14. kol 2011.

Batman Arkham Asylum, recenzija

Svi znamo veoma dobro ko je Betmen i kakav je. Junak. Detektiv. Čovek iza maske šišmiša. Brus Vejn. Neprolazan i naizgled isti. Međutim, kao i njegovi protivnici, naš junak menja se zavisno od vremena i medija. Bio je samo maskirani detektiv koji juri kradljivce automobila ili spašava živote nedužnih. Postao je mračni bauk za kriminalce. Prerastao u parodiju samoga sebe, zatim gotovo nestao. Vratio se mračniji nego ikada, kako u stripu, tako i na velikom platnu. Konačno, nova video igra sa "Šišmiš-baćom" u glavnoj ulozi. Vizuelno, verno prati savremene stripove. Međutim, iako svi znamo ko je Betmen, za svakog od nas on je drugačiji. Zvuči čudno, ali tako je jer je svako svoj prvi susret imao sa nekim drugim Betmenom, bez obzira da l' nacrtanim ili odglumljenim. Tu leži prvi problem igre. Dočarava samo jedno lice večno promenjljivog lika. Drugi je što koristi neke prljave trikove kako bi bila duža nego što jeste. Treći? Games For Windows Live.


Ne želim da bude zabune. Igra Batman Arkham Asylum jeste tehnički savršena i veoma zabavna. Preporučujem je svakom ljubitelju akcionih naslova. Ipak, mane postoje i zaista se nadam da ih nećemo ponovo videti u nastavku koji nam predstoji. Verujem da je najbolje da krenemo obrnutim redosledom. Games For Windows Live sam je po sebi veoma naporan program i samo još jedan dodatak koji morate imati instaliran i pokrenut na računaru, da biste odigrali tih nekoliko retkih naslova koji ga zahtevaju. Stvara više problema nego što pruža koristi. Prvo, ukoliko nemate najsvežiju verziju, sasvim je moguće da će igra odbiti da se pokrene, a ovaj "koristan alat" neće znati sam da se osveži. Drugo, zahteva dodatne akcije prilikom čuvanja snimljenih pozicija (recimo backup u vreme reinstalacije sistema). Ukoliko samo prebacite željene datoteke na sigurno, sledeći put dočekaće vas zahtev da ponovo unesete serijski broj i saznanje da ne možete da nastavite staru partiju ili koristite bilo šta što ste u prethodnom prelasku otključali.

Sakupljanjem zapisa saznajete o pacijentima...

Što se tiče same igre, najveća mana joj je što je nasilno produžena. Naime, ostrvo Arkham gde se nalazi poznata psihijatrijska klinika zatvorenog tipa, jednostavno nije dovoljno prostrano. Tu je nekoliko odvojenih dvorišta sa pratećim objektima, u svakom dve-tri zgrade sa hodnicima, salama, ventilacionim otvorima...
Jedino rešenje da se igra ne okonča za dva sata jeste naterati igrača da kroz svaku zgradu i dvorište protrči najmanje tri puta. Kako su to autori igre uradili? Ograničili su inventar igrača! Dobro ste pročitali. Betmen, heroj poznat po svom "pojasu sa alatom" iz kojeg za svaku priliku izvadi po neku zanimljivu spravicu, sa poslednjeg zadatka došao je gotovo go i bos. Ovo onemogućava igrača da pristupi brojnim skrivenim i nedostupnim mestima. Što je još gore, sve nove alatke dobijaju se veoma postepeno, što vas primorava da se vraćate na pređene deonice ne jednom, već svaki put kad se domognete nečeg novog. Drugo rešenje jeste da zanemarite sve tekstualne i zvučne zapise o pacijentima, batalite rešavanje "zagonetki" i odustanete od sakupljanja tajnih poruka, pošto su to jedini razlozi za vraćanje natrag. Nažalost, takav prelazak igre bio bi nepotpun i krajnje nezanimljiv, barem pravim ljubiteljima Betmenovih dogodovština.

Loš trip...

