13. svi 2011.

Avadon: The Black Fortress, recenzija

Šta je zajedničko piscima i autorima nezavisnih igara? Ni jedno nisu priznata, "prava", zanimanja. I zaista, osim u retkim delovima sveta gde se pisci ili programeri brzo regrutuju u razne vidove industrije, na pregaoce obe profesije gleda se kao na – dangube. Možda su u rasprostranjenom gledištu prihvaćena čak kao plemenita stremljenja, ali svakako ne mogu biti ništa više od hobija. Društvo, istina, zazire i od svih drugih koji mu ne služe. Onaj ko nije u krdu, prilično je sumnjiv. Neke antilope, ipak, uspeju da trče brže od drugih. Nauče da bodu geparde rogovima i vode težak, ali veoma ispunjen život izvan varljive zaštite mnoštva.

Dame i gospodo, predstavljam vam najnoviju igru velikog maga nezavisne igračke scene – Avadon: The Black Fortress, Džefa Vogela.


Džef Vogel počeo je da programira kad je imao jedanaest godina, uglavnom zato što su igre bile previše skupe, pa mu je jeftinije bilo da ih pravi. Prvu u trilogiji Exile napisao je da bi sačuvao razum dok je završavao magistraturu iz primenjene matematike. Kad je igra počela da se prodaje, batalio je školu i posvetio se izučavanju programiranja. Potpuno samouk, nastavio je da izdaje igre i sam ih prodaje putem interneta. Tako su nastale Exile I, II, III i Blades of Exile, Geneforge 1, 2, 3, 4 i 5, zatim Nethergate (ponovo objavljena kao Nethergate: Resurrection). Serijal Exile prerađen je u novom endžinu kao Avernum: First Trilogy (Avernum 1, 2, 3 i Blades of Avernum), a kasnije je nastao drugi ciklus Avernum: Second Trilogy (Avernum 4, 5 i 6). Igre su dostigle kultni status, a kad god bi koja dopala novinara, dobijala je sve pohvale za stil i priču, te pokude za grafiku. Vogel i dalje otkupljuje svu grafiku od nezavisnih umetnika. Na estetiku nije polagao mnogo, već se trudio da interfejs bude pristupačan, a igra ispunjena dobrom pričom.


A Džef Vogel zna kako da isplete dobru priču. I to je najveća vrlina ove igre. Kompjuterski RPG-ovi uvek su se klackali između krajnosti – jedni su previše zamršeni, a drugi previše pojednostavljeni. Treći su, pak, gubili publiku pokušavajući da zamene pravu fantazijsku zabavu živog FRP-a. Ono što nosi RPG na računaru nije grafika, niti je sistem pravila, već isključivo dobro napisana priča i dobro prikazani likovi.

Nameće se poređenje sa skupocenom igrom Dragon Age 2 kao ostvarenjem s drugog kraja tasa. Avadon je nezavisna, a DA 2 igra velikog tima. Avadon je radio jedan čovek, DA 2 preko četiri stotine. Dragon Age 2 je minimalističko ostvarenje koje nas stavlja u iscepkane krpice prostora igre, te kao da čak i ne dozvoljava uranjanje u Thedas. Avadon je gusto tkanje u kome se prepliću prošlost, sadašnjost i budućnost Lyaneus-a, sveta koji nas uvlači na svaki način, čak i sitnim obmanama. Dragon Age 2 nudi samo lice jedne šture zabave koja postaje sve manje interaktivna, dok nam Avadon osim vidljivog prikaza projektuje i jedan domišljeni, domaštani, čije je platno samo u našoj svesti.


Negde daleko, u neko drugo vreme postoji kontinent Lynaeus. Kako se iz prvobitnih zajednica razvilo prvo plemensko, pa potom feudalno društvo, tako su nastale raznovrsne kulture Lynaeus-a – iscepkano društvo Holklanda, svo upreteno u zamršene obrede i veoma istančno shvatanje časti, dekadentni gradovi Kelemderijela puni čarobnjaka i visoke kulture, trgovačko carstvo Darama čiji građani uživaju jednu vrstu izborne demokratije, surove pustinje Kva koja rađa tvrdokorne ratnike, te božanstvene šume Vildrilma u kojima i danas plemena poštuju šamane i zakone prirode.

