Prikazani su postovi s oznakom LinkP. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom LinkP. Prikaži sve postove

13. lis 2012.

Darksiders 2, recenzija

Vigil Games je razvojni studio koji radi pod okriljem izdavačke kuće THQ. To je mesto gde se deveta umetnost, strip, pretvara u video igre. Onde gde crteži dobijaju novu dimenziju, a izmišljeni likovi i obrisi sa ilustracija kroje virtuelni univerzum. Studio su osnovali Dejvid L. Adams (David L. Adams) i poznati strip-crtač Džo Madureira (Joe Madureira). Karijera razvojnog tima započeta je pre dve godine, objavljivanjem naslova biblijske tematike, Darksiders. Ove godine podarili su nam nastavak, Darksiders 2, koji je odmah po objavljivanju izašao na svim vodećim platformama, za razliku od originala. Razlog zašto je nastavak tako željno iščekivan jeste jednostavan. U njemu, za razliku od keca gde smo se igrali kao Rat, vodimo bledog jahača apokalipse – Smrt.

Nijedan protivnik nije uspeo da preživi ovaj zalet, a Smrt najviše voli frontalni napad.

Premda se radnja Darksiders 2 povremeno dešava uporedo sa radnjom prethodne igre iz serijala, ipak većinom predstavlja događaje koji prethodne izvorniku. Zvuči zamršeno, ali videćete do kraja o čemu se tu radi. Charred Council okrivljuje Rat da je prerano pokrenuo Apokalipsu na Zemlji, te je tako dozvolio da jedna strana prednjači nad drugom. To sve znate još sa početka prvog dela. E sad, duša mu je zarobljena u ništavilu dok mu ne presude, a dotle će njegov stariji brat, Smrt, da se potrudi oko dokazivanja Ratovljeve nevinosti. U međuvremenu će Smrt da shvati kako su posredi zapravo mnogo opasniji činioci na sceni, te da je nedužno okrivljen Rat samo jedna od mnogobrojnih niti dobro smišljenog klupčeta spletki. Ekvilibrijumu postojanja preti opasnost, a Smrt se gnuša svakog narušavanja uravnoteženog poretka. Sa sudbinom brata u svojim rukama, sa mukama prošlosti koje nosi na plećima, sa nekolko preterano oštrih kosa za pojasom, Smrt je uzjahao pastuva po imenu Očajanje (Despair) i jurnuo punim galopom.

8. ruj 2012.

Botanicula, recenzija

Naći sebe u igrama samostalnog razvojnog tima Amanita Design znači otkrovenje. Dok se budete lomili o prve prepreke nećete se plašiti da će vam inteligencija biti urušena i maksimalno testirana, već će na probi biti kreativni i radoznali um. Počeće da liči na dečiji. Senzacija boja koja se upije onog trena kada pokrenete igru Botanicula ravno je ponovnom proživljavanju prelepog iskustva avanture Machinarium. Ne možete da odolite tako lepom prvom utisku, a to, poznati nam Česi vrlo dobro razumeju.

Koliko veliki i neverovatno prostoran može da bude jedan majušni svet.

Botanicula je priča o biljkama, što vam prijatna uvodna sekvenca objašnjava do najmanjih mogućih detalja. Taj mikrokosmos bi mogli samo da zamislimo, čak i uz redovno gledanje Discovery kanala, ali on je tu i nalazi se pored i oko nas u prirodi. Samo ga ne osećamo i ne vidimo, bar ne dovoljno. Kada jednom drvetu i njegovom semenju zapreti opasnost od paukolikih parazita koji mu isisavaju život, pet nesvakidašnjih heroja moraju da ga spasu. Mr. Lantern, Mr. Twig, Mr. Poppy Head, Mr. Feather i Mrs. Mushroom je ta ekipica koju ćete voditi. Naravno, i oni su pripadnici nekog roda biljaka, a kog, to ćete saznati sami. U svakom slučaju, poimanje o prirodi uzdrmaće visokostepeni botanički zemljotres.

1. ruj 2012.

Prototype 2, recenzija

Akcione igre otvorenog tipa postale su rasprostranjene pre oko četiri godine. Najistaknutiji predstavnici su naslovi Assassin's Creed, InFamous i Prototype. Prvi naslov je postao slavan serijal. Drugi, koji je rađen isključivo za Playstation 3 konzolu, PC-publika, na žalost, nikada neće imati prilike da proba. Treći naslov je imao natčovečnog protagonistu, koji je stalno nosio kapuljaču kao i junak iz Assassin's Creed-a. Svaki od glavnih likova iz ovih igara umeo je da izvodi parkur, te da preskače zgrade i prepreke bez po muke, koseći pritom horde protivnika iza sebe. U tome i jeste čitava zabava. Međutim, Alex Mercer je u nastavku postao zloća, te za razliku od ostalih, koji su nastavili dobronamernim putem, glavni je krivac za događaje koji slede u naslovu Prototype 2.

Da bi ubio čudovište, moraš to i sam postati.

Junak nastavka je crnac, irački ratni veteran i sposoban vojnik, narednik James Heller. Nakon pojavljivanja druge virusne epidemije, koja će ponovo zadesiti Njujork, žuri kući da se vrati porodici. Sa praga uništenog stana brzo utrčava da uhvati u naručje ženu, urličući iz petnih žila kada je shvatio da je poslednji dah života iz nje odavno isplovio. Još nepodnošljivije saznanje jeste to što mu ćerke nema nigde, a po svojoj prilici i ona je nastradala. U čitavom tom haosu koji je zadesio ostrvo Menhetn, Heller se predao besu od iznemoglosti. Kao čovek koji nema ništa više da izgubi, te vođen najstarijim nama poznatim motivom, osvetom, kreće u samo srce "Crvene Zone". Taj deo grada je pretrpeo najgore, ali narednikova samoubilačka misija ima samo jedan cilj. Da se osveti onom za kojeg smatra da je odgovoran, onaj u koga su sve oči javnosti uprte, neuhvatljivi Alex Mercer.

15. srp 2012.

Resonance, recenzija

Wadjet Eye Games je samostalna izdavačka kuća koja je poznata po objavljivanju, blago rečeno, odličnih avantura. Gotovo sve njihove naslove odlikuje piskelizovani stil. Možda je to za nekog mlađeg "loša grafika", ali je sasvim izvesno da njihove igre diraju u dušu igrače koji tragaju za sjajnim avanturama kao iz ranijih godina. Avanture tada nisu imale ništa bolju grafiku, a svedoci smo da danas spektakularna grafika ne mora ništa da znači o ništa pozitivno. Igra autora Vinsa Tvelva (Vince Twelve), Resonance, objavljena je prošlog meseca. Inovativna avantura, koja pruža pored običnog point and click fazona dobru meru nečeg drugačijeg.


Priča se vrti oko naučnih istraživanja fizičara, doktora Moralesa, čije je životno delo rad na projektu Resonance. Posredi je eksperiment u domenu fizike. Dve aktivirane čestice na određenoj daljini mogu da stvore energiju, ako se uspostavi neophodna sinhronizacija. Jeftina energija, čista u svakom ekološkom pogledu, da ljudski rod bolje od toga ne može da izabere. Ipak, kako to obično biva sa dostignućima tehnologije, naš dobri naučnik u jednom trenutku kreće da se premišlja. Da li s razlogom ili je samo paranoičan? U svakom slučaju, tajne je sakrio u skloništu pod zemljom. Tu nastupate vi kao vrli istraživač.

9. lip 2012.

League of Legends, recenzija

Pojavom specijalne modfikacije za Warcraft 3, Defense of The Ancients (DotA), rođen je novi žanr. Za ovakav tip akcione strateške igre u stvarnom vremenu pojavio se izraz - MOBA. Zaraza ovog novog žanra raspalila je igrače širom sveta, a sponzorisani su i mnogi svetski turniri. Ipak, dvadesedsedmogodišnjak Steve "Guinsoo" Feak napravio je svetsko čudo. Malo ko se seti da je on bio jedan od glavnih aktivista i tvoraca izvorne modifikacije. Njegova kompanija Riot Games stvorila je League of Legends (LoL), najpoznatiju i najuspešniju MOBA-igru na današnjoj sceni.


Zapitajte se, šta je jedna video igra bez pozadinske priče? Svet LoL-a postoji i "živi", jer se svakim danom dopunjava, a osim toga objavljuju se zanimljive novosti. League of Legends je arena u kojoj se susreću heroji zaraćenih država, spajaju u timove i takmiče. Između ostalog, svaki heroj, i pored odanosti ovoj ili onoj strani, ima neku svoju priču o tome kako i zašto je tu došao, igrom slučaja ili sudbine.

19. svi 2012.

Syndicate, recenzija

Kada god se neka kompanija, koja se bavi video igrama, dohvati termina "re-imagining", može samo mrak na oči da vam padne. Posebno ako je to EA, koji je ekvivalent današnjeg Holivuda. Koristeći istu mašineriju za pravljenje 90% video igara, klasik poput naslova Syndicate je pretočen u FPS. Žanr kome se i samo postojanje smučilo sada se pravi kao "obična" kineska roba. Brzo, jeftino, sa što više specijalnih efekata, krađom mehanike iz nekog poznatijeg naslova koji služi kao paravan za najnovije i do sada neviđeno na ekranu. Čista marketinška laž. Ako ste očekivali da se i pored svih navedenih činjenica dobro zabavite i uživate, rekao bih vam da o tome dobro razmislite. Mnogo puta ako treba.

Samo vi pucajte u neuništive svetleće reklame, taman dok ja promenim šaržer.

Radnja je smeštena u tehnološki napredniju i ne tako daleku budućnost 2069. godine. EuroCorp, mega korporacija, stvorila je DART-čip koji povezuje ceo svet u dataverse (a la Ghost in The Shell internet). Niža klasa ljudi ne može sebi da priušti to čipovanje i umrežavanje, što je bar pola populacije. Čak se i smisao postojanja državnih organa polako gubi. Sindikati vladaju svetom, gigantske korporacije koje se služe isključivo prikupljanjem najskupljih informacija i razvijaju sopstvene tehnološke patente. Oni imaju svoje agente, specijalce koji im završavaju najpoverljivije zadatke. Naravno, to su ljudi na kojima su vršeni razni biološki eksperimenti i mnogo čipovanja, da postanu mašine. Tačnije, osim jednog jedinog DART-čipa ne postoji ni jedan drugi, a ni nekih mehaničkih dodataka koje bismo ugrađivali u naše agente kao u originalu. Tako da sve ovo pomalo liči na biopunk?

12. svi 2012.

Yesterday, recenzija

Ne morate biti okoreli avanturista da biste se zaljubili u studio Pendulo iz Madrida. Niknuvši ni iz čega, vođeni samo ljubavlju prema zlatnom dobu avantura, bez prebijene pare i sa mnogo optimizma, darovali su nam prave hitove. Najpoznatiji svima verovatno je Runaway, avanturistički serijal prepun dobrog humora. U znak punoletstva (osnovani su pre 18. godina) postojanja studija, najavili su da će krenuti nekim drugim smerom. Rodio se Yesteday, napeta avantura sa mnogo ozbiljnijom pričom, gde scena smrti ima na pretek.


Sam uvod je zanimljiv, propraćen operskom arijom i dobrom dozom religijskog misticizma. Henry White i drugar mu Cooper su dva dečaka koja pomažu beskućnicima. Od organizacije za koju rade dobiju spisak mesta koja će da posete, idu tamo i pokušaju da učine šta mogui i popričaju sa siromasima. Međutim, jedno mesto proglašeno je sumnjivim i zabranjenim, te nisu smeli ići tamo.

7. tra 2012.

White Chamber, recenzija

Studio Trophis Production Company je amaterski tim sa severa engleske, grad Šefild, sastavljen 2002. godine. Ne znate za njih? Naravno da ne očekujem pozitivan odgovor. Uostalom, taj tim od tri čoveka odavno ne radi. Već dve pune godine, ništa. Zašto vas ja davim onda? Zato što su jedan, ali vredan i izuzetan naslov uradili. Plod njihove mašte je avanturica, japanskog stila crteža i horor pozadine. Naslov joj je White Chamber.


Hvatao sam se za sve što je imalo veze sa Japanom. Radim to i danas, naravno. Međutim, u to vreme, kada sam zaista bio okružen i konstantno hranjen istočnjačkom kulturom, dobio sam od drugara jedinstven poklon, a to je bila ova avanturica. Koju sam tako sramno ostavio po strani. Posle toliko godina smogao sam snage da je završim pošteno. Koliko sam se samo prevario što sam je prenebregao.

31. ožu 2012.

Kingdoms of Amalur: Reckoning, recenzija

Kingdoms of Amalur: Reckoning jeste naslov koji spaja akciju i RPG. Učiniće vam se da je spoj God of War-a, Oblivion-ovog sveta i neumirućeg pera gospodina R.A.Salvatore-a. Velika je ovo mešavina, koju bi najpribližnije odredio kao solo-MMORPG (apsurdno, znam) ili koljkolj-RPG (hack n slash).

Sudnji dan za Tuatha-e je stigao!

Mesto dešavanja priče je Faelands, vilinski svet. Nastanili su ga ljudi, gnomi, tamni i šumski vilenjaci. Fae, večne vile, po kojima je ovaj kontinent nazvan nisu uobičajeni fantazijski vilenjaci, već su bliži izvornm škotskom folkloru koji ih deli na „dvore leta“ i „dvore zime“. Oličenje su rađanja i smrti. Žive u ravnoteži podelivši kontinent na istočni i zapadni deo. Haos nastaje onoga trenutka kada Gadflow, dvorska luda, ubija „Kralja zime“ i uzima presto za sebe. Ispunjen neverovatnim moćima koje mu je tek podario neki bog kome se on lično klanja, te armijom zimskih vila i fanatika koji su na njegovoj strani, nastaje opasna armija Tuatha. Cilj je je jednostavan, istrebljenje nižih bića koja su se besramno smestila u njihov rodni svet.

3. ožu 2012.

Deus Ex: Human Revolution, recenzija

Prvi Deus Ex bio je nešto jedinstveno, što se rađa samo jednom, kao vrhunski spoj FPS i RPG igre. Dvojka je protutnjala nekako, ali ne baš sjajno. Danas vam predstavljam novo čudo iz studija Eidos Montreal - Deus Ex: Human Revolution, igru koja se pojavila krajem avgusta prošle godine.


Priča počinje pre Deus Ex serijala. Glavni junak je Adam Džensen koji radi za kompaniju koja se bavi novom tehnologijom, Sarif Industries kao šef obezbeđenja. Gazda firme, Dejvid Sarif želi da ponudi celom svetu mogućnost poboljšanja putem biotehnologije, što bi ljudima pružilo nadljudske sposobnosti.

18. velj 2012.

King Arthur II: The Roleplaying Wargame, recenzija

Pre tri godine Mađarski Neocore Games objavio je igru, crpeći uzor iz priča o legendarnom Kralju Arturu. Spoj strategije nalik na serijal Total War i RPG sistema. Usledio je i nastavak. U igri King Arthur 2: The Roleplaying Wargame mit se nastavlja.


Nakon što je Artur ujedinio Britaniju, desilo se nešto tragično. Jedne noći sastao se sa najmilijima u paganskom hramu. Neki magični ritual je krenuo naopako, izazvaši stravičnu eksploziju. Razneo je ostatke Svetog Grala na sve strane. Nekoliko fragmenata je završilo u nečijim utrobama, Lanselot je ispario, kraljica poginula, a Artur teško ranjen. Ubrzo postaje i neizlečivo bolestan. Nikakvi isceljitelji mu ne mogu pomoći, osim Merlina, koji je nestao bez traga. Sa carstvom u rasulu i raštrkanim vitezovima, zverske legije fomorijena upadaju na silu u ljudski svet praveći pustoš. Vilijam Pendragon, Arturov sin, naglo stasava. Na njegova moćna pleća prelazi odgovornost da povrati snagu carstva. Treba da nađe vitezove bivšeg Okruglog Stola, čarobnjaka Merlina, povrati delove pehara, da suzbije fomorijene, otkrije ko ili šta stoji iza svega.

4. velj 2012.

Puzzle Quest 2, recenzija

Šta je to što čini neku igru izuzetno zaraznom. Da li je to akcija? Možda RPG sistem? Grafika? Dobra priča? Možda zavisi od igrača. Mešanje popularnih žanrova uspeva, na to svaki krupni razvojni tim cilja. Ali spajanje objekata po boji i obliku, kao slagalica ili tetris? Da, to jeste zarazno, ali smešno za današnje pojmove. Ipak, neko uvek dođe do genijalne ideje da spoji naizgled nespojivo.

10. pro 2011.

Bastion, recenzija

U današnjem moru igara, u kome plivaju velike ribe i nose na leđima najskuplje reklame, čovek otupi na najave koje predviđaju da će ta i ta igra biti revolucionarna. Prava otkrovenja kriju se negde u dubini, skrivena... Jedan takav dragulj dolazi od nezavisnih autora Supergiant Studios. Vrlo jednostavna igra, pomalo kičastog dizajna i stila u chibi-fazonu. To je vrsta japanske karikature koje poznajemo kao male glavate prilike.


Priča je bajkovita i tužna. Vodite tihog dečaka po imenu The Kid. Njegov svet zadesila je katastrofa. Calamity je poremetio sve, te rasparčani delovi kopna lete. Sastavljaju se i rastavljaju na sve strane poput slagalice, tvoreći ambise pune večnog kovitlanja. Flora i fauna jedva je preživela i ne zna se koliko će još dugo opstati. Jedino je Bastion ostao čitav, mesto gde bi svi po dogovoru trebalo da dođu u slučaju najgoreg. Čardak ni na nebu ni na Zemlji.