Što se ličnosti glavnog junaka tiče, nešto je prilično zbunjujuće. Betmen usput spašava stražare, doktore i druge ljude pored kojih prolazi. Ipak, ni u jednom trenutku ne pomaže im da se organizuju i prežive, već svi odreda predstavljaju topovsko meso za pomahnitale zločince. Upravo ste spasili tri doktora i stražara? Ništa zato, sledeći put kad prođete tuda, visiće naglavačke sa plafona. Nisu li bili naoružani? Gde je bar jedan mrtav zatvorenik kojeg su ubili pre no što su pali? Zar nisu mogli da se sakriju? Neke stvari jednostavno nisu logične. Jedina osoba kojoj šišmiš zaista pomogne da napusti ostrvo jeste njegov dobar poznanik, komesar Gordon. Zar njegova brodica nije mogla da ponese još ljudi? To sve možda liči na današnjeg Betmena, gotovo mrtvog iznutra posle razilaska sa Robinom i nesreće koja je iznedrila Proročicu, ali veliki broj starijih igrača jednostavno će se razočarati ovom slikom "mračnog viteza", koji nije onaj Betmen o kojem su čitali nekad. Nažalost, svi savremeni stripovi odišu ovakvim preteranim iskorištavanjem Milerovih ideja sa kraja osamdesetih.

Upgrade ALL the things!

Na sreću, nije sve crno. Sve je sivo-ljubičasto! Pored toga što je u suštini port konzolne akcione igre sa pogledom iz trećeg lica, koja je pritom veštački ograničena u mnogim stvarima, Arkham Asylum je veoma zabavna igra. Najbolji deo verovatno jeste detektivski pogled, u kojem ćete provesti gotovo sve veme igranja. Slika na ekranu tada je u sivo-plavim tonovima, svi protivnici predstavljeni su skeletima različitih boja, a važna mesta na kojima možete nešto uraditi označena su narandžastom bojom. Betmen može da koristi Betrang, konopac za penjanje/ljuljanje, da skače po (uvek identičnim) gargojlima ili puzi kroz ventilacione otvore. Nešto kasnije, igra će dopustiti da raznosite tanke zidove, a još kasnije i da hakujete energetske barijere, koristite sajlu za prelazak provalija ili iz daljine rušite zidove. Problemi koji se ovim arsenalom rešavaju jesu zabavni, a do pojedinih mesta zaista je teško doći. Većina ipak služi samo da vas natera da se vratite nešto kasnije, kada budete bolje opemljeni.

Glavonje/kraljice se prelaze na caku... koja je gotovo uvek ista.

Protivnika ima tri vrste. Najviše je Džokerovih tabadžija i razularenih pacijenata duševne bolnice. Nisu preterano opasni, a odličan sistem borbe omogućava Betmenu da se bori protiv tri ili više ovakvih običnih neprijatelja i izgleda očekivano nadmoćno. U kasnijem delu igre biće naoružani, ali ni to ne predstavlja problem. Tek na trećem mestu su takozvani super-zločinci. Neki žare i pale, poput Strašila, Bejna ili Džokera, dok se drugi javljaju samo u kratkim scenama, tako da ih laici neće ni prepoznati. Enigma služi kao odlična dopuna sadržaja, jer su njegove zagonetke zapravo najzanimljiviji deo igre. Sam Džoker glavni je protivnik i nosi priču, koja je zaista suluda i dolikuje mu. Nažalost, previše je linearna. Igrač nema mogućnost bilo kakvog izbora, sve sekvence su skriptovane, a iako do nekih mesta u igri postoji više od jednog puta, malo šta se dobija njihovim korišćenjem. Stiče se utisak da je i jednoličnost neprijatelja posledica razvoja igre za konzole i njihov ograničen hardver.