Veliki gospodar Holklanda ujedinio je pet središnjih zemalja u Pakt, labav dogovor kojim se čuva bratstvo i jedinstvo, a u cilju odbrane i zaštite od nevolja koje stižu iz Dalekih Zemalja (Farlands). Zajedničko svim zemljama izvan Pakta jeste to što zavide miru i blagostanju koje vlada među središnjim narodima. Neke od Dalekih Zemalja su pustoline kojom tumaraju poluzveri, kao što su džinovi koji vladaju Titanskim Visovima ili grozote iz Iskvarene zemlje (The Corruption), dok su druge kraljevstva koja nisu želela da pristupe Paktu kao što je piratska kraljevina Svorgald ili su isključene iz Pakta političkim igrama, poput Kemerije (izabrali su da vode građanski rat u pogrešnom trenutku).

Osim nužde, raznorodne narode na saradnju primorava unutrašnja sila – Avadon. Crna tvrđava, kako je još nazivaju, dom je mnogim agentima koji su posvećeni očuvanju Pakta. Često veoma surovo, sluge Avadona sprovode zakone Pakta, izviđaju, osmatraju, špijuniraju i love sve nevolje koje ugrožavaju postojanost Pakta. U teoriji, čuvar tvrđave je produžena ruka Hanvarskog Sabora (telo u koje svaka od pet članica Pakta šalje svoje izaslanike), dok u praksi moć Avadona često zavisi od ličnosti samog čuvara (Keeper).


Trenutni vladar Avadona je Crvenobradi, prilično kontroverzan tip. Izuzetno lukav, prek i surov, ali takođe topla očinska figura, šaljivdžija i gurman. Igru počinjete kao novi regrut tek stigao u tvrđavu Avadon. Kao što ubrzo doznajete, hijerarhija Avadona agente svrstava u jedan od tri reda: Srca, Oči i Ruke. Srca Avadona su mudraci, administrativci i drugi agenti koji ostaju u tvrđavi i vode računa o najvažnijim poslovima. Oči su špijuni i izviđači, svi oni kojima je dužnost da uoče pretnju za Pakt. Naravno, igru krećete kao Ruka Avadona, što su agenti operativci, oni koji na terenu rešavaju nevolje i presuđuju mačem i magijom.

Već na samom početku igra pokazuje hvale vrednu vrlinu uravnoteženosti. Postepeno se upoznajete sa Avadonom i svojim dužnostima. Susrećete druge likove koji se polako iscrtavaju pred vama. Bezmalo svaka lokacija praćena je i kratkim tekstom koji iskače u prozoru. Pisanje je veoma dobro, pa će slika i reč gotovo neprimetno da vas uvuku u priču o zaverama, varljivom bratstvu i jedinstvu, prekim uticajima Avadona. Malo-pomalo, kroz razgovore, čitanje kodeksa i iskustva, izranja svet Lynaeus-a. Strašno je kad igrači imaju samo skelet bez mesa (kao u Dragon Age-u 2), a još strašnije je kada ih igra pretrpa podacima tako da prestanu da prate zaista izvrsnu priču. Avadon ostvaruje gotovo nemoguće i predaje vam na dlan čitav jedan prebogati svet, tako da se ni u jednom trenutku ne osećate zatrpani.


Jedinstvenost Avadon-a je u tome što je igra sazdana od detalja. Da, naravno, kada razgrnete pojedinosti i kada se upustite u zavirivanje "iza zavese", otkriva se šta je tu ukras, a šta je suština. Ali u bogatstvu ukrasnih sadržaja, u tome što svaki hrani vašu maštu, u tome je blagodet Avadon-a. Uporediću sa kuvanjem. Da, meso može i da se jede vrlo jednostavno, tako što se lešina odere i nabije na kolac, a zatim čvari iznad vatre dok ne procvrči. To nam je servirao Dragon Age 2. Mesnato parče pečenja, zaliveno pivom i rumeno do hrskavosti. Avadon nam daje mnogo više. Služi nam sočni odrezak u mirisnom umaku, poslužen na tanjiru, uz pribor i salvetu, čašu vode i čanče u kome cvetići plutaju u limunovom soku (za slučaj da želimo da odmastimo prste). Neko bi rekao da je salveta nepotrebna i da neće utoliti glad. I neće. Ali će uživanje u jelu biti veće.


