11. kol 2012.

Diablo 3, recenzija

Savremeni kompjuterski ep o borbi anđela i demona, usred koje su ljudi i njihov opstanak jedan od uloga, nastavlja se u najnovijemdelu koji nema podnaslov. Posredi je Diablo 3. Za sve igrače koji su imalo u toku, to je više nego dovoljno. Heroji iz prethodnih nastavaka su u svoje vreme učinili su šta su mogli, a sada je nova grupica pustolova jedino što stoji između čovečanstva, demona… i anđela. 


Očekivano, u svetu koji pokušavate da odbranite svim silama, žrtve se množe, a ulozi rastu. Uslovi u kojima je se prvi heroj našao, sada deluju kao davna prošlost (što je u kompjuterskom svetu zaista bilo davno), a sukob u katakombama ispod crkve sitnica je u poređenju sa onim što nas sada čeka. 

Diablo je tada bio savladan prvi put, i barem privremeno proteran iz carstva ljudi. Međutim, drugi deo sage uvodi u priču dva ostala demona, Mephisto-a i Baal-a, te jednog anđela. Drugi sukob je okupio veći broj heroja u samo središte zbivanja, a anđeo Tyriel je morao da pripomogne da korupcija i tama ne zavladaju svetom čoveka. Bez njegovog upliva sva moć ratnika nije mogla da zaustavi pogubni uticaj demona. 


Diablo i njegova braća su poraženi, ali oni su već i onako navikli da vode beskonačne ratove (protiv anđela), pa je samo bilo pitanje vremena kada će pokušati ponovo da nagrnu na "slabašne" ljude. Pad komete bio je očekivan, ali malo ko je razumeo šta predstavlja. Jedino je Decart Cain, mogao da spozna šta to može da znači za ljudsku rasu. No, prilikom pada užarenog kamena na staru crkvu u Tristramu, Dekart pada u nastali karter, te nestaje negde dole u katakombama. Njegova sestričina Leah, jedini je svedok tog događaja, a jedan od prvih zadataka novopridošlog avanturiste je da sazna tačnu sudbinu njenog ujaka… 


Napuštajući New Tristram, sa čvrstim obećanjem da ćete saznati šta se dogodilo ujaku, upuštate se u prvi kontakt sa demonskim silama. Dočekaće vas najslabiji vojnici, nemrtvi, kosturi i zombi, bezumni i slabi, ali uporni do kraja.

Do tada, igrač je već izabrao jednu od pet profesija za heroja; Wizard, Barbarian, Demon Hunter, Which Doctor i Monk. Razlike između svih pet profesija od samog početka su značajne i odmah jasne. Diablo 2 imao je sedam različitih profesija, ali osnovna mehanika bila je neizmenjena još od prvog dela - kada hit-poeni padnu na nulu avatar je mrtav, a kada nema više mane, nema korišćenja veština i magija. 


Zbog toga što se dizajn igara u međuvremenu razvio, kao i zbog toga što ponavljanje oprobanih recepata nije uvek najbolja taktika, dizajneri su uneli neke novine. Svaka od profesija sada ima specifičan izvor moći. Kod varvarina je to rage (bes), kod monaha spirit (duh), kod čarobnjaka arcane power (drevna i mistična energija). Jedina profesija koja je zadržala stari sistem rezerve magične energije (mana) iz prethodnih delova jeste Which Doctor. Sa druge strane, Demon Hunter uvodi, čak, dva različita izvora moći. Sve profesije na svoj način održavaju moć, ali to u isto vreme nameće određen pristup igranju, što doprinosi da se profesije još više razlikuju. 


Kako krene akcija, čudovišta će ostavljati za sobom različite predmete, ali ono što je najvažnije jesu oružja i oklop. Igrača će dočekati zanimljivo iznenađenje - koje god oružje ili oklop ostane posle pobeđenog čudovišta, odgovaraće svim profesijama. Da, možete slobodno da se šetate sa štapom dok igrate varvarina, ili da vučete veliki malj ako igrate sa čarobnjakom. Luk i strela, nije problem! Samostrel!? Daj to ovamo, izgleda mnogo moćno!


U odnosu na prethodni nastavak, igra daje znatno manje specijalizovanog oružja, koje mogu da koriste samo neke profesije, ali ni to nije potpuno ekskluzivno. Ako piše da je određeno samo za tu i tu profesiju, to se odnosi samo na pojedinu magičnu osobinu tog predmeta, a ne na predmet u celosti. Ranije, neki od četiri atributa – snaga, veština, magija i vitalnost – određivali su razvijanje heroja, ali to više nije slučaj… barem ne kao nekada. Igrač po postignutom nivou dobija mala poboljšanja osobina, ali nema uticaj na njihovu raspodelu. Sve se, na kraju, svodi na magične osobine predmeta kojim se opremate. Celokupni oklop sastoji se od devet različitih delova, što daje dovoljno prostora za fino štelovanje ofanzivnih i defanzivnih osobina, kojih, zaista, ima mnogo. 


