džej Si Denton, regrut je UNATCO-a, i jedan od prvih ljudi sa ugrađenim poboljšanjima u vidu nano-robota, koja mu daju skoro pa nadljudske sposobnosti. Jednoga dana, dobija naređenje da razreši situaciju koja je odvija u podnožju kipa slobode, gde pripadnici terorističke grupe NSF drže taoce, kao i određenu količinu ukradene vakcine nazvane Ambrozija. Već ovde se pred igrača stavljaju mnogi izbori, kao što je odluka da li tiho infiltrirati objekat i usmrtiti vođu grupe, ili uleteti na prednja vrata sa bacačem plamena u ruci, koseći sve koji se nađu sa pogrešne strane nišana. Pored toga, spasavanje talaca nije prioritet, tako da se ono može, ali i ne mora odigrati. Po završetku misije, naš junak se vraća u štab, da bi dobio dalje instrukcije vezane za pronalaženje preostale količine ukradene vakcine. Nastavljajući da se revnosno borite protiv “neprijatelja slobode”, taman kad pomislite da je ovo samo još jedna u nizu pro-američki nastrojenih igara, koja propagira neke pseudo-ideale, otkrivate da vaš brat i saborac, Pol Denton, zapravo radi sa “teroristima”. U jako kratkom roku, shvatate da nije sve kakvim se čini, i narativ dobija epske proporcije. Teroristi, tajna društva moćnika, vladini lakeji i organizovani kriminal, nemoguće je znati kome verovati, a svaka strana ima svoju priču, i svi vam obećavaju dvocifren broj devica ako se baš njima pridružite. Sve ovo čini Deus Ex jednim od najreprezentativnijih predstavnika cyber punk/neo noir žanra. Na ovo valja dodati činjenicu da se pred igrača konstantno stavljaju izbori koji mogu izmeniti dalji tok radnje, koji progresivno postaju sve veće moralno breme, sve dok se ne nađete pred ultimativnom dilemom, i sudbinom sveta u svojim rukama. Kao da ovo nije dovoljno, imerzivnosti značajno doprinosi i ogromna količina pisanog teksta u igri, kako u vidu novinskih članaka, isečaka iz fiktivnih knjiga, delova ličnih dnevnika, tako i citata iz literarnih dela poput Šekspirovog Ričarda Trećeg, Sun Cuove Umetnosti ratovanja, i drugih. Karakterizacija nije preterano duboka, ali ima neki prepoznatljiv šmek, i svaki iole bitan lik u igri ima sopstvene ciljeve.


Sa gledišta mehanike, ova igra je hibrid pucačine iz prvog lica, “šunjalice” i klasičnog RPG-a (pojednostavljenog, doduše). Uspešnim završavanjem misija dobijate iskustvene poene koje potom možete uložiti u poboljšavanje veština, u koje spadaju rukovanje različitim tipovima oružja, obijanje, hakovanje, prva pomoć i slično. Pored toga, kako napredujete kroz igru, nailazićete na kanistere koje možete upotrebiti da biste aktivirali neka od poboljšanja koje Džej Siju nude nano-roboti. Tu spadaju otpornost na radijaciju, povećan kapacitet pluća, preciznije nišanjenje, veća fizička snaga, kao i sijaset drugih. Na korišćenje ovih sposobnosti troši se tzv. bioenergija, koju možete dopunjavati kao municiju. Kad spominjemo municiju, i oružja se mogu nadograđivati, uspomoć dodataka za povećanje preciznosti, količine štete koju nanose, kapaciteta šaržera, smanjenje trzaja, itd. Dijapazon oružja (kako hladnog, tako i vatrenog) je širok, i skoro svako od njih ima po dva tipa municije. Čak i ako se odlučite na forsiranje samo jednog oružja, i jednog tipa municije, nećete imati problema sa nestašicama. Ono čega definitivno manjka u igri su kalauzi i višenamenski alat, koji služi za onesposobljavanje kamera, bezbednosnih sistema, kao i obijanje vrata sa digitalnim bravama, te ćete osećati konstantan pritisak da nađete ključ za svaku bravu i kombinaciju za svaki sef. Najveća čar mehanike leži u tome što je jako bliska klasičnom RPGu. Ne prilagođava igrač svoj stil igranja sistemu, već se sistem prilagođava afinitetima igrača. Ubistva snajperom, sa sigurne udaljenosti, tiho i neprimetno zarivanje noža u leđa neprijatelju, jurišanje kroz neprijateljske redove sa bacačem plamena u rukama, ili pak kombinacija svega navedenog, odluka je na igraču. Jedino se ne može u potpunosti zaobići borba, ali to je jedna od stvari koje čine DE onim što jeste.