Tako, na primer, krenem da njuškam po tvrđavi. Osim šefice koju sam upoznao, po tvrđavi se vrzmalo i drugog sveta. Sretnem tipa s ogromnim ožiljkom na boku, koji će mi biti pratnja na prvom zadatku. Odlutam da otvorim sva vrata koja nisu zaključana, da (po običaju iz drugih pustolovina) zgrabim i odnesem sve što nije zavezano, zavareno, zakačeno ili magijski ustoličeno. Zatim uočim da po tvrđavi ima predmeta koji očito nisu tu samo da bih ih ja prisvojio. U kovačnici sam zatekao alat, metalne poluge i druge kovačke zalihe. Majordom me je pitao da li mi nešto nedostaje, pa sam dobio jastuk, prekrivač i ćebe. Otkrio sam junk box i zaključio da tu spada većina "plena" koji sam pohlepno strpao u ranac; vaza, pehar, viljuška, makazice. Za bocu vina već nisam bio siguran. Mogao sam da zamislim da ću se u budućnosti susresti sa kakvim ožednelim razbojnikom koji će ceniti dobru kapljicu. A onda sam uočio... ljusku od jajeta.


Ljuska od jajeta, naime, nije "prošla" kod trgovca kome sam utopio sve džidža-bidže što sam ih dovukao sa prvog zadatka (životinjske kože, vreće pirinča, daske, odbačene noževe, kape, štitove). Zaključio sam da je ljuska stoga – izuzetna iz nekog razloga. I tako sam vukljao ljusku za koju sam se iskreno nadao da će biti alhemijski sastojak ili ključni fokus kakvog magijskog obreda. Neću vam otkriti čemu ljuska služi, ali tok mašte koji je u meni igra izazvala tom jednostavnom ljuskom od jajeta – vredi 25 dolara koliko Džef ceni igru. Drznuću se da ustvrdim da je obična virtuelna ljuska od jajeta porazila Bioware i njihov Dragon Age 2.

Posle toliko iskustva sa izradom kompjuterskih RPG-igara, Džef Vogel ima osećaj za srazmeru. Sistem koji pokreće igru je jednostavan, ali veoma dobro postavljen i vlada se valjano kako na niskim, tako i na veoma visokim nivoima. Lik opisuju sličica, nivo (uz broj poena koji treba dostići do sledećeg, kao i broj stečenih), četiri osobine (spretnost, snaga, inteligencija i izdržljivost). Iz osobina su izvedene otpornosti na otrov, kiselinu, udarce, čarolije, vatru (toplotu), led (hladnoću), mentalne napade i kletve. Stablo veština podeljeno je na četiri nivoa, sa tri specijalizacije. U prvom je pet veština ili čarolija, u sledeća dva po tri veštine ili čarolije, a u vrhunskom nivou svega dve. Prva specijalizacija (oličena u levoj grani stabla veština) posvećeno je borbi (neposrednom povređivanju protivnika), srednje stablo bavi se ojačanju magija i efekata, dok je desno stablo zaduženo za ostale čarolije i veštine kao što su lečenje, ojačavanje odbrane i sl. Grane stabla veština isprepletane su na taj način da ćete uvek morati da učite po dve veštine da biste dospeli do sledeće iz višeg reda. Veoma jedostavan način da se trinaest čarolija "rastegne" na tridesetak nivoa. Osim toga, na svakom nivou kupujete ojačanje postojećih veština, čime se otključavaju dodatne sposobnosti. Na primer, šamanka priziva salamandera, a ojačanje ove čarolije omogućiće ljubimcu da bljuje vatru ili da se pretvori u pravog zmaja.


Osim crvene trake (zdravlje), prati se i duhovna komponenta (vitality) kojom se napajaju veštine i čarolije. Zdravlje se oporavlja vremenom, dok se vitalnost vraća napicima ili povratkom u Avadon. Osim čarolija kojom barataju likovi, magija se nalazi zatočena u papiru (čarobni svici), kristalu, napicima, čarobnim štapićima i skarabima. Naime, kako junaci napreduju, otvara se prostor za upotrebu jedinstvene magije Avadona koja se kanališe kroz dragulj u obliku skaraba (da ne kažem, kotrljana).