Najslabiji demoni, do kraja prvog poglavlja, uglavnom postaju blago jači i neće namučiti čak i najmanje iskusne igrače. To je sasvim razumljivo, jer igra može da se igra na četiri različita nivoa težine, ali bez mogućnosti da ih birate sami. Kada jednom završite normalni nivo težine, igra će vam dozvoliti da probate celu igru ispočetka na nivou Nightmare (noćna mora). Naravno, nećete moći da pristupite sledećem nivou težine (Hell - pakao) dok ne preživite noćnu moru, a posle pakla vas čeka poslednji nivo težine – Inferno (isto pakao, ali zvuči opasnije na latinskom). 


Predviđeno je da heroj dostigne 60. nivo kada jednom završi igru, ali po treći put na nivou Hell. Kada se to desi, stvari se značajno menjaju. O, kako se stvari tada menjaju… Posle srezmerno udobne šetnje kroz prethodne nivoe težine, ulazak u Inferno-mod predstavljaće, najblaže rečeno, udarac u zid pri najvećoj brzini. Drugačije rečeno, kako promolite nos u prvo područje sa neprijateljima ostavite sve nade za brzo napredovanje. Kad udarite prvog protivnika, izgubiće od 1 do 5% hit-poena, a vratiće vam udarcem koji će vas stući za pola. Samo brza reakcija posle ovog šoka spasiće heroja od sigurne smrti. Pričamo o glupavim kosturima i zombijima! Tada se prelazi na novi način igranja: udri jednom i beži 2 minuta okolo dok se opraviš. Ostala sredstva za opravljanje, kao što su bočice sa napicima, srazmerno su ograničenog dejstva. Odmah će zalečiti heroja za neki procenat hit poena, ali sledeći napitak je dostupan tek za 15-20 sekundi. To je previše na Inferno-u, bez ikakve podrške. Sva oprema koju će heroj nositi na sebi, a koju je doneo sa prethodnog poglavlja postaje trenutno prevaziđena. Stičete se utisak kao da neprijatelj ne haje za to što imate na sebi oklop.


Udarac koji sledi sa ulaskom u Inferno, može biti dobrano ublažen tako što koristite prednosti prodaje opreme među igračima. Za to je zadužena aukcijska kuća koja je deo same igre i tu možete potražiti sve što vam nedostaje. Zaista, igrači prodaju sve što im padne na pamet i sve se svodi na količinu zlata koju posedujete. Svaka smrt će vas koštati nešto zlata, jer sva oprema gubi 10% izdržljivosti, svaki put kada heroja ubiju. Naravno, i da uspešno preživite susrete sa čudovištima, oprema postepeno degradira pod uticajem udaraca. Zbog toga, će aukcijska kuća i neophodne popravke opreme stvarati neprestanu glad za blagom. 

Cene predmeta u aukcijskoj kući neprestano su rasle od prvog pokretanja servera i vrlo brzo smo došli do toga da najtraženiji predmeti mogu dostići cene u stotinama miliona zlatnika. Pošto je sakupljanje tolikih svota pri lično teško, aukcijska kuća nudi još jednu mogućnost, a to je – trgovina predmetima za pravi novac. Tu se, kompanija Blizzard, dobrano potrudila da obezbedi igračima sigurno okruženje, da se mogućnost hakovanja naloga smanji na što manju moguću meru i da ljudi veselo troše dolare i evre na virtualne oklope i oružja. To je Blizzard-u posebno zanimljivo, jer od svake transakcije koji igrači obave na taj način, kompaniji ide 15%. To važi i za transakcije koje obavite zlatnicima.


Igra vam neće dozvoli da sprovodite transakcije sa pravim parama ako ne iskoristite jedan od dva metoda za osiguravanje battle.net naloga koje je obavezan da biste igrali igru. Jedna opcija je da nabavite mali generator šifre koji je veličine priveska za ključeve, da ga povežete sa nalogom elektronski i da ga, naravno, kupite od samog Blizzard-a. Opcija B jeste da iskoristite aplikaciju za mobilni telefon koji podržava jezik Java. Ta aplikacija bi radila isto što i prethodni uređaj. Vaš mobini telefon, tako postaje zaštita od neovlašćenih upada u Diablo 3 nalog. Ako ga izgubite, to neće biti dobra vest. Naravno, i dalje postoji mogućnost da trgujete sa drugim igračima dok ste u igri, bez posredovanja aukcijske kuće. Međutim, zajednica na internetu već se fino organizovala i nudi razne usluge za preprodaju zlata u igri. Konačno, kada pogledamo sve što je do sada rečeno, igra vas uvlači u sasvim novi način razmišljanja. Kako je Inferno nemilosrdno težak, a zlato se sporo prikuplja, počesto je važnija veština snalaženja u aukcijskoj kući, nego u samoj igri. Igra (čitaj: čudovišta) vam nikada neće isporučiti opremu koja vam je neophodna. Kvalitet i korisnost predmeta gotovo uvek zaostaje u odnosu na napredak igrača. Dok se bijete sa čudovištima nivoa X, nivo opreme koju će oni ostavljati za sobom je najčešće pet do deset nivoa niži. Zbog toga, aukcijska kuća jeste rešenje svih vaših problema… dok ne upoznate Inferno. Diablo 3 nije igra koja ima aukcijsku kuću kao ispomoć igračima, već je aukcijska kuća oko koje se plete igra. 


