15. ožu 2010.

Civilization IV: Colonization

Kad sam bio klinac i igrao se na ZX Spectrum-u omiljeni programer mi je bio Majk Singlton. Igrao sam većinu njegovih igara, a kad je počeo da pravi igre za PC verno sam ga pratio, uprkos tome što su mnogi naslov bili čist promašaj. Ostaće zapamćen kao jedan od retkih pionira industrije igara koji se održao do današnjih dana. No, malo ko može da se poredi sa Sid Majerom. Od trideset pet igara koje je objavio, igrao sam trideset. Prva je objavljena daleke 1982. a poslednja će izaći ove godine. S obzirom da Sid Majer ima tek pedesetak godina, čini mi se da je na vrhuncu karijere koja će dati još sjajnih igara. Zaista, gospodin Majer u potpunosti opravdava titulu čarobnjaka industrije igara. Njegov tim, Firaxis, radi obrade starih hitova, a poslednja igra koju su objavili je Civilization IV: Colonization, poznatija u narodu kao Civ4Col.

Prirodno, nameće se poređenje ove igre sa izvornikom. Igru Sid Meier's Colonization objavio je Microprose 1994. godine. Kada se pojavila izazvala je burne reakcije svih ljubitelja 4x igara, a naročito fanova Civ-serijala. Igrači su se podelili u dva oštro sukobljena tabora. Jedni su hvalili Colonization i tvrdili da je bolja od Civlization-a, dok su je drugi pljuvali smatrajući da je manjkava i kao igra i kao simulacija. Glavne zamerke su bile na ograničen izbor strana (Engleska, Francuska, Holandija i Španija), slab model borbe, slab endžin (nije mogao da podrži više od 200 jedinica u igri) kao i istorijske netačnosti. Na primer, igrači su se pitali zašto u igru nije ubačena Portugalija kao daleko značajnija kolonijalna sila od Holandije, zašto se u igri ne pominju robovi koji su bili veoma prisutni u kolonijalnom periodu i sl. No, kako bilo, meni se čini da su poklonici Civ-serijala bili najviše razočarani time što se Colonization igra potpuno drugačije.


Igra počinje 1492. godne. Igrač počinje sa brodićem i dvojicom kolonista. Zanimljivo je da su sve jedinice u igri predstavljene muškarcima, osim za profesiju Sugar Planter, koju predstavlja žena. Cilj igre je da se kolonizuje kontinent, proglasi nezavisnost i odbrani novonastala država.


Umesto osvajanja i zauzimanja resursa, kao u Civ-u, ključni elementi Colonization-a su razvoj ekonomije i odnosa sa susedima. Osim hrane koja je presudna za preživljavanje naselja i drvne građe koja je ključna za izgradnju infrastrukture, važno je kopanje rude koja se obrađuje i pretvara u alatke. One se dalje mogu koristiti u izgradnji naprednih objekata ili pretvarati u oružje (puške ili topove). Konji su takođe prirodni resurs koji se dobija od viškova hrane, ako naselje poseduje štalu ili ranč. Industrijske sirovine su pamuk, šećer, duvan i životinjske kože. Svaka od njih se obrađuje u početnoj zgradi ili kroz dve napredne (npr. Tobbaco Shop – Cigar Factory). Jedini resurs koji se ne obrađuje je srebro, koje se dobija u posebnim planinskim predelima. Da bi se uspostavila optimalna proizvodnja potrebno je da za svaki resurs posedujete odgovarajuću radnu snagu, odgovarajućeg majstora koji prerađuje i odgovarajuću infrastrukturu. Zvuči jednostavno, ali potrošićete mnogo napora da složite sve kockice. Glavna prepreka koju igrač mora da rešu je – proizvodnja ljudi. Da bi se kolonija održala i odbranila, potrebno je da ima prave koloniste. Ali nažalost igrač ima ograničen izbor. Verski nemiri prouzrokuju iseljavanje iz Evrope. Na doku vas čekaju kolonisti, ali najčešće sitni kriminalci ili ljudi bez specijalizacije. Nove koloniste možete kupiti, s tim što su specijalisti papreno skupi, a ljudi sa dokova koštaju sve više u zavisnosti od nivoa verskih nemira. Na to možete uticati podizanjem crkava i katedrala i angažovanjem vatrenih propovednika. Specijalne jedinice koje ne učestvuju u proizvodnji su topovi, vojnici, misionari i izviđači. Osim toga možete kupovati brodove. Karavele, trgovački brodovi i galeoni su transporteri, dok su privatiri, fregate i linijaši ratni brodovi.


Izviđači su ključni za istraživanje novih teritorija, pronalaženje drevnog blaga i sprijateljivanje sa indijancima. U njihovim selima možete dobiti vredne poklone ili poslati svoje neobrazovane koloniste da nauče zanat. Sa indijancima možete trgovati. Mana je u tome što plaćaju dobro samo one proizvode koji im nedostaju, a prednost je u tome što se trgovina obavlja bez poreza koji nameće kralj iz vaše matične zamlje. Indijance možete i pokoriti. Dobija se mnogo novca, ali vam se svako uništeno pleme oduzima od finalnog skora. Od indijanaca dobija se blago koje vredi hiljade zlatnika, ali koje ne može da se preveze običnim brodovimva, već samo galeonima. Ili da platite kralju 50%. Kad smo već kod kralja, on je gnjavež koji će vas cediti. Tražiće novac, uvodiće poreze. Ako ste pokorni, može da vam pošalje jeftino vojne jedinice. Ako ste drčni, nagaziće vas i uskoro nećete moći da trgujete sa Evropom.


Svako naselje ima gradsku većnicu u kojoj se "proizvode" zvonca, što je aluzija na Libery Bells, američkih doseljenika. Ukoliko iz Evrope dovedete političare, oni će proizvoditi veliku količinu "zvončića". Osim što proizvode političke poene, "zvonca" smanjuju lojalnost kralju i povećavaju osećanje stanovništva da zaslužuju nezavisnost. Građani koji se osećaju slobodno drastično povećavaju produktivnost. Politički poeni su osnovica za dobijanje Founding Fathers. Raznovrsniji su od kongresa iz izvornika i stiču se na drugačiji način, sakupljanjem ogovarajućih poena (istraživački, ekonomski, vojni i politički). Svaki kongresmen vam se javlja samo jednom i ako ga odbijete, postaje vam nedostupan. S druge strane, ako ga prihvatite broj poena se resetuje. U zavisnosti od nivoa naklonjenosti pobuni i brzini rasta zvonaca, raste i kraljeva zabrinutost, te u skladu sa tim povećava svoje vojne snage (Royal Expeditionary Forces – REF). Vrsta jedinica koju kralj kupuje zavisi od vaše armade.


Pešaci služe za odbranu gradova, topovi za napad na naselja, a draguni (konjanici) za borbu na otvorenom. Sistem borbe je promenjen u odnosu na izvorni Col. Prvo, pobunjenici ne dobijaju "continental army", a drugo, milicija je daleko slabija od profesionalaca. Kraljevu vojsku je veoma teško potući, ali nije nemoguće. Takođe, brodovi su vam ubedljivo slabiji od kraljevih pa se ne isplati graditi ih.


Sid Meier's Civlization IV: Colonization ne donosi NIŠTA novo osim Civ 4 endžina. Neznatna poboljšanja su deo Civ 4 nasleđa, a igra je u nekim segmentima još ograničenija od prvobitne igre. Bez obzira na to da li ste igrali Civ-igre ili ne, način igranja i pobeđivanja je veoma NEINTUITIVAN. Da biste uspešno pobedili potrebno vam je ŠTO MANJE gradova i ljudstva, a ne što više. Taktika kojom se treba služiti protiv REF-a nema veze sa upravljanjem jedinicama već počinje mnogo ranije sa izborom trupa koje ćete regrutovati. U suštini, cela diplomatsko-trgovinska šema je zabluda. Dovoljno je izgraditi gradove u kojima će biti zalihe topova, pušaka i konja i imati dovoljno kolonista koji će poginuti. I dalje smatram da je Colonization mnogo bolji koncept of Civlization-a, ali Civ4Col nije profitirao od novog dizajna i novog endžina na način na koji izvorni Civ jeste.


Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Novinar je mesečnika "Gameplay" od januara 2006. godine, a glavni i odgovorni urednik od januara 2010. godine, bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.

Sve recenzije istog autora


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

2 komentara:

  1. Црни Ранко, пратиш га од 1982. Ау, ала си матор.:)

    OdgovoriIzbriši
  2. Ја оригинал и дан данас играм, а на овај римејк никако не могу да се навикнем. Све ми некако споро, а опет потпуно исто...

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!