25. kol 2010.

Lost Horizon, recenzija

Pogled na ljude koji rade vraća nadu u bolje sutra i inspiriše. Kažu da je rad stvorio čoveka, a ubio i najjačeg konja. Uopšte nije važno koji posao je posredi, kada vidite nekoga da vredno i odgovorno radi, sigurno ćete se osetiti lepo. Ovo, naravno, važi i u slučaju da taj uči na svojim greškama, trudeći se da svakim danom postane sve bolji i bolji. Verovatno se pitate kakve ovo ima veze sa naslovom? Jednostavno je – autori zaslužni za igru Lost Horizon, nemački studio po imenu Animation Arts, upravo su takvi ljudi. Na scenu su stupili igrom Secret Files: Tunguska, krajnje prosečnim ostvarenjem u svakom pogledu. Pretprošle godine predstavili su nam nastavak, Secret Files 2: Puritas Cordis, umnogome bolji od prethodnika, ali i dalje daleko od odličnog. Konačno su preboleli sve dečije bolesti, i prikazali nam hvale vrednu avanturu.


Uvodna animacija vraća nas u 1936. godinu i vodi nas u neistražene predele Tibeta. Vidimo dvojicu britanskih vojnika kako zajedno sa ranjenim sveštenikom iz obližnjeg manastira beže od, za sada, nepoznatih napadača. Sveštenik otkriva tajni prolaz u kamenom zidu manastira, te se zajedno skrivaju u pećini. Avaj, jedan od vojnika ostao je odsečen sa spoljne strane. Unutar pećine, umirući sveštenik ostavlja preostalom vojniku u amanet neobični ključ, koji vodi do drevne tajne suštinski povezane sa  svim životom na Zemlji. Za to vreme, s druge strane debelog kamenog zida, nemački oficir raportira grofici koja pokušava da se domogne upravo toga što sveštenik želi po svaku cenu da sačuva.


Dve nedelje kasnije, upoznajemo se sa Fentonom Padokom, švercerom koji hara po Hong Kongu. Ovaj bezbrižni šarmer, uvek u sukobu sa Trijadama kojima otkida od usta, jednostavno ne može da pobegne od nevolja. Posle jednog od mnogobrojnih bliskih susreta sa smrću, dobija poziv od guvernera Hong Konga. Guvernerov sin Ričard, inače Fentonov najbliži prijatelj, upravo je jedan od vojnika koji su nestali tokom istraživanja Tibeta. Budući da je prisustvo britanske vojske na Tibetu nepoželjno, a ekspedicija sprovedena u tajnosti i spasilačka misija mora se obaviti na isti način. Fenton bez trunke oklevanja preuzima na sebe odgovornost da pronađe Ričarda, i stiže podno Himalaja.


Kada bismo morali da uporedimo scenario ove igre, rekli bismo da izgleda kao Indiana Jones filmovi, samo znatno duži i bez antipatičnog glavnog glumca. Tu su nacisti, mladi neustrašivi avanturista, drevni artefakt, egzotični predeli i orijentalna lepotica. Radnja igre je interesatna, a dijalozi veoma lepo napisani. Scenaristi su se prilikom pisanja Lost Horizon-a umnogome oslanjali na motive iz istoimenog romana James Hilton-a. Dizajn likova varira, te dok su neki izvanredno profilisani (poput Fentona), drugima nije dato dovoljno prostora. Na primer, Ričardov lik je obećavao, ali mu scenaristi nisu dali ni pet minuta, kao i nekim drugim zanimljivim sporednim junacima. Posebnu draž igri daje tanan i inteligentan humor kojim je svaki aspekt narativa prožet, kao i na nekoliko mesta kritika klasičnih avantura.


Lost Horizon je point&click avantura s pogledom iz trećeg lica. Upravljanje je savršeno jednostavno i intuitivno, a interfejs pregledan i minimalistički. Levi taster miša služi za interakciju i kretanje, dok je desni rezervisan za bliže ispitivanje predmeta i likova. Kretanje između lokacija obavlja se pomoću mape na kojoj su označena sva važna mesta. U donjem delu ekrana nalazi se inventarska traka, čije se pomeranje kontroliše strelicama sa obe strane. U igri postoji pregršt zagonetki i gotovo sve su inventarske (uz izuzetak četiri logičke, kao i jedne vremenski ograničene sekvence). Težina prepreka je različita, ali uopšteno gledano, dovoljno su teške da ne dosade iskusnijim igračima, a opet dovoljno lake da ne oteraju početnike. Zajedničko im je to da su bukvalno sve fantastično osmišljene i savršeno logične, te potencijalno zaglavljivanje mora biti proizvod klimave logike igrača, a ne autora (za promenu). Svaka od četiri pomenute logičke zagonetke nudi igraču da se uhvati u koštac sa lakšom varijantom, pritom mu elitistički napominjući kako "pravi avanturisti vole izazov".


Iako se gotovo celim tokom igre upravlja isključivo Fentonom, postoje deonice gde se naizmenično upravlja njime i nekim od sporednih likova. One su tako koncipirane da je saradnja između likova neophodna, a posebno je dobro dizajnirana jedna takva deonica u velikom finalu. Kako je to već postao običaj i u ovom ostvarenju je dostupan sistem pomoći, kao i mogućnost prikaza "vrućih tačaka" na ekranu. Pohvalno je što pomoć koju pomenuti sistem pruža nije prevelika, te ne kvari užitak.


