25. svi 2010.

Tropico 3, recenzija

Poštovani slušaoci, dobro veče. Slušate talase Radio Tropica, prvi i jedini program. Mi smo uz vas svakog trena, svakog dana, dok radite i dok se odmarate. Samo za vas puštamo najbolju muziku i hvalimo najvećeg sina našeg tropskog naroda i ostalih ostrvskih narodnosti. Večerašnja emisija posvećena je njegovoj odobrenoj biografiji, koja se upravo pojavila u prodavnicama širom našeg rajskog ostrva. U pitanju je multimedijalno ostvarenje koje će svakom stanovniku Tropica omogućiti da vidi koliko je teško biti El Presidente, te koliko je žrtava podneo naš slavni vođa u toku ovih nekoliko decenija, od kad je na čelu naše nesvrstane države. Međutim, poštovani slušaoci, dragi sunarodnici, mi večeras imamo pravo iznenađenje za vas. Sa nama je u studiju čovek koji o ovoj biografiji zna više nego iko drugi, jer ju je lično odobrio. U pitanju je junak rata za oslobođenje od kolonijalnih sila, heroj koji je samostalno zbacio monarhiju, drug koji nam je dao socijalno i penziono osiguranje. El Presidente glavom i bradom.


Gospodine predsedniče, dobro veče i dobro nam došli. Oprostite molim Vas, ne znam ni kako da Vas oslovim pravilno s obzirom na bezbroj vaših titula? Druže maršale? Predsedniče? Hrabri vođo? Broju jedan?

El Presidente: Dobro veče svima u studiju, dobro veče svima koji nas slušaju, mojim voljenim Tropikancima i svim turistima iz zapadnih zemalja koji su trenutno u našoj lepoj zemlji. Možete me oslovljavati sa gospodine predsedniče, pošto smo sad u tranziciji i približavamo se zapadu. Hladni rat je gotov, znate....

Kako god vi kažete gospodine predsedniče. Tropico pod vama cveta kao nikada ranije. Međutim, kada ste vi došli na vlast pre nedovoljno mnogo godina, situacija u zemlji je bila sasvim drugačija?

El Presidente: Da, kada sam ja došao na vlast početkom pedesetih, sve je bilo drugačije. Narod je bio gladan, nismo imali industriju, nismo imali armiju, škole, fakultete, zemlja je bila uništena ratom za oslobođenje od stega monarhije. Sve što vidite danas ja sam sam stvorio, bez ičije pomoći.

Osim naravno, pomoći u vidu stranih kredita za razvoj koji su stizali i sa istoka i sa zapada, kako bi Tropico ostao nesvrstan?

El Presidente: Ma pustite vi te kredite... Nisu nama krediti izgradili puteve, njih su izgradile radne akcije, a njih sam pokrenuo ja. Narod je ustajao u pet i išao na farme da proizvodi hranu jer su verovali meni kada sam im obećao da će biti bolje. Što sam obećao to se i ostvarilo, zato su me i proglasili za doživotnog predsednika!

E, al' kratko samo, u Roaming-u sam...

Ne znam kako da Vam kažem, ali izbori su sledeće godine... ne postoji nešto kao “doživotni predsednik”.

El Presidente: To vi sada kažete. Znam ja Vas intelektualce, ja sam vam izgradio srednje škole i univerzitete. Ali moj “zavičajni muzej” danonoćno radi na građenju kulta ličnosti, televizija bez prekida emituje program u moju slavu, pa i ova radio stanica postoji samo da bi me narod više voleo. A ako do toga dođe, izbori se mogu i malo namestiti, protivnici potplatiti, deportovati, ili tiho ukloniti. Sve to će narod jedva dočekati jer me voli i zna da sam najbolje što se ovom ostrvu dogodilo od kako je izmišljen banana split.

Svakako, svakako. Ako misliš pobijediti, ne smiješ izgubiti.

El Presidente: To ja uvek govorim. Biće nešto od tebe mali. Nemamo mi najveću armiju u arhipelagu zbog Amerike i Sovjeta, već zbog disidenata i domaćih izdajnika. Pobunjenici se plaše veličine i snage mojih trupa, kriju se po šumama. Pa te crkve, škole, bolnice? Šta misliš što država (a država, to sam ja) gradi? Sigurno ne zbog ukrasa. Narod voli te sitnice. Daš mu hleba i igara, odmah ćute i rade, ne štrajkuju po ceo dan. Čim imaju posao, hranu i stan, svi su srećni, niko više ne zamera ako iz državnog proračuna puniš svoj lični račun u švajcarskoj banci. Neki tu, nazovimo ih predsednici, nisu znali to, gledali su da prvo namire sebe. Takvi su, sećate se i sami, izveštavali ste o tome, završavali van fotelje na svakave ne baš lepe načine. Ali ja se držim, zato što me puk voli. A ljudi me podržavaju zato što znam šta im treba. To je prost krug.

Drugovi i drugarice...

Možete li nam reći nešto više o svom ekonomskom planu koji je Tropico pretvorio od nepoznatog ostrva u svetsku turističku Meku?

El Presidente: Svakako, uvek volim da pričam o sebi i svojoj pameti, jer složićemo se, zaista sam fascinantna tema za svaki razgovor. Treba početi od početka, narod mora da jede, spava i nekako zaradi za hranu i krevet. Zemljoradničke i stočne farme rešavaju dva problema, jer zapošljavaju ljude i proizvode hranu istovremeno. Dodajte tome proizvodnju industrijskog bilja i dobijamo osnov za industrijalzaciju zemlje. Od šećera pravimo rum, kafu ili ribu konzerviramo, a svi ti proizvodi se izvoze daleko skuplje nego sirovine od kojih nastaju. To puni državni proračun, a od pristiglog novca gradimo jeftine, ali zadovoljavajuće stanove za radnike.

Izvinite što vas prekidam, ali zar industrija ne zahteva školovane radnike? U to vreme Tropico nije imao škole...

El Presidente: Ništa, opraštam vam ovaj put. Uvozili smo radnu snagu. Naša emigraciona služba je isprva držala otvorena vrata, ali smo sa razvojem industrije promenili politiku i favorizovali useljavanje obučenih radnika. To je mnogo jeftinije nego graditi srednje škole, ali kada jednom dođete do tog da vam trebaju i univerzitetski školovani zaposlenici u državnim službama... pa, najbolje da stisnete kaiš i izgradite školu, a ako imate banku koja pere pare, možete i univerzitet. Narod to voli, a nacionalističke struje će se radovati zatvaranju granice za strance. Međutim, tu treba biti oprezan. Bez konkurencije na tržištu rada, ljudi se ulene, krenu da odbijaju poslove. Uskoro doživite da izgubite tromesečnu zaradu od izvoza jer nije bilo radnika da utovare robu na brod. Tada je potrebno ponovo otvoriti granice, dovesti svežu krv koja će da grize i ubija se od posla za male pare...


Nije ni čudo da svi ovako lepo živimo, kad ste Vi tako plemenit i inteligentan vođa. Sve ovo o čemu pričamo, da podsetim slušaoce, može da se proživi u vašoj multimedijalnoj biografiji. Međutim, niste nam još uvek ispričali o razvoju turizma?

El Presidente: O, da, turizam. Sećam se kao da je juče bilo. Moji savetnici su predlagali da nam Amerikanci plate za testiranje atomskog naoružanja na ostrvu, ali ja sam znao bolje. Novac leži u turizmu, rekao sam im, to je naša zlatna koka, jer imamo neviđene prirodne lepote i vrednog malog čoveka koji je gostoljubiv i sprema odličnu hranu. Tako je i bilo, Izgradili smo hotele, vidikovce, plaže, etno sela i sve te objekte koje gosti vole da vide i fotografišu, zaposlili gomilu ljudi, a onda trljali ruke zbog neviđenih zarada. Naravno, nisu gosti sami došli, morali smo da se reklamiramo na televiziji, da budemo pošteni prema kockarima, da dovedemo sigurnost i građanske slobode na zavidan nivo... Mnoga ostrva ni danas ne mogu time da se pohvale, znate.

Kampanja se sastoji od 15 misija raspoređenih na različita ostrva koja se otvaraju postepeno

Evo druže predsedniče, meni iz režije signaliziraju da je uskoro vreme za vašu večernju masažu i prijem za strane ambasadore, pa ću pokušati da polako privedem ovaj razgovor kraju. Pre nego što Vam se zahvalim na učešću u emisiji, zamoliću Vas da kažete još nešto o tehničkim detaljima biografije koju danas promovišemo.