Igrači napredujući otključavaju po nekoliko različitih veština za svaki novi nivo koji postignu. Do desetog nivoa, sve nove magije i veštine već su otkrivene, ali pred vama je još pedeset nivoa otkrivanja posebnih i jačih verzija naučenih veština. Te nove i specijalizovane verzije pojavljuju se u obliku magičnih runa. Izaberete veštinu koju želite da koristite, dodatnim klikom miša - runu koja menja njen učinak. Ovaj princip važi za sve profesije. Komplet veština koje možete koristiti u isto vreme, ili "opremiti" sveden je na šest, što je smanjenje u odnosu na prethodnu igru, ali dopunjen je i sa tri dodatne pasivne osobine (kojih ima petnaestak po profesiji), tako da na kraju heroj raspolaže sa devet veština, koje koristi u borbi (i dalje manje mogućnosti nego u Diablo-u 2). Pokazalo se da je to sasvim dovoljno i igračima ne treba više. Barem ne u ovoj igri. Ovakva koncepcija omogućava igračima da oprobavaju različite kombinacijama, i iskreno rečeno, bilo je vreme da se dobije malo više prostora u biranju sopstvenog stila igranja. Razvojni tim je najavljivao takvu mogućnost, i srećom, to se ostvarilo. Sada na internetu ima mnogo materijala, tutorijala i iscrpnih vodiča koji objašnjavaju kako da izvučete najviše iz svake profesije. Malo je igara na tržištu koje ohrabruju, tako reći, bilo koji stil igranja, i to predstavlja jednu od najboljih strana igre. 


Kako heroj napreduje tako dva najznačajnija lika napreduju s njim: kovač i draguljar. Ruku na srce, njihovo napredovanje uslovljeno je zlatnim rezervama. Negde u istom trenutku kada dostignete 60. nivo i ova dva NPC-a dostići će svoj maksimalni 10. nivo (biće dovoljno zlata za njihovo podučavanje). Kovač će vam omogućiti da za pristojnu količinu zlatnika (čitaj: ne previše skupo) napravite retke, magične ili legendarne oklope i oružje. Sa svaki nivoom zanatlije otvara se novi set, kako je u igri nazvan, recept. Recepti garantuju tip oružja, njegovu osnovnu jačinu i broj magičnih svojstava (od dva do sedam). Sve ostalo je pitanje sreće. Koncept kockanja za krvavo stečene zlatnike postoji još od prvog dela, gde je igrač trošio fine svote za predmet koji će mu MOŽDA doneti neko poboljšanje. Napredovanje kovača i garantovanje osnovnih osobina opreme kudi kamo deluje bolje, ali je i dalje vrsta kockanja.

Za legendarnu opremu, koju možete dobiti i od protivnika, morate prvo da nađete recept, da ga date kovaču da ga nauči, pa tek onda možete da počnete da štancuje robu. Mislim da je gotovo suvišno reći da recepti mogu da se prodaju i da su im cene poprilično jake. 

Slična stvar vas čeka i kod draguljara. Možda je on malčice bolji, jer sa njim se zna u svakom trenutku šta dobijate. U igri postoji četiri vrste dragog kamenja: topaz, smaragd, rubin i ametist. Svi ovi kamenčići podeljeni su u dvanaest kategorija, po vrednosti. Što je veća kategorija to će vam pružiti veće bonuse kada ih ugradite u opremu. Za to je neophodna oprema koja ima odeljak za dragulje. Predmeti mogu imati od jednog do četiri odeljka. Igrač će dobijati dragulje različitog nivoa, od čudovišta, a draguljar će vam pomoći da od dva kamena istog nivoa (nekada je bilo potrebno tri) dobijete jedan kamen koji će biti kvalitetniji. Sve do devetog nivoa pretvaranje manje vrednog kamenja u bolje varijante veoma je isplativo (posle zakrpe 1.03), ali od devetog do dvanaestog nivoa bolje je da se obratite aukcijskoj kući. 


Igra je linearna, te sve potrage i zadatke koje imate pred sobom nižu se jedan za drugim stvarajući lepo zaokruženu priču. I to je to. Nema ništa sa strane da se posebno otkriva ili doživi. Naravno, sled događaja ima jedan ili dva značajna preokreta koji će većini biti zanimljiv, ali kada sve to vidite tri puta do 60. nivoa, pomalo gube draž. 


Sve što je dobro radilo u prethodnim igrama nije promenjeno. Igra će vas obilato zasipati sa mini-boss čudovištima koja će predstavljati izazov za sebe,… pogotovo kada jednom načnete Inferno. Tada će bitke sa izaslanicima tame postati vrlo posebne i u nