18. velj 2012.

King Arthur II: The Roleplaying Wargame, recenzija

Pre tri godine Mađarski Neocore Games objavio je igru, crpeći uzor iz priča o legendarnom Kralju Arturu. Spoj strategije nalik na serijal Total War i RPG sistema. Usledio je i nastavak. U igri King Arthur 2: The Roleplaying Wargame mit se nastavlja.


Nakon što je Artur ujedinio Britaniju, desilo se nešto tragično. Jedne noći sastao se sa najmilijima u paganskom hramu. Neki magični ritual je krenuo naopako, izazvaši stravičnu eksploziju. Razneo je ostatke Svetog Grala na sve strane. Nekoliko fragmenata je završilo u nečijim utrobama, Lanselot je ispario, kraljica poginula, a Artur teško ranjen. Ubrzo postaje i neizlečivo bolestan. Nikakvi isceljitelji mu ne mogu pomoći, osim Merlina, koji je nestao bez traga. Sa carstvom u rasulu i raštrkanim vitezovima, zverske legije fomorijena upadaju na silu u ljudski svet praveći pustoš. Vilijam Pendragon, Arturov sin, naglo stasava. Na njegova moćna pleća prelazi odgovornost da povrati snagu carstva. Treba da nađe vitezove bivšeg Okruglog Stola, čarobnjaka Merlina, povrati delove pehara, da suzbije fomorijene, otkrije ko ili šta stoji iza svega.


Prolog je vezan za Rimljanina. Septimus Sula bori se na Hadrijanovom zidu, koji je jedina odstupnica od najezde hordi divljih Pikta. Služi nam kao uvod u celu priču i tutorijal. Ovoga puta tutorijali imaju video podršku. Nisu samo naškraban tekst. Jedan od meni omiljenih delova igre je prolog. U njemu odmah primetite koliko se Britanija poboljšala i pretvorila u prelepu zemlju čarolije.


Iskreno, igra je poprilično zahtevna. Želi da vam prikaže lepotu sveta u svakom trenutku. Obiluje prelepim predelima Britanije koji su toliko prošarani fantazijskim elementima da imate osećaj kao da se nalazite u epskoj priči. Pogled na Hadrijanov zid koji je ispunjen šiljcima, na stravične fomorijene i kapije kroz koje izlaze, na mnoštvo različitih kopnenih i letećih jedinica sa posebnim teksturama, sve to drži vas zapanjene prilično dugo.


Onda je tu ogroman broj učesnika na mapi u toku bitke, kao i poligoni od kojih grafička kartica stenje. Artefakti koje nose heroji prikazani su detaljno u bitci zajedno sa neverovatnim magijama. Vremenske prilike i neprilike, često su propraćene kišom ili grmljavinom, nekad i maglom ili peščanom olujom. Bojno polje u prvi mah liči na prelepe ravnice prepune detaljnih zelenih površina, reka i fantastičnih građevina. Već se na sledećem sve brzo promeni u stravu i užas (nalik na Mordor). Sve ovo oduzima vam dah. Vašem jadnom računaru isto.


Ironično, ali nov pokretač (CoreTech x86 i x64) koji igra koristi da oživi bujnu maštu može da bude dušmanin zbog koga vam neće raditi kako treba. Autori se trude i izbacuju zakrpe svake nedelje, što je za veliku pohvalu. Funkcija za automatsko podešavanje konfiguracije naterala me je da kasnije osedim od učitavanja. Podesite sve sami u igri. Medium ili low, štagod. Ne ostavljajte igri da to uradi umesto vas, nikako.


Naslov se od originala prilično promenio, a pomenuo sam samo grafički deo. Način igranja je promenjen, kao i interfejs. Igrači originala će ga i mrzeti i voleti, a novajlijama će se svideti.


U glavnoj kampanji imate tačno tri vojske, koje se tokom priče nalaze. Jedinice kupujete isključivo na u svojim teritorijama. To traje jedan potez, za razliku od originala. Van granica regrutacija je nemoguća. Do teritorije dolazite daleko lakše, potrebno je pobediti samo jednu ili u vrh glave dve protivničke vojske. Najveća mana igre je linearan tok. Idete samo tamo gde vam je otvoren put. Vojske koje ne možete da pobedite imaju kostursku glavu iznad sebe. Njihova je teritorija nedostupna dok se priča postepeno ne odmota i „unapredi“ vas. Tek tada se možete tući sa njima. Sve je na tacni, nema puno mozganja. Pratite predodređeni tok, a priča ide svojim tempom. Zimi se štekate, izgrađujete, regrutujete, istražujete i trošite iskustvene poene koje ste dobili.


Zato što vodite važne likove za priču morate uvek pobediti protivnika. Nema nazad, samo napred. Slistili su i kontrolu nad teritorijama. Uglavnom unapređujete zgrade samo u onim teritorijama odnosno feudima koje ćete vezati za nekog vojskovođu. Bonusi unapređenja i zgrada se tako prenose na njih. Stronghold je minimalac, gotovo pa nevažan. Jedino sredstvo kojim se sada barata jeste zlato. Dobija se posle bitaka i jedino tako. Količina je s te strane na neki način ograničena, pa morate da pazite kako trošite. Hrane, hvala bogu, više nema kao sirovine.


Bojno polje je veoma zanimljivo, za razliku od šetuckanja po ogromnoj mapi Britanije. Izvođenje je poboljšano u odnosu na original. Kontrola jedinica je odlična i tečna. Nema pukog zaletanja i udaranja do zore. Ako su strelci bili jaki u originalu, sada padaju kao sveće i uvek prvi ginu (možda je i do mene). Konjanici mogu da projure i pregaze protivnike bez problema. Kontrolisanje tačaka za pobedu ne donosi laku pobedu. Dobijete neki bonus, u vidu magije recimo, ali vredan svejedno. Strategija koja mi je palila uvek srazmerno je jednostavna: pešadija napred, vođe odmah iza, pa strelci i sa boka konjica ('Ajde! Pa, tako se zaista i ratovalo u ono vreme – prim.ur.). Ali ubacite letače, divove i goleme i kreće zabava. A tek specijalne sposobnosti... milina!


Vođe mogu da se bore i tad postaje gusto. Postoje tri klase: Sage, Warlord i Champion. Imajte na umu mane i dobre strane svakog. Unapređivaćete ih kao i jedinice, s tim što oni imaju posebne sposobnosti ili magije. Neke koriste celokupnoj vojsci, recimo to ima Warlord. Champion kida udove kao sam đavo. Dok Sage baca magije. Radi samo kada probije magični štit, jer se u suprotnom magije apsorbuju.


Artefakti su izuzetno zanimljivi. Pravljenje novih tako što ih međusobno mešate je super. Jer, prvo što vidite šta će da ispadne iz kombinacije, a drugo što možete dobiti baš neki jak.


RPG deo je ubedljivo najsvetlija tačka igre. Ogleda se u vidu tekstualnih zadataka, sa naratorom koji ovoga puta ima zvučnu podršku. Tri vrste postoje: bitka, diplomatska misija i avantura. Poslednja dva imaju neverovatan broj opcija i različitih ishoda. To se posle preslikava na skalu morala. Često ćete razmišljati, recimo, o žrtvovanju nečijeg života jer ste se uneli u ulogu i nije vam svejedno. Nekad može biti i banalno kao povlačenje poluga, ali isto tako i snalaženje kroz začaran dvorac. Nakupićete bonusa, ali i penala, kao i iskustva za heroja. Neki izbor može lako da vas košta saveza sa susedima. U diplomatiji je takođe mnogo opcija, ali verovatno se nećete baktati toliko sa njima.


Uživao sam u igri, onoliko koliko sam mogao. Da, bolja je izgledom od originala. Pucala je, ali posle nekog vremena i uz pravu zakrpu sve se sredilo. Problem je jednostavnost i linearnost, previše deluje očerupano. Kao da su pravili igru samo za početnike. Gde ode zlatna sredina? Nezaboravan RPG, kakav se ne viđa često, pa makar i bio u tekstualnom obliku sa naratorom ne može da pokrije sve. Bilo kako bilo, ovaj naslov jednostavno ne mogu da preporučim svakom. Ne treba zaobići igru, ali isto tako, cena od 40 evra je previše. Sačekajte popust, jer grafika jeste prelepa, ali zajedno sa RPG delom, ne vredi cene koju trenutno traže.

Primerak igre za testiranje ustupila prodavnica GamersGate.



Autor teksta, Nebojša 'Link Pain' Nikodijević, šegrt je bloga Igrorama od novembra 2011. godine.

Diplomirao je japanski jezik, a najviše voli postapokaliptične igre. Vatreni je obožavalac serijala Fallout.

Sve recenzije ovog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

0 comments:

Objavi komentar

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!