27. lip 2011.

Leisure Suit Larry, retrospektiva

Al Lou? Ko je Al Lou? Naš čovek, propalitet, zgubidan, nasmejani debeljuca, propali učitelj muzičkog, samouki programer, majstor avantura u Sierra Entertainment-u, najstariji živi dizajner igara, komedijaš, saksofonista, strastveni kolekcionar električnih vozića i član upravnog odbora u jednoj od podružnica nacionalnog udruženja železničkih modelara. Čovek ispred i iza serijala Leisure Suit Larry, jednog od najboljih u istoriji igara.



Leisure Suit Larry jeste serijal avantura za odrasle, jedini takav u opusu Sierra Entertainment-a. Koristio se najboljom mogućom strategijom – manje je više. Stoga je samo poslednja igra serijala dobila cenzorsku oznaku M (Mature). Svaka je počinjala luckastim kvizom (pitanja su bila tako sročena da samo odrasli mogu na njih da odgovore). Oslanjajući se na golicavi humor izbegla je najveću prepreku onog vremena, a to je oskudna grafika. Istina, od 1987. do 1996. godine slike su bile sve lepše, rezolucija veća, a animacije tečnije. Da ne bude zabune, u serijal računam igre od Lounge Lizards, do Love for Sail! Magna Cum Laude pojavila se 2004. godine, ali ona je rađena bez Ala Loua i nosi oznaku 18+ zbog toga što je skup mini-igara, zbrčkana sa malo avanture. U suštini jedna isprazna soft-porn zanimacija, pa se i ne uzima kao deo avanturističkog serijala.


Leisure Suit Larry in the Land of the Lounge Lizzard objavljena je daleke 1987. godine u EGA standardu (16 boja i 640x480). Koristila je isti endžin kao i King's Quest (AGI engine). Rimejk se pojavio 1991. godine (u vreme Leisure Suit Larry-ja 5) i koristio je savremeniju tehnologiju (256 boja i 640x480). Igra počinje ispred bara u Lost Wages-u. Igrač je u ulozi Larija Lafera (Larry Laffer) kome je samo seks na pameti. Odeven u ogavno džibersko belo odelo i naoružan dvosmislenim pošalicama pokušava da se snađe u velikom gradu. Očajan je i ako ne kresne nešto u roku od dva sata, roknuće se. Nije ni čudo, s obzirom na to da mu je “tek” četrdeset, živi u podrumu i još je nevin. Zato je zapucao u Lost Wages da nađe ljubav svog života ili makar strastvenu avanturu. Mora da iznađe način da pokuša da smuva razne cice, dok na kraju ne upozna Evu. Novac će biti od presudnog značaja, jer se njime kupuju pokloni, te plaća taksi koji Larija razvozi sa lokacije na lokaciju.


Igra je puna gegova koji će postati zaštitni znak serijala. Ono čime je plenila jeste raznovrsnost humora. Neke šale razvijaju se u gotovo montipajtonovske skečeve, druge su tipične američke pošalice, a tu i tamo igra je začinjena citatima iz pop-kulture. Ipak, preovlađuje komedija situacije i bizarni nadrealizam pomešan sa kikotavim humorom za odrasle ("Je l' ti to pendrek u džepu ili ti je drago što me vidiš?"). Stideći se da igru reklamira, Sierra ju je pustila u prodaju bez ikakve najave. Mnoge prodavnice odbile su da prodaju igru za odrasle. Prvog meseca činilo se da će Leisure Suit Larry biti potpuni promašaj. No, najboljom reklamom, od usta do usta, proneo se glas da je igra sjajna. Ne samo da se prodala u četvrt miliona primeraka, već je proglašena najboljom avanturom 1987. godine. Danas je igrati EGA verziju pravo mučenje, a ni VGA nije mnogo bolja, premda daleko igrivija.