El Presidente: Svakako, svakako. U tehničkoj službi su me uverili da ostrvo i svi njegovi stanovnici izgledaju baš kao da su pravi (imamo uvid u biračke spiskove). Moguće je približiti svakog prljavog gerilca u šumi, videti mu maramu vezanu preko lica, ili pregledati veliki deo ostrva odjednom, sa visine. Evo, doneo sam neke slike, vaši slušaoci ne mogu da ih vide, ali možemo da im kažemo šta je na njima. Recimo, evo baš na ovoj, ja držim govor sa terase palate. Kad god to uradim, okupljen narod me više zavoli. Isto tako bih mogao da odem na gradilište i ubrzam gradnju sportskog objekta na primer. A to vam nisam ni rekao - dvorane, kazina, gurmanski restorani pa i radio stanice poput ove, zahtevaju električnu energiju. Zato želim da iskoristim ovaj razgovor da obećam svojim vernim glasačima sa druge strane ostva, da će dalekovod da stigne do njih baš posle izbora, neka imaju to na umu. Ali samo ako ja pobedim, ko zna šta će moj protukandidat da uradi.


Za Vas naši građani znaju da ste čovek od reči i dela. Uveren sam da će svi koji nas čuju i ne čuju glasati za jedini mogući izbor, našeg voljenog predsednika. Uostalom, ko bi drugi tako pravedno i mudro mogao da obavlja Vaš posao?

El Presidente: Pa da, ko bi to drugi znao nego ja. Svi misle da je lako biti El Presidente, da je to samo uživanje i ni malo muke. Ali probajte i sami, nabavite moju biografiju koja se zove “Tropico 3“ i vidite malo kako je to zaista. Stalno neke bune, uragani, krize, slomovi berze, štrajkovi... Imaćete mogućnost da se oprobate u petnaest različitih scenarija, a pored njih tu je i sandbox u kojem ste prepušteni sami sebi, pa šta vam Bog da...

Druže predsedniče, hvala što ste bili naš gost ove divne tropske večeri.

El Presidente: Hvala vama što ste me pozvali.

Zapravo, Vi ste naredili da moramo da...

El Presidente: I drugi put.



Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 12:

  1. Hahahhah, zaista originalno! :D Svaka cas'...
    ...a i igra izgleda opustajuce i zanimljivo! Jednom cu probati... :P

    OdgovoriIzbriši
  2. pa ipak...
    pitam se da li je ovo recenzija... ???

    OdgovoriIzbriši
  3. Josephine ne preterujmo... :D

    @Љубичице
    Ako izuzmes "El Presidente:" i pitanja "voditelja" dobijas sve informacije kao i u svakoj recenziji. Ovako je samo originalno i zanimljivije.

    OdgovoriIzbriši
  4. Prvenstveno sam mislila na blog. Mada je i autor među tri najbolja.

    OdgovoriIzbriši
  5. ne mogu iz ove priče da zaključim da li mi preporučuješ igru ili ne... kapiram o čemu se radi, to je skroz ok, ali nije valjda vaš posao da prepričavate, nego da kritikujete. možda i nisam u pravu...
    a blog je svakako najbolji...

    OdgovoriIzbriši
  6. Графика ми делује добра. Значи, опет по тропским острвима...

    OdgovoriIzbriši
  7. "Pa da, ko bi to drugi znao nego ja. Svi misle da je lako biti El Presidente, da je to samo uživanje i ni malo muke. Ali probajte i sami, nabavite moju biografiju koja se zove “Tropico 3“ i vidite malo kako je to zaista. Stalno neke bune, uragani, krize, slomovi berze, štrajkovi... Imaćete mogućnost da se oprobate u petnaest različitih scenarija, a pored njih tu je i sandbox u kojem ste prepušteni sami sebi, pa šta vam Bog da..."

    Rekla bih da autor preporučuje igru...

    OdgovoriIzbriši
  8. a ja bih rekao da ima i drvenog advokata... :)
    ne znam, ne znam, ipak mi je to sve malo sumnjivo...

    OdgovoriIzbriši
  9. Ma jok. I ja sam tumačila tekst, kao i ti. Shvatila na kraju da sve piše tu, samo treba dublje da se gleda. Advokat sam samo samoj sebi.

    OdgovoriIzbriši
  10. igra je sjajna, nemojte da je propustite. predobra je. toliko dobrih detalja, odlicna. ima i starija verzija, za one koji vole, ali je mnogo teza za preci misiju, grafika je losija i nema auta. ali je dobra zbog same ideje.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!