12. srp 2010.

Civilization 4 + Warlords + Beyond the Sword

Sid Meier! Kakav dasa! Nasmejani plavooki Kanađanin od 1982. godine pravi igre koje svi volimo. Prve tri godine karijere radio je isključivo simulacije letenja i osim dva "izleta" gotovo dvadeset godina oduševljava nas zabavnim simulatorima, letenja, podmornice, piratskog života, tajkuna, tajnog agenta... Otkad je otvorio Firaxis Games (zajedno sa sjajnim Jeff Briggs-om) uglavnom radi kao kreativni direktor, upravljajući projektima drugih dizajnera (većinu Sid Meier's igara dizajnirao je neko drugi). Firaxis se često bavi reciklažom starih Meier-ovih ideja, pa smo tako došli i do petog izdanja veoma popularne igre Civilzations. Oh, ne, ovo nije opis igre Civ 5 - pojaviće se tek krajem godine. Ovo je pogled iz ličnog ugla na sjajni Civ 4 (Warlords, Beyond the Sword). E, da. Sid Meier peva u horu evangelističke luteranske crkve, gde je i upoznao suprugu Susan Meier.


Možda niste znali, Civilization 4 počinje - očenašem! Simpatična muzika afričkog ukusa, Baba Yetu, zapravo je hrišćanska molitva, "Oće naš..." preprevana na Svahili. Posle ovog prijatnog iznenađenja, sledi "pravoslavna" animacija - "In the begining, Earth was without form and void..."


Za ljubitelje igara Civ 2 i Civ 3, četvorka je bila veliko razočaranje. Šatro-3D grafika, endžin recikliran iz Sid Meier's Pirates! mjuza uglavnom skinuta iz pomenutih igara (bez uvrede Jeff Briggs-u i ostalim kompozitorima - sjajan posao, dečki!), a forice iz Sid Meier's Alpha Centauri. No, mene je Civ 4 obradovao uglavnom zato što sam preskočio dvojku i trojku - igrajući stari dobri CivNet. Zato je Meier-ov povratak korenima (uljudno rečeno, prežvakavanje starih ideja) za mene bio pun pogodak. Modeli u igri bili su nalik crtaću ili stripu, znate ono kućice kao jagodice i čikice mrgodnog izgleda koje uzvikuju nešto na nepoznatom jeziku. Možda je za izometrijski grafički stil Civ-a 3 ovo bio korak ka popularnom šarenišu, meni se zaokret u dizajnu dopao još u igri Sid Meier's Railroad Tycoon. Trebalo mi je dosta da se naviknem na mapu. Zumirana do koske, prikazivala je zeleniš kroz koji se probijaju moji izviđači, dok je potpuno usitnjena mapa ličila na izvorni Civ. Dopalo mi se to što je interfejs optimizovan, tako da sam mnoštvo odluka mogao da sprovedem na globalnoj mapi, bez odlaska na ekran za upravljanje gradom.


Kad smo već prešli na teren dizajnerskog koncepta igre, u igri me je najviše oduševilo to što su brojni elementi postavljeni tako da se uspešno pojednostavljuju, da bi se upleteni sa drugim elementima pojavili kao kompleksna strategija. U al sam ga sročio! Primera radi, na mapi se nalaze resursi. Javljaju se kao nužnost za izgradnju određenih vrsta jedinica (uglavnom borbenih) i otkrivaju se kad ekonomija počne da ih zahteva (npr. zalihe uranijuma su skrivene sve do pronalaska odgovarajuće tehnologije). E, sad! Razvoj grada ne zavisi više samo od "žita" koje skuplja ili stepena zagađenja, već se zbrajaju bonusi (bolnice, resursi koji donose zdravlje, šuma, reka) i oduzimaju minusi (vodoplavna ravnica, džungla, prenaseljenost, industrija). Konačno je izbačena "korupcija" i uveden je princip održavanja. Iz održavanja su izbačeni troškovi običnih građevina, te svaki dovoljno razvijen gradić donosi novac u kasu. No, isto tako svaki grad svojim postojanjem poskupljuje troškove održavanja na nivou carstva, pa se time reguliše nagli razvoj i stvaranje mnoštva malih, nerazvijenih zajednica.


Koncept koji me je "kupio" su civics - fora koja je zapravo prilagođena iz Alpha Centauri-ja. Naime, sistem vladavine je sada podeljen na pet aspekata (vladavina, zakoni, rad, ekonomija i religija). Svaka oblast ima pet opcija koje se otvaraju novim tehnologijama, donose posebne bonuse i ograničenja, a znatno utiču na stil igre. Kombinacijom određenih civics-a, svetskih čuda i lidera može se za kratko vreme steći velika prednost nad protivnicima. Posebno je ubitačna kombinacija grada sa jakom proizvodnjom stanovništva i robovlasništva!
Premda je utamanjivanje drugih igrača samo jedna od šest načina za pobedu, svi su jedva čekali da vide na delu novi endžin za borbu koji je dizajniran da ukloni prastaru Civ-manu po kojoj obična falanga može da uništi tenk, kopljanici potapaju bojni brod, a strelci haraju. Nema više odbrambene i jurišne cifre, jedinicu definišu njeni bonusi, specijalne sposobnosti i brojčano izražena snaga. Iz svake borbe koju preživi, jedinica skuplja iskustvo, a igrač bira koje unapređenje će joj dodeliti. U praksi, neobični rezultati su i dalje stvarnost, ali je problem donekle ublažen, ako već nije iskorenjen. Gradovi su tvrd orah ukoliko nemate opsadne mašine, a najveću zamerku imam na ritam igre.