Leisure Suit Larry Goes Looking for Love (in Several Wrong Places) objavljena je već sledeće godine. Premda je koristila novi endžin, te nešto detaljniju grafiku i dalje je EGA (16 boja u 640x480). Rimejk je nešto lepši, premda sa današnje tačke gledišta takođe dinosaurus (256 boja, 640x480). Naplašena da će nova seksi-igra biti dočekana na nož, Sierra je zabranila seks (čak i u nagoveštajima), te flertovanje (Lari pogine svaki put kad pokušava da smuva nekog). Ostale su pojedine šale, te pikselizovana golotinja u jednoj ili dve sekvence. Bio je to veoma težak izazov za Ala, ali uspešno ga je savladao. Igra je usled producentskih ograničenja postala punokrvna avantura. LSL 1 mogli ste da pređete za sat ili dva, dok je LSL 2 zahtevao više od dvanaest sati igre. Larijeve pustolovine odvijale su se u različitim predelima. Zaplet je parodija na filmove o Džemsu Bondu. Larija zatičemo kako kosi travu ispred Evine kuće. Ispostavlja se da ono što je za njega bila večna ljubav za nju samo jednovečernja šema. Očajan, tumarajući Lari nailazi na luckasti TV-šou i dobija luksuzno letovanje, milion dolara i žensku iz snova. Greškom stiče i tajanstveni mikrofilm za kojim tragaju KGB i ludi naučnik Dr. Nonuki ("no nookie"). Dinamiku igri daju skriptovane sekvence koje obavezuju igrača da brzo reše prepreke kako ne bi propustili sled događaja. S avanturističke tačke gledišta možda i najbolja igra serijala (upravlja se mišem, uz tekstualnu konzolu – parser). Premda nema duh klasičnih Larijevih ludorija, igra je veoma duhovita, dugačka i zabavna.


Leisure Suit Larry III: Passionate Patty in Pursuit of the Pulsating Pectorals treća je igra serijala. Lari se vraća u punom sjaju. Umesto uštrojene avanture, Al Lou ponovo jaše. Očito da mu je nedostajalo to što nije mogao da se razmaše. LSL 3 jedna je od boljih igara koje za temu imaju ljubav. Dobro napisan scenario vodiće vas da izdržite razne nedostatke ove igre. Na kraju prethodne avanture, Lari je oženjen Kalalau, ćerkom poglavice Kenivauvaua. Član je upravnog odbora Natives Inc. Kompanije koja se bavi razvojem ostrva. Od seoceta u džungli izraslo je u nove Havaje. No, bogatstvo i sreća nestaju u trenu. Kalalau proteruje Larija iz stana i odlučuje da pobegne sa – drugom ženom! Istovremeno, poglavica Kenivauvau (promenio je ime u direktor Kenet) daje mu otkaz. Igra počinje kao klasična Larijada, s mnoštvom cica koje treba smuvati dok se ne dođe do one prave. Premda se pokloni ne stiču novcem (kao u LSL1), prvi deo pustolovine prepun je mini-igara i pokušaja da se jedna po jedna dama odvedu u krevet. Fam fatal biće džez-pijanistkinja iz hotela, Peti (Passionate Patty). Za potrebe pripovedanja, igrač nakratko preuzima ulogu Peti, što je nezaboravno iskustvo za sve ljubitelje dobre avanture.


Larry 3 pretrpana je mini-igrama, bezveznim preprekama od kojih su neke veoma zahtevne i gotovo nemoguće. Peti, na primer, mora da prođe kroz ogroman lavirint. Način na koji su u malo megabajta strpali ceo lavirint posebna je priča i svojevrsno genijalno programiranje. Ipak, da nije fenomenalne završnice igra bi ostala upamćena kao kopija prvog Larija i to prilično bledunjava.


Leisure Suit Larry 4: The Missing Floppies nikada nije ugledala svetlost dana. Pokušali su da naprave online multiplejer igru, ali isprečile su se tehničke nevolje. Godine 1991. izašla je Leisure Suit Larry 5: Passionate Patti Does a Little Undercover Work, a LSL 4 postala je pošalica mnogih Sierra-inih igara. U ovoj igri Pati i Lari su ponovo razdvojeni. Lari radi kao potrčko za porno industriju i kreće u obilazak Amerike u potrazi za najvrelijim cicama koje bi snimio "u akciji". Njegov šef primećuje da mu za porno tv-šou i trebaju ženske koje će biti u stanju da smuva i najveći gubitnik od svih – Lari Lafer. Pati s druge strane radi za FBI i istražuje muzičke kuće koje kroz pesme šalju subliminalne poruke o drogiranju i pornografiji. Dok su prethodne igre težile realizmu u pogledu dizajna, LSL 5 je urađena u raskošnoj VGA verziji, sa naglašenim komičnim crtežom. Igra menja perspektivu iz Larija u Pati i natrag. Premda Lari i ovde mora da pronađe predmete i smuva devojke, to više nije okosnica igre. LSL 5 je zapravo eksperimentalna avantura u kojoj po prvi put u Sierra-inoj igri ne možete da se zaglavite, poginete ili omanete. Čak i ako nemate predmet koji je neophodan za rešenje prepreke, Lari ide dalje. Mini-igre i slične zagonetalice mogu i da se preskoče. S obzirom na to da nema umiranja, nema ni smehotresnih animacija nabijenih crnim humorom, tipičnih za studio Sierra. Humor je daleko najslabiji od svih igara u serijalu, premda sledi opušteni stil Ala Loua. Grafika i muzika bili su sjajni za svoje vreme, čak i danas su podnošljivi. Ipak, igra ne postavlja nikakav izazov, pa je mnogi smatraju promašajem.


Leisure Suit Larry 6: Shape Up or Slip Out! Predstavlja povratak avanturi. U ovom nastavku igra ima odličan scenario, svaka prepreka vodi ka konačnom cilju, a zagonetalice su vraćene i prilično su odbro uravnotežene. Pati je ispala iz igre, a Lari bizarnom igrom sudbine dolazi u spa-centar La Costa Lotta. S obzirom na to da nije bogataš, te da njegov boravak plaća TV kompanija, svi ga tretiraju kao ološ. No, jednu po jednu ribicu Lari osvaja dok ne dođe do glavne nagrade, Šamare (Shamara) koja je prelepa bogatašica što se odala prirodi i meditaciji da bi ublažila stres prethodnog života. Premda u igri nema prikazanog seksa, uz malo muke igrač može da se dokopa golotinje. Al Lou pravi možda i najbolje odmerenu igru za odrasle. Izbegavši zamku da zapadne u jeftinu imitaciju pornografije, pa čak i erotike, Lou golica igrača, zaodeva sve u svoj karakteristični larijevski humor. Igra je izgledala bajno, imala je i glasovnu glumu, a čak i za današnje standarde je igriva. Stil crtaća, naspram semplovane grafike (npr. oblaci su skenirani sa fotografije) čini LSL 6 veoma dobro dizajniranom igrom. Jedini nedostatak jeste sitnica, a to je što se Lari ponaša kao običan donžuan kome je samo stalo da 'obrne' devojku. Zvuči neobično, ali ako se pogledaju prethodne igre, vidimo da je draž Larija upravo u tome što on NIJE zavodnik, nije bezdušan, što i pored svih pokušaja da "uhvati nešto na brzinu" stremi pravoj ljubavi. Čistunci bi rekli da lik iz LSL 6 nije "pravi" Lari. Ne obazirite se, ovo je možda i najbolja igra u serijalu.