Ključni deo za likove je, takođe, inventar. Svaki junak može da ponese do trideset pet predmeta (deset pečurki troši jedan kvadratić inventara), dok u junk bag staje neograničeno mnogo drangulija. Daleko važnije je šta junak nosi na sebi jer je ograničen težinom opreme. Kad stavite kapu, oklop, ogrlicu, prsten, ogrtač, pojas, rukavice, oružje za blisku i dalekometnu borbu, obuću i oklop za noge – to može da ispadne poprilična kilaža koju jadničak mora da potegne. Preopterećeni likovi kreću se sporije i imaju manje akcionih poena u toku borbe.


No, pre nego što se upustim u borbu, upoznaću vas sa klasama koje igra nudi. Blejdmaster je pravi oklopnik, čistokrvni ratnik. Čarobnica je, pak, krhka telom koliko je moćna u upravljanju magijama. Šamanka se malo bolje snalazi sa čarolijama, ali može da bude korisna i u borbi. Šedouvoker je neka vrsta nindže, bacaju trokrake oštrice, slabiji su u bliskoj borbi od blejdmastera, a poseduju i zavidan arsenal alhemijskih trikova i otrova. Tokom igre društvo će vam praviti još četiri junaka od kojih dva vodite sa sobom dok ostali čekaju u zamku i skupljaju XP. Tako u svakom trenutku možete prilagoditi sastav družine zadatku, što je veoma pohvalno.


Borba je potezna (kretanje po mapi, naravno, nije). Svaki borac dobija 8 akcionih poena, što je dovoljno da čara, izvede udarac, kreće se nekoliko polja ili se okrepi lekovitim napitkom i sl. Bitke su prilagođene priči. Neke su veoma lake, dok su druge epski događaj koji će se prepričavati. U suštini ih ima dovoljno, ali ne zauzimaju previše igračkog vremena zato što su mape koje istražujete prilično velike.


Naime, svaka mapa ima podzemni i nadzemni deo. Arhitektura svake oblasti je veoma dobra. Neke mape su lavirint gustiša i kamenjara, druge su ispresecane tajnim tunelima koji vode kroz pećine. Ukoliko nabasate na napuštenu pilanu, okolo će biti razbacana debla, odbačeni alat i sl. Koristeći predmete, raspored građevina i prateći tekst igra zaista uspeva da nadomesti oskudnost grafike. Kao što vidite na slikama, Avadon u najbolju ruku izgleda staromodno. Treba imati na umu da je sva grafika kupljena ili naručena od nezavisnih umetnika (možete i sami da se prijavite, Džef otkupljuje crteže, ikonice, sličice predmeta, zgrada, životinja i sl.). Osim toga Avadon hvale da izgleda najbolje od dosadašnjih igara.


Muzika se čuje samo na uvodnoj špici. U ostatku igre praćeni ste pozadinskim fonom koji je veoma dobro dizajniran. U tvrđavi, čuje se bat koraka teške čizme po mermeru. U pustinji vetar koji svira u živce. U selu klepetanje kravljih zvona, povremeno dozivanje ratara, čegrtanje žrvnja i drugi domaćinski zvuci.


Kao i u svakoj savremenoj RPG-igri postoje glavni zadaci koji se neposredno odnose na priču, zatim sporedne misije koje pomažu da odobrovoljite buduće saveznike, kao i sasvim proizvoljna poslanja koja i ne morate prihvatiti (osim ako ne želite nagradu, a novca i opreme nikad dosta). Zadaci se ne roje kao u nekim igrama, tako da uvek imate jasnu predstavu o tome šta je prioritet. Ipak, kako igra ne beleži uvek protok vremena (samo za lokalne događaje, te napredovanjem glavnih zadataka), igrač uvek može da izabere način na koji će obraditi oblast. Na primer, neko će želeti da prepreke rešava u hodu, dok obilazi oblast, drugi će prvo očistiti teritoriju, pa naknadno voditi razgovore, dok će neko slediti logiku priče. U svakom slučaju ritam igre je veoma podesan bilo da ste fanatik koji ima sate na raspolaganju, bilo da ste prezauzeti pa možete da odvojite tek pola sata ili sat svako malo.