Kada je izgled u pitanju, ako se izuzmu nakaradni krupni kadrovi likova tokom pojedinih međuanimacija, sve je pod konac. Lokacije su izvanredno dizajnirane, sa prelepim i živopisnim pozadinama. Takođe su i veoma raznovrsne, te ćete imati prilike da posetite živopisne ulice Hong Konga, snežne vrhove Himalaja, prašnjave ulice Marakeša, pompezno uređen Berlin tokom Olimpijskih igara, idiličnu nemačku provinciju i indijsko selo na obodu guste džungle. Likovi su vrlo lepo modelovani i više nego pristojno animirani. Filmske sekvence su veoma umešno režirane i značajno doprinose utisku epike koji radnja pruža.


Kvalitet glasovne glume je poprilično neujednačen. Glumci kojima su pripali likovi sa engleskog govornog područja odradili su posao besprekorno, obogaćujući igru savršenom dikcijom i nepogrešivim naglaskom. S druge strane, oni koji su igrali brojne Kineze, Marokance i Nemce su toliko loši, da će vas ponekad naprosto zaboleti uši. Muzička podloga je krajnje prigodna i suptilna, ako se izuzmu nešto nametljivije melodije koje prate "filmiće".


Kako god se sagleda, Lost Horizon je izvanredna igra. Iako priča sama po sebi nije ništa posebno, kada jednom počnete da je igrate, jednostavno ćete se zavaliti u stolicu i prepustiti se čulima. Savršeno tečna i lagana, živahnog karaktera, igra koja svojim kvalitetima očarava već na prvi pogled. Ljubitelji avantura slobodno mogu da odreše kesu, jer su šanse da će se pokajati ravne nuli.

Kopiju igre za testiranje ustupio Deep Silver.



Autor teksta, Pavle 'Ketchua' Đorđević, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Saradnik je mesečnika "Svet kompjutera" od marta 2008. godine do danas, a od početka 2010. jedan je od urednika mesečnika "Gameplay". Od juna 2010. godine radi kao jedan od autora tekstova za emisiju PlayGames. Učestvovao je i u radu nekoliko internet prezentacija i projekata, uključujući Eniaroyah magazin.

Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 11:

  1. Kako je Ketchua nakiti, ispade bezmalo avantura godine... : ) Jedva cekam da probam!

    getaway blues

    OdgovoriIzbriši
  2. Definitivno intrigira...i vjerujem da mi ne gine skori prelazak igre...

    OdgovoriIzbriši
  3. Izgleda zanimljivo, moj tip avanture :D I nemoj da mi diras Harrisona, es cuo? :D:D:D

    OdgovoriIzbriši
  4. Lepo mu kazem, ostavi Hana "Indijanu" Forda na miru, jok on :)

    A sad bez shale, super recenzija!

    OdgovoriIzbriši
  5. Није рад створио човека, већ иновације. Лењин је био у криву.;)
    Не знам зашто ти је Харисон антипатичан, ја сам уз Индијанца Џонса одрастао. Колико ли сам пута пао с дрвета у шуми покушавајући да поновим неку од његових бравура.:)
    Што се тиче саме игре и рецензије могу рећи да сам се наоштрио да је набавим. С обзиром колики си фан авантура није ни чудо један овакав текст.
    Али зато те треба држати подаље од шутера.:)

    OdgovoriIzbriši
  6. @getaway: Polako, ima do kraja godine još. Ako ništa drugo, očekujem da Bracken Tor budu na nivou. :)

    @Error: Samo napred, imaš naš blagoslov. :)

    @Duke: More... xD

    @GMR: Pa nije samo mojom zaslugom. ;)

    @Dekip: Nemoj u Lenjina da mi diraš. :) Ma, ne leži mu uloga Indijane Džonsa nikako. Han Solo je već druga priča. :)

    Bre, ispade sad da ja ne volim šutere. :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Hi there,
    I could not understand everything you have said, but it seams to me from what I have read in Google translate that this must be a great game.

    Best regards from Mexico!

    OdgovoriIzbriši
  8. A sta bi rekao kada bi znao da je H. Ford aktivno ucestvovao u osmisljavanju licnosti, duhovitih gegova i sitnih caka u toku snimanja filmova? Tako da uloga negde mora da mu pristaje. U svakom smislu je njegova. :)

    Sto ce reci, na kraju stvarno ne vredi raspravljati o ukusima, ali - vredi izneti licni stav (jer eto, ja nisam padala sa drveca zbog Indijane, vec zato sto sam volela da se penjem. Ali sam u istog kao klinka bila blesavo zaljubljena:)).

    Zbog tog stava tvoje su mi recenzije uvek zanimljive. Trunka radikalnosti, granica se nikada ne prelazi, malo sarkasticne duhovitosti, malo preotentnog samopouzdanja (sto retki umeju da izvedu a da ne izgleda antipaticno i arogantno), malo zivotnog ogorcenja, malo neke ulicne casti i solidarnosti i ceo mix, na kraju, daje pitku i, za neko cudo, objektivnu recenziju... onu kojoj verujem.

    OdgovoriIzbriši
  9. Igra lepo izgleda, ima dobru atmosferu, i scenario joj je pristojan, ali je mnogo laka.
    Valja da se odigra, ali se ništa ni ne propušta zaobilaženjem ovog naslova jer nema nikakvog posebnog izazova u sebi.

    OdgovoriIzbriši
  10. Za sada medju najboljim avanturama koje sam igrao, definitivni vredi odigrati je.

    Ja sam je igrao 4 dana i zao mi je sto nema vise. Mada kao i svako uspesno delo, verovatno ce dobiti nastavak koji ce upropastiti pricu.

    OdgovoriIzbriši
  11. Igra me smorila već na početku: dedi treba slika, slika je u novčaniku, idi kući po novčanik, novčanik nije kući već je ostao u luci, idi u luku, dečak je našao novčanik i treba mu slepi miš da bi ga dao, zato su potrebne muve al sad je tu mačka... ah, go to hell. Ako se ovako proseravaju na početku, mogu da zamislim nastavak...

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!