Leisure Suit Larry 7: Love for Sail! poslednja je igra serijala. Ne samo što kasnije nastavke nije radio Al Lou, već se ne pojavljuje ni Lari Lafer. Daću vam jedan mali podatak. Sve prethodne igre (od jedan do šest) staju na šezdeset megabajta. Lari 7 popunjava CD. Posredi je sjajna SVGA grafika, takođe u stilu crtaća, kao i potpuna pokrivenost igre glasom i muzikom. Lari se u ovoj igri nalazi na luksuznom putničkom brodu, zajedno sa mnoštvom slavnih ličnosti. Neki su parodije holivudskih zvezda kao što su: Džejmi Li Koitus, Dumi Mor, ali tu su i Džems Bond, te Ron Džeremi. Zanosna plavuša, kapetanica Taj proglašava takmičenje. Ko sakupi najviše poena dobija nedelju dana produženog boravka na brodu i to – u kapetaničinoj kabini (to jest, krevetu). Neobičnost ove igre je to što je humor najneobuzdaniji u serijalu. Grafika je najsočnija, a otključavanjem Easter egg ikonica, otvara se pristup 18+ materijalu – ukusno uklopljenom u atmosferu igre i prilično nevinom u poređenju sa nekim današnjim "igrama". Osim toga, uz igru je išao i CyberSniff 2000, kartonski listić sa greb-greb mirisima. Dođete na lokaciju, očitate broj, te izgrebete odgovarajuću kućicu na kartončetu i dobijete utisak kakav je miris u vazduhu. No, najvažije je to da je kao igra LSL 7 smehotresna avantura, toliko zabavna da čak ni činjenica da ne možete poginuti ili se zaglaviti ne umanjuje igračevu motivaciju.


Larija je u pravom smislu te reči – pregazilo vreme. Grafički standard postao je 3D. Sierra je počela da gubi tržište pred najezdom jeftinih a veoma kvalitetnih avanturističkih igara. Smisao za humor postao je drugačiji, a u korporativnoj strukturi više nije bilo mesta za vrcave genijalce kao što je Al Lou (setite se, čovek je pisao, dizajnirao, programirao i komponovao za ovaj serijal). Kad je Sierra-u kupio novi vlasnik, izbacio je sve avanturističko iz nove igre i pretvorio je u nekakvu lošu pornografiju bez trunke humora. Naravno, serijal je pokopan, a Al Lou skliznuo u zaborav. Danas nema više ovakvih igara. Ne može ni da ih bude. Danas jedva neko tu i tamo skrpi malo smeha. Humor je usiljen, bez sopstvenog soka. U najboljem slučaju dobićete nekakve citate popularnih dela i to je sve. Ma, ne kažem ja. Smeju se klinci danas igrajući avanture, ali za nas, old scool ekipu (čitaj, matorane), to nije to. Seks je takođe proteran tako što ga ima svuda. Ogoljen i plastificiran, gubi onu draž koju su imale čak i pikselizovane Larijeve devojčice. Larija možete i danas zaigrati (prodaje se kao komplet). LSL 1-6 igraju se iz DOSBox-a, dok ćete LSL 7 uz malo muke pokrenuti i pod okruženjem Windows-a 7. Zanimljiv podatak je da je, suprotno očekivanjima, Lari imao podjednako mušku i žensku publiku. To svedoči o umerenosti i umešnosti humora za odrasle Ala Loua. Toplo preporučujem.


Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.

Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

2 komentara:

  1. Uvek su me intrigirale LSL igre, posebno zbog "Korak po korak" rešenja u SK-u. Međutim, kako su dolazile i na po 10 disketa uvek mi je to bio preveliki trošak, tako da sam samo igrao Love for Sail.

    OdgovoriIzbriši
  2. Hehhehe, kao klinac sam pokusavao da pogodim ta pitanja sa pocetka da bi igra krenula... a da nisam ni znao engleski, a kamoli odgovore na pitanja... :D

    Nego, KONACNO da vidim kako ta simpaticna riba sa kraja igre izgleda u BOJI. XD

    Vecinu ostalih delova nisam igrao, a i nije mi se svidelo kako su ga predstvili u "lepoj grafici", jer je kroz pixele izgledao potpuno drugacije... mrsav, visok, sa kosom. :P

    Iako su koristili isti engine, King's Quest mi se nikad nije nesto svidjao, igra mi izgledala nekako prazna i dosadna za razliku od LSL-a iz tog vremena.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!