Nisam uspeo da se domislim šta bi bili nedostaci igre, a da ostanem u okvirima žanra. Razume se da igrači kojima je važna grafika neće biti privučeni Avadon-om, niti bilo ko drugi ko ne voli RPG. Avadon je dragulj iz pera stare škole. Premda je Džef iskusan programer i dizajner igara, provukli su mu se neki propusti koje pridajem upravo toj programerskoj duši. Oni, naime, ne vide svet isto kao i mi, te im se umnogome razlikuje čulo za udobnost. Ista prečica koja priziva inventar ili ekran sa podacima o liku neće isključiti prizvani prozor. Morate ili da pritisnete ESC ili da ga mišem zatvorite. Eto takve su sitnice koje žuljaju Avadon.


Krupniju zamerku ističu igrači koji vire preko ograde priče. Pitanje je, naime, koliko je Avadon moguće puta igrati, a da ne upadne u vrtlog već viđenog. Igra je dovoljno velika i dugačka da pruži dane i nedelje zabave. Ipak, ukoliko se odlučite da je ponovo odigrate, sva je prilika da će sve do pred kraj i tek u nekim pojedinostima igra biti ponešto drugačija. Ponavljam, kako za koga. Ako su razgovor sa ratnikom o tome kako je zadobio ožiljak i razgovor sa šamankom o tome zašto je proterana iz sela za nekoga isto, onda se slažem. Nevolje i izbori koji iz njih proističu grade priču, igraju se u igračevoj mašti. U Avadonu nema plavih, žutih i crvenih odgovora. Takođe nema dobrih i zlih. Uvučeni u igru politke i moći, možete samo da birate na koji način i kada želite da uprljate ruke. Pa opet, i to što igra neprimetno sklizne iz linearne u nelienarnu jeste deo pripovedne strategije Džefa Vogela i veoma dobar preduslov za potpuno uživljavanje. Kad prestanete da prozirete sistem, kad ste na klizavom terenu i jedino oslonjeni na sopstveni izbor – tu nastaje dobra drama, a Avadon je omogućava.


No, da ne bih pao u iskušenje da pišem delove zapleta koji će vam ubiti zabavu, mogu samo da zaključim da odavno nisam igrao tako dobru igru kao što je Avadon. Tako dobro pripovedanje, tako dobru priču, tako dobro izvođenje. Pustio sam da me igra zahvati, a zahvatila me je neprimetno, igrala se sa mnom koliko i ja s njom. Puna je života i prilika za anegdotske situacije. Saborci vam se, na primer, povremeno obraćaju, ponekad s divljenjem, ponekad da se podsmehnu. Nakon što smo sledili protivnike hodnikom upali smo u veoma gadnu bitku. To je bio trenutak da šedouvoker pita: "Da li bi mi neko objasnio zašto smo ušetali u zasedu?" I zaista, zbog ludog pustolovnog poriva da otkrijem šta sve ima, uvalih družinu u nevolju. Ne bih nazvao Avadon duhovitom igrom, ali zaista ima vrcave trenutke koje poželite svima da prepričate.

Ljudi pecaju...

Zaista vredi novca koji Džef za nju traži. Igra košta 20 dolara. Sa Igroraminim popustom od -15% u d2d-ovoj prodavnici to je 17 dolara, što je 12 evra. S obzriom na to da je tek prva u trilogiji... ostaje mi samo da vam poželim Avadon: The Black Fortress i da strpljivo čekam nastavak.

Igru na testiranje ustupio Spiderweb Software



Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.

Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 10:

  1. Previše poređenja sa DA2 za moj ukus, but I digress.

    Igra ima broj veoma vidljivih mana, na koje nije skrenuta pažnja u ovoj recenziji. Nabrojaću neke:

    - Looting sistem je vrlo loše odrađen.
    Nemoguće je kliknuti na zemlju radi lootovanja, već je neophodno stati pored mesta gde se nalazi loot, i ući u inventar. Naravno, ovo postane žestoki smor kada uđem u tamnicu sa mnogo stolova i sličnoga.

    - Gomila junk itema.
    Stvarno ne kapiram ovaj trend ubacivanja itema koji ne služe ama baš ničemu. Tokom prvog zadatka sam sa sobom vukao 3 lanca kako bih mogao da vežem begunce za kojima sam tragao. Needless to say, džabe sam se smarao. Cenim da većina tih stvari služi za prodavanje kod vendora, ali ako je to slučaj, radije bih da mi ostavi da lootujem novac umesto beskorisnih itema.