Mini igre su odlično uklopljene u glavnu priču

Ponavljam, igra jeste veoma dobra. Zabavna je, zanimljiva, lepo izgleda i mehanika je odlično urađena, od borbi pa sve do mini-igara i zagonetki. Pa ipak, preko određenih nelogičnosti teško mogu da pređem. Zamerke jesu stvar ukusa. Nekom ni jedan nabrojani nedostatak neće zasmetati. Verujem da ću i sam ponovo igrati ovaj naslov (ako nisam iskoristio sve 4 aktivacije, glupi DRM!), ali isto tako uveren sam da je mogao i morao biti mnogo bolji. Nadam se da će nastavak doneti raznovrsnije okruženje sa više prostora za improvizaciju, a manje ograničenja na svim poljima.

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

22 komentara:

  1. "Ovo onemogućava igrača da pristupi brojnim skrivenim i nedostupnim mestima. Što je još gore, sve nove alatke dobijaju se veoma postepeno, što vas primorava da se vraćate na pređene deonice ne jednom, već svaki put kad se domognete nečeg novog."
    AA je 3D Metroidvania. To je stara fora koju takve igre koriste već, ne znam, 25 godina? Pronađeš novo parče opreme/otključaš novi skil koji ti omogućava da pristupiš novim delovima mape a da u onima koje si već prešao dođeš do do tad nepristupačnih delova sa tajnama, zalihama, opremom, čime već zavisi od igre.
    Meni se AA sviđa. Veoma. Ali ima problema. Trebalo je da bude više stelta a manje button mashinga. Trebalo bi da igrač ima mogućnost da li da se taba sa negativcima, zaobiće ih u potpunosti ili da ih tamani jednog po jednog iz senki a ne da MORA isključivo baš jedno od to troje u određenim situacijama. Koliko puta u igri naiđeš na gomilu zlikovaca, vidiš ih kroz proklete zidove, a nemaš nikakav izbor već da prođeš baš tuda gde su oni i tabaš se sa njima. Nema alternativnih puteva do dela mape do koga treba doći, nema načina da ih izbegneš. Valjda će poraditi na tome.

    OdgovoriIzbriši
  2. Naravno da postoje decenijama, ali uglavnom na konzolama. Sa drugim se slažem i to sam i pomenuo, nedostaje prostora za improvizaciju i donošenje odluka, previše je linearna.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne bi bilo zanimljivo kada bi sva oruzja imali od pocetka, doduse Arkham City pocinje sa svim nabudzenim spravicama iz prve igre. Mada opet ce biti vracanja zbog double-line launchera. Sto se tice back-trackinga, pretpostavljam da niko nije igrao sampiona u toj oblasti - Shadow Man :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Dobra igra. Mislim, šta drugo očekivati od Betmena nego kvalitetnu tabačinu, što ovaj deo i jeste. Ridlerove zagonetke su pun pogodak, kao i mini-biografije i radio-zapisi raznih likova. Prešao sam je jednom, dovoljno, goodbye.

    OdgovoriIzbriši
  5. И Arkham City ће користити GFWL и идентичан DRM. Џаба све критике које су добили због тога, ипак се нису опаметили:(

    Иначе нисам толико упознат са стриповима о Бетмену и нисам неки велики фан али игра је супер! Што се тиче графике у врху је међу играма које користе UE3, изгледа скоро нестварно добро. Дизајн је исто прва класа, нека златна средина између тог стрипског и реалистичног, модерног изгледа (рекао бих да је Arkham City ту отишао у погрешном смеру и њихов Готам са трејлера изгледа превише стрипски и личи на онај из филмова Џоела Шумахера што ми се ни мало не свиђа!).

    Arkham City би ваљда требало да поправи оно што није ваљало у првој игри. Игра ће се одвијати на много већем простору, биће више шуњања, бос фајтови ће бити разноврснији... Једино што ми се (да поновим још једном) не свиђа њихова визија Готама али и то ће ваљда бити по укусу фанова стрипа.

    OdgovoriIzbriši
  6. Počeli ste u recenzijama da nabrajate mane čisto reda radi da bi ste se razlikovali od drugih recenzenata.