Možda je to samo moja sklonost ka drevnim civilzacijama, ali igra kao da projuri kroz sva razdoblja istorije i 
za tren oka već ste u poznom dvadesetom veku, a vreme za pobedu prolazi kroz prste. Razdaljine su velike, a ratna mašinerija se sporo zahuktava. Dok stignete do protivničkog glavnog grada, vaše jedinice već mogu biti zastarele. Nema gubljenja vremena i lickanja imperije - igra vas potiče da se bavite sklapanjem kockica, kako da se svi postojeći uslovi prilagode dobijanju ogromnih bonusa koji će vašu ekonomiju i kulturu staviti ispred drugih i doneti vam pobedu. Produženje broja poteza za prelazak iz epohe u epohu proporcionalno usporava igru i dobitak je jedino na nešto brže kretanje jedinica (veći broj poteza znači da može da se pokrije više teritorije). Svaka civilizacija ima po jednu jedinstvenu građevinu i jedistvenu jedinicu koja zamenjuje standardne. Na primer, Rusi umesto konjice imaju kozake, Nemci imaju panzer (jaču verziju tenka). Premda su se dizajneri trudili da svaka civilizacija bude uravnotežena u odnosu na druge, rimski Pretorijanci, persijski Besmrtnici i Quetchua-ratnici Inka mogu vrlo lako da "rush-uju" ostale gradove i obezbede brzu pobedu. Ipak, i pored svih nedostataka, borba je lepo uklopljena u duh strategije, a ekspanzije i zakrpe daleko poboljšavaju prilike (naroučito poslednja zakrpa koja omogućuje da ranjene jedinice imaju umanjenu snagu).


Civ 4 je zarazna igra, ali kad sam je obrnuo nekoliko puta nije me držala kao stari dobri Civ. Moje raspoložene popravili su modovi. Firaxis je napravio dobar potez olakšavajući pristup igri. Osim što je World Editor stastavni deo programa, pravila igre i podaci su u XML formatu, a aprila 2006. godine objavljen je i developement kit. Većina skriptova, interfejs i način kreiranja mape napisani su u Python-u i takođe su dostupni izmeni, pod uslovom da znate šta radite. Pored mnoštva dobrih "ručnih radova" ljubitelja Civ-serijala koji menjaju delove igre (kao npr. nova civilizacija - Srbi), na netu su dostupni i modovi koji donose nova pravila i drastično menjaju igru. Zvanični modovi su oni koji su uključeni u igru, a pisali su ih uglavnom članovi Firaxis-ovog tima, mada u poslednje vreme sve je više modova koji su postali veoma slavni i stoga uključeni u zvaničnu ponudu. Pre svega, tu je stari dobri Rhye's and Fall of Civilization (poznat igračima Civ-a 2 i 3) koji se razvija paralelno za Warlords, Beyond the Sword i "vanila" Civ-4. Meni su najmiliji Warlords scenariji. Barbarian Horde stavlja vas u ulogu varvara koji napadaju civilizaciju s ciljem da unište sve gradove. Ghenghis Khan je izazovan zato što se jedinice automatski stvaraju u zavisnosti od terena na kome "prenoći" potez specijalna jedinica "camp". Tehnologija se stiče otimanjem od protivnika. Povrh svega, gubite poene u svakom potezu pa se agresivna strategija podrazumeva. Jasno je da volim drevne civilizacije jer su mi po ukusu bili i Vikings i The Rise of Rome.


Kako se vama dopao Civ 4? Da li biste i danas obrnuli jendu partiju CivNet-a? Koji vam je omiljeni Civ-naslov? Koja vam je omiljeno razdoblje? Koja vam je omiljena civilzacija? Zašto? (Moram da priznam da su mi vrlo simpatični Mongoli i to zbog veoma banalnog razloga - obožavam ono njihovo "Gun duru nu!" kojim se glasaju kad kreću da izvrše naređenje)



Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.


Novinar je mesečnika "Gameplay" od januara 2006. godine, a glavni i odgovorni urednik od januara 2010. godine. Bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.



Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

4 komentara:

  1. Jedina dobra stvar kod Civ4 je Baba Yetu i donekle uvođenje religija.

    OdgovoriIzbriši
  2. Grafika je simpaticna (mada je steta sto je koriscen Pirates engine), ubaceno je nekoliko noviteta, modovi su interesantni, Baba Yetu super zvuci. Ali, iako je svaki sledeci naslov sve sareniji i raznovrsniji, sticem utisak da je replay value slabiji. Civilizaciju II sam mogao da igram stalno (i danas mogu) i igra je bas znala da se otegne, dok Civilizaciju IV posle 2-3 partije(iako sam stekao utisak, mnogo krace partije), ceka uninstall i pauza par meseci. Sve u svemu, odlicna igra, ali moze i bolje. Videcemo sta ce doneti Civ V. :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni je Civilization III Complete i dalje vrhunac serijala. Ima sve potrebno, od gomile dodatnih scenarija i modova, preko vrhunskog stabla tehnologije i sjajne grafike, sve do multiplayer moda i editora. Jedino zanimljivo što četvorka donosi su religije, ali čini mi se da sam i njih video u Call to Power 2 u nekom obliku pre 10ak godina...

    OdgovoriIzbriši
  4. Da, civics i religion su pokupili iz raznih drugih Sid-ovih igara. Cudno je to sa nastavcima... publika hoce 'more of the same' a meni se u Civ4 upravo dopalo to sto je pokusaj promene. No, u prvu je Red Dragon, da nije scenarija, ne bih se vracao da igram Civ4

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!