    - Negativan AP u borbi.
    Ovo viče "EXPLOIT". Ovaj problem je najbolje objasniti na primeru:
    Npr, kada vaš lik (recimo da je mag) potroši 8 od raspoloživih 9 AP-a, on može da iskoristi ranged napad koji košta 4 AP-a (nzm tačno koliko, lupam cifre), samo će ući u negativan AP (-3 u ovom slučaju) bez ikakvih posledica! Čisto sumnjam da je sistem zamišljen na ovaj način, jer borbe postaju mnogo lakše.

    To su (IMO) najveće mane igre, takođe ima par momenata u dijalogu gde se vidi da Vogel nije pisac po struci, ali to je previše minorno da bi se navodilo kao zamerka.
    All in all, kada se uzme u obzir da je ovo delo jednog čoveka, svaka mu čast.

    OdgovoriIzbriši
  2. @Vulee,

    Pažljivije čitaj, sve na šta si se žalio, već je u recenziji

    to sa inventarom je deo čudnog interfejsa. Eksplojt koji navodiš deo je pravila igre, junaci mogu da se pomeraju 7 ap-a i onda da zviznu magiju. Tako je i u nekim stonim FRP-ovima, ako nisi igrao. A što se tiče junk itema, nemam komentar... sve sam rekao u tekstu :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma nisam se žalio, samo dopunio.
    Nisam znao da je to sa negativnim AP-om deo pravila igre, ne dopada mi se.
    Vidim da si pomenuo junk iteme, ali samo si preleteo preko toga. Čitajući ovu recenziju, čovek pomisli da je savršena igra.
    Don't get me wrong, dopada mi se igra, ali ipak nije 'toliko' dobra.

    OdgovoriIzbriši
  4. Uff! Sad sam u ozbiljnoj dilemi.. da li da nabavljam ovo, ili Witchera 2?! Prosto ne znam, moracu da presptavam..

    OdgovoriIzbriši
  5. Dobra recenzija. Baš se osjeti da je igra impresionirala autora recenzije.
    Moram priznati da nisam igrao ni jednu Vogelovu igru osim prvog Geneforgea a njega sam igrao davno i nikada ga nisam završio. Ovo ću definitivno morati da probam. Drago mi je što je jedan čovjek sasvim sam uspio napraviti RPG koji je izgleda u svemu oduvao Biowareov preskupi poluproizvod.

    OdgovoriIzbriši
  6. Heh, ne znam šta da napišem. Opis je fantastičan i verovatno bih odmah nabavio Avadon da ne mrzim Vogelove starije igre. Po opisu bih možda zaključio da je on konačno napravio dobar RPG da nisi pohvalio i njega i njegove prošle igre. Meni su upravo priče i stil njegovih igara najviše smetali a ne grafika! Opis je bar uspeo da me natera da probam demo koji upravo skidam a pre nisam ni to hteo!:D Videćemo... Bar sam siguran da će biti bolji od užasnog DA2(kao da je to teško) a za ostalo ćemo videti.:D

    OdgovoriIzbriši
  7. @Mirko

    Nisam igrao pretnodhe njegove igre. Prenosim utiske ljudi koji jesu, a hvalili su priču. Ne znam kakvo je pisanje u Avernumu, ali je zaplet zaista dobar.

    U Avadonu naravno nije reč o Dostojevskom RPG-a, ali je zaplet lukavo postavljen, likovi su dobro napisani. Kao dugogodišnji Game Master i literata u pokušaju, mogu da posvedočim u korist kavaliteta teksta i radnje u Avadonu

    OdgovoriIzbriši
  8. Ja sam veliki fan Avernum-a. Pa me ovaj tekst posebno obradovao! Svaka cast Ranko! Napokon da se neko sjetio da napise recenziju koju toliko dugo cekamo!

    OdgovoriIzbriši
  9. Igra je sad na Steamu, cena 7e (trenutno ima i 10% popusta).

    OdgovoriIzbriši
  10. Sad je i na HIB-u uz neke druge bisere, upala za 1$ :S

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!