    1) Subjektivni doživljaj Betmena kao mana igre? Mislim da nikad nisam čuo (staviti komparativ proizvoljnog prideva sa negativnom konotacijom) razlog da se igri prikači mana od ovoga. Kakve veze ima subjektivni doživljaj Betmena sa njegovom konkretnim realizacijom u igri i to još pored činjenice da "Arkham Asylum" sa neverovatnom preciznošću prati originalnu DC Comics verziju? Ko je čitao stripove, pratio animiranu seriju i apstinirao od povremenih oblajznuća uključujući nove filmove osećaće se u igri kao kod kuće.

    2) Veštačko produživanje igre sporednim zadacima i misijama? "Arkham Asylum" se po tom pitanju ni najmanje ne razlikuje od sličnih igara tipa "Mass Effect", "The Witcher", "KOTOR" itd. Koliku kilometražu su nabacili igrači u tim igrama dok su šetali od jednog mesta do drugog u toku rešavanja side-qeustova? Uostalom side-questovi su upravo to - opcioni. Ko ne želi da ih rešava ne mora ali onda igrač treba da postavi samom sebi pitanje zašto je započeo igranje kada zna da se veliki deo igre bazira na istraživanju i "pešačenju".

    3) Games For Windows Live i DRM nisu mane igre već izdavača. Navoditi ih kao mane same igre samo zato što izdavač ima pomalo omraženu polosvnu politiku nije fer prema samoj igri. Kome smeta "ukupno iskustvo" neka jednostavno skine pirata i neka igra bez GFWL-a i DRM-a i problem rešen.

    4) Prevelika linearnost igre? Pa nije ovo RPG naslov pa da igra pruža bar dva tuceta različitih epiloga igre i razgranat uticaj efekta akcije i reakcije. Mislim argument o prevelikoj linearnosti u slučaju "Arkham Asylum"-a je validan isto kao kad bi se neko požalio kako je "Super Mario Brothers" previše linearna igra.

    5) Nedostatak oružja? Pre bih rekao nedostatak istraživanja ;) Od samog početka igraču stoji na raspolaganju "batarang" (obično se čita "baterang" ili "betereng" ali nikako "batrang") i klasičan launcher koji spadaju u realno jedina standardna oružja koje je Batman imao na raspolaganju pre "modernizacije" devedesetih kroz filmove. Sve što Batman nabavlja kasnije u toku igre spada u neku vrstu improvizovanog arsenala developera iz kojeg se realno malo šta pojavljivalo u stripovima i animiranim serijama.

    6) Neetički odnos Betmena prema NPC-ovima? Na ostrvu na kome se obreo svaki kriminalac Gotham City-ja koji vredi više od pišljiva boba Betmenu apsolutni prioritet treba da bude bejbi-siting osoblja?

    OdgovoriIzbriši
  7. ^
    Šepard pogine, Betmen ne. Witcher napravi pokolj greškom, Betmen to radi po defaultu. Izbor je pobi sve ili izađi iz igre.
    A u KOTORu su zanimljivije različite planete nego zatvori(mada...ukusi su razni).

    Ako se sećam, ne može se skakti sa piratskom verzijom, jel tako?

    OdgovoriIzbriši
  8. @holodoc
    Recimo da se slažem sa većinom tvojih primedbi na Walkerovu recenziju osim ovoga pod *3. Šta sad, niko ne bi smeo da pominje DRM u opisima? Softver kao GfWL i SecuROM koje koristi ova igra definitivno narušava užitak u igranju, beskorisan je, štetan, nepotreban, ometa igrača i na kraju krajeva pravi probleme samo za one koji legalno kupe igru.
    Ostalo stoji. Ljudi koji kukaju na ovako predstavljenog Betmena po pravilu vole Nolanove filmove i Kristijana "mamac za emo tinejdžerke" Bejla. Ne mislim na Walkera, da se ne uvredi. Ali jeste malo zahebao i zbrzao ovu recenziju, čini mi se i da je dosta kraća nego prosečna recenzija na ovom blogu.