Za neprocenjivu atmosferičnost Deus Ex-a su podjednako zaslužni i vizuelni i audio dizajn. Pohvala za genijalan level dizajn ide bivšim zaposlenima u id Software-u, tada već članovima Ion Storm-a, koji su očigledno dobro ispekli zanat radeći na Quake naslovima. Tokom igre smenjivaće se tesne i prepune ulice Hong Konga, prostrane pustoši, hodnici korporativnih zgrada, policijskim časom opustošeni Pariz, Njujork ruiniran uličnim obračunima, nepregledna imanja povlašćenih, a svima im je zajednička mračna vibracija koju odaju. Cela igra se odvija noću, što su majstori na neobjašnjiv način uspeli da dočaraju čak i dok smo u podzemlju, bez ikakvih izvora prirodnog svetla. Likovi su odlično prikazani, a vrhunac predstavlja Džej Si, kao moderna verzija Bogarta, u kožnom mantilu, sa nezaobilaznim naočarima za sunce (koje mu ne predstavljaju problem, iako je noć) umesto šešira i cigare.

U nekim drugim okolnostima bismo prigovorili autorima što su se odlučili za kompjuterski generisanu muziku, ali ne ovaj put. MIDI sekvence koje čine muzičku podlogu Deus Ex-a su pažljivo komponovane, i još pažljivije aranžirane, sa basom kao dominantnim instrumentom, tematski nepogrešivo odgovarajući mestu i vremenu. Autori su čak odlučili, par godina kasnije, da ponude publici remasterovanu verziju soundtrack-a, sa orkestracijama pojedinih numera. Glasovna gluma je na zavidnom nivou, i iako su u pitanju polu-poznati ili nepoznati glumci, glasovi savršeno odgovaraju likovima.


Odličan i nepredvidiv triler u osnovi, gejmplej koji se prilagođava igraču i atmosfera kakva se samo poželeti može su ono što je Deus Ex-u donelo kultni status. Činjenica je da su Spektor i ekipa podigli standarde cyber punk žanra, te tako ne čudi da je nastavak koji je izašao par godina kasnije, Deus Ex 2: Invisible War, doživeo neuspeh.



Autor teksta, Pavle 'Ketchua' Đorđević, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Saradnik je mesečnika "Svet kompjutera" od marta 2008. godine do danas, a učestvovao je i u radu nekoliko internet prezentacija i projekata, uključujući Eniaroyah magazin.

twitter / Ketchua
Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 6:

  1. Zaista sjajna igra. Kao i System Shock 2, predstavlja "obavezno štivo" u CP žanru. Meni je u lepom sećanju ostao nivo u kojem se treba ušunjati u avion i tamo... heh, da ne odajem previše :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Meni je najviše prirastao za srce Hong Kong. Atmosfera je ubedljivo najbolja u celoj igri, sa fantastičnom muzikom, i nekako je najživlji.

    Inače, nabavio sam The Nameless Mod, pa ćemo videti ovih dana šta su momci uradili za tih sedam godina.

    OdgovoriIzbriši
  3. ^
    Kakav je mod ? :)

    Slazem se za Hong-Kong . Kao da si otisao tamo a ne da igras igru .

    OdgovoriIzbriši
  4. Možeš u toku meseca očekivati recenziju. ;) Trenutno moram da ispoštujem par drugih projekata, pošto sam se obavezao, ali biće reči ovde o TNM-u sigurno.

    OdgovoriIzbriši
  5. Fenomenalna igra!

    OdgovoriIzbriši
  6. Eto.... trebalo je da prođe deset godina, da bude popust na Steam-u, i da Ketchua napiše ovu pohvalnu recenziju, da bih ja odigrao možda najbolju akcionu igru ikada...
    (P.S. najveće zasluge ipak idu Ketchui, koji mi je odavno skrenuo pažnju šta sam propustio) :)

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!