    OdgovoriIzbriši
  9. @Danilo S.
    Kristijana "mamac za emo tinejdžerke" Bejla
    Otkad o.O ?
    Verovatno nisu gledale Američkog Psiha.

    OdgovoriIzbriši
  10. @Link Pain
    "Arkham Asylum" nije RPG naslov pa da očekuješ od njega da ti ponudi opciju nelinearnosti. Ne razumem zašto uopšte očekuješ nelienearnost u akcionoj igri sa primesama logičkih i avanturističkih elemenata? Da ne komentarišem tvoje poimanje kolateralne štete sa pokoljem jer definitivno ti poređenje nije na mestu.

    Vezano za GFWL. U slučaju kupovine igara preko Steama jasno je da je GFWL potpuno redundantan ali poenta je da ne kupuju svi igre na Steamu ili digital download servisima koji imaju svoje social pluginove. Upravo njima je GFWL namenjen. Da ume da smeta verovatno je tačno ali ja iskreno nikada sa njim nisam imao većih problema.

    Vezano za DRM. GOTY verzija koja se distribuira preko Steama vrši automatsku revokaciju aktivacije pri svakoj deinstalaciji tako da nema ni govora o tome da je igru moguće instalirati samo 4 puta iako tako piše u Steam prodavnici.

    OdgovoriIzbriši
  11. Ma nisam ni očekivao RPG iskustvo od njega, vidi se kakva je igra, ne kažem da je loša zbog toga daleko bilo. Ali nije ni toliko preterano dobra da zapenim, bar meni. Stvar je u tome da nikad nisam ni bio preteran fan Betmena, imam druge omiljene strip likove. Zbog toga i jeste malo čudno, taj termin kolateralna šteta više se vezuje za nekog kao Panišera. Zar ne bi Betmena trebalo više da brine ta skala dobrice-zloće? Ili su stripovi i filmovi i igra svi zasebni po tom pitanju?

    OdgovoriIzbriši
  12. Holodoc, hvala što koristiš svoje super-moći da nam kažeš šta i zašto radimo "negativno". Ipak, bolje ih iskoristi da sledeći put ne predlažeš ljudima da krše zakon, jer ti je ovaj komentar veoma blizu brisanja zbog toga!

    Što se tiče "originalne DC comics verzije", samo mi reci na koju misliš tačno? Onu u kojoj je Brus Vejn lik sa šeširom i kravatom u tridesetim i kasnije četrdesetim godinama dvadesetog veka, automobili se kradu guranjem šipke između dasaka na podu, a 90% Betmenovih zadataka svodi se na detektivski posao i čuvanje/spašavanje građana?

    Ili pak misliš na srebrnu eru? Kemp Betmena? Milerovog mračnog viteza? Još kasnije revizije gde Betmen ima sina? O da, čitao sam sve stripove, gledao sam sve animirane serije i sve filmove.

    Tvoje prozivke su uvredljive jer govore da pričaš iz neopravdanog (Arkham Funboy) besa, ne poznajući tematiku, baš zato što osećaš da vređam "tvoju" verziju i doživljaj, koju si ako ćemo nagađati kao što ti radiš, najverovatnije pokupio iz igre bez prethodnog iskustva sa više različitih verzija stripa. To potvrđuje i tvoje nepoznavanje Betmenovog arsenala i proizvoljne ocene o nekakvoj "modernizaciji", kad ih je bilo mnogo više od jedne.

    Usput, jedina verzija stripa u kojoj Betmenu nije prvi prioritet spašavanje ljudi jeste Milerov "Mračni vitez" koji se završava, gle čuda, Betmenovim odustajanjem od ubijanja Supermena i varkom - kako bi spasao svoje pratioce.

    OdgovoriIzbriši
  13. Pa celu priču oko "paragon / renegade" filozofije Batmana pokrenuo je deo teksta recenzije koji tvrdi kako se Batman ponaša ravnodušno prema "nevinim posmatračima" u igri a činjenica je da u 90% igre Batman spašava taoce ili sprečava neku katastrofu koja bi mogla da naudi "nevinim posmatračima" (spašavanje taoca kojeg drži Zsasz, komesara Gordona, čuvara zatvora itd.)

    To što Batman ne može da izigrava bebi-siterku za svakog "nevinog posmatrača" je verovatno posledica činjenice da Batman mora u međuvremenu da pronađe i gde se nalaze bombe koje je Džoker (navodno) postavio po celom Gotham City-ju. Menjati pelene zaposlenima u psihijatriji ili potencijalno spasiti živote desetine hiljada ljudi "kveščen iz di nau"?

    Ista dilema kao u Mass Effectu. Spasiti "Destiny Ascension" samo da bi preživelo troje ljudi i time rizikovati živote svih na Citadeli ili oterati Savet u privatnu poruku (eufemizam) i spasiti što više ljudi na Citadeli? Spašavanje Citadele all the way baby a Savet neka nauči da pliva u svemiru.

    OdgovoriIzbriši
  14. @Walker
    I šta sad kao citiranje Wikipedije treba da me uplaši jel da? Mene koji sad može sa tavana da skine pola kubika originalnih Batman stripova koji su švercovani iz Austrije dok sam bio klinac i koji sam proveo godine i godine vrbujući sve što može da se odgleda o Betmenu na satelitskoj televiziji (i to po X puta na bar tri različita jezika)?

    I ti si mene našao da nazivaš "nestručnim" za Batmana i da mi mašeš tu nekakvim imenima pokupljenim sa Wikipedije? Kako te uopšte nije sramota da na takav način odgovaraš na moje komentare koji realno ne sadrže nijedan jedini uvredljiv element? Proradila sujeta a? Ne čudi me. Dok ste prvih godinu dana koliko-toliko i ličili na gaming blog u poslednje vreme ste prerasali u kaznenu ekspediciju za sve što kao žanr ne odgovara autorima tekstova a usput ste blog pretvorili i u alatku za lečenje sopstvene sujete.

    I još mi prikačinješ neke "ilegalne radnje" u kojima kao pozivam ljude na kršenje zakona? Sva je sreća da nisi pravnik inače bih se sad dobro ismejao.

    Bilo kako bilo kad pročitaš ovaj post možeš slobodno da ga obrišeš, kao i sve moje "uvredljive" i "nestručne" postove. Ne moraš čak ni da se trudiš da na ovaj post odgovaraš jer me ovaj blog više neće videti. Toliko od mene.

    OdgovoriIzbriši
  15. @Holodoc
    Izvini ali mislim da ovi tvoji napadi nemaju puno veze baš sa ovom recenzijom i Batmanom. Stalno spominješ pojmove iz Mass Effecta i napisao si sledeće: ...u poslednje vreme ste prerasali u kaznenu ekspediciju za sve što kao žanr ne odgovara autorima tekstova a usput ste blog pretvorili i u alatku za lečenje sopstvene sujete.
    Ajde lijepo priznaj da se ovdje radi o tvom neslaganju sa onime što pisci ovog bloga redovno govore o jednom poznatom razvojnom timu, nekada davno poznatom po RPG žanru.

    OdgovoriIzbriši
  16. Ma nije on ljubitelj Bioware igara, nego mu se jako dopao Betmen pa je malo burno odreagovao.

    Meni nije bila namera da na bilo koji način napadnem ljude kojima se igra dopala - dopala se i meni, samo je činjenica da je mogla biti mnogo bolja da nije ograničena na više načina svojim konzolnim poreklom.

    Ne mogu da se pravim da ne vidim neke stvari i kažem ljudima "daj 29.99 evra (10 na popustu) jer igra nema mane" pa posle da drhte svaki put kad se povede diskusija o Securom-u ili kad se sete da moraju da se vrate na sam početak, jer prethodna tri puta kad su bili tamo, igra nije dozvolila da ponesu pravu alatku...

    Ako neko misli da takve stvari navodimo u recenzijama samo da bismo "bili različiti", delimično jeste u pravu. Međutim ta razlika leži u tome što se mi pre objavljivanja svakog teksta zapitamo da li bismo voleli da nama neko prećuti važan podatak prilikom odlučivanja na koju igru da potrošimo teško zarađen novac.

    Posle je lako, ednostavno napišemo sve što bismo želeli da i sami znamo. Ukoliko to nekom ne smeta - odlično, može da kupi igru, ali će bar znati šta kupuje. Kome smeta, sačuvaće novac.

    OdgovoriIzbriši
  17. Holodoc, dizes mnogo buke oko niocega
    Da se primetiti da ovde po sredi nije u pitanju recenzija igre nego nesto drugo, i da si raspravu namerno pokrenuo i potpirio (zbog cega i kako, to ti ipak sam najbolje znas)
    Recenzija igre je licni sud autora o doticnoj, sto sa sobom, sasvim normalno, povlaci da se stanoviste i utisak autora ne moze poklopiti sa svacijim misljenjem niti dopasti svakome
    Nije to tako slucaj samo sa Igroramom vec i sa bilo kojom drugim glasilom koje se bavi kompjuterskim igrama, bilo ono papirno ili elektronsko
    Ukratko, ako ti se ne svidja tekst ili sveprisutan stil koga autori gaje, a ti lepo prestani da ih citas jer te niko na nista ne tera

    OdgovoriIzbriši
  18. Po mom mišljenju, prostor je bio premali za neko RPG iskustvo. Izgledao bi na Dragon Age 2 i vraćanje na onu prokletu plažu n puta.
    Takođe, pošto su Joker-ovi ljudi preuzeli ceo zatvor, bio bi problem oko stavljanja NPC-ova od kojih se uzimaju questovi. U redu je početak, ali malo bi bilo glupo da naiđete na 15 čuvara koji su se sakrili. Walkeru, slažem se sa tobom ali razmisli malo: ili bi morali nenormalno da povećaju mapu da se ne bi vraćali na lokacije, ili bi morali Batmanu da daju sve gadgete od početka. U drugom slučaju, verovatno bi došlo do još većeg smanjivanja RPG faktora u igri, pošto osim nekog uprošćenog levelovanja, ne postoji nikakav pokazatelj napretka. Ali opet, to je samo moje mišljenje.

    OdgovoriIzbriši
  19. Ne znam na kakav 'rpg faktor' misliš, nigde nisam naveo da sam očekivao NPC-ove koji daju misije ili sakupljanje iskustva, grananje stabla veština...

    Samo kažem da su umesto "ostanite ovde, tu ste sigurni" pa odmah zatim "svi su mrtvi - Džoker će platiti za ovo!" morali da stave nešto tipa "ukrcajte se na ovaj brod koji sam oslobodio i bežite" i slično.

    Što se ovog drugog tiče... pa, Dead Space 2 je rađena u istom pokretaču (Unreal 3), za istu platformu (X360) i takođe više puta koristi ista okruženja... ali svejedno može da se odigra 3x za redom, dok mi nije palo na um da igram Betmena iz početka samo da bih sakupio 3 zagonetke više no prvi put. Nije ni jedini primer. Autori Betmena jednostavno nisu imali znanja/volje da odu korak dalje... Štaviše, usudio bih se reći da bi, da nije glavni junak baš Betmen, svako od vas uzeo da napada igru mnogo više nego što sam joj ja zamerio u opisu.

    OdgovoriIzbriši
  20. Što se tiče takvih izbora, Suffering je imao slične situacije sa stražarima, opet više izbora.
    Takođe i Panišer, matora igra, je imao nekog izbora, na heroju svojstven način.
    Iako se sve svede na tabanje u suštini.
    Ne verujem da nisu znali kako da urade, znali su za koje pare rade i to su uradili. Ali što bi se iko zanosio oko toga previše, ne vidim razlog. Čovek je naveo šta je primetio u igri u recenziji, nije rekao "nemojte je kupiti jer je njesra"...

    OdgovoriIzbriši
  21. samo jedna reč: Masterpiece

    sada još da još jednom opletem GOTY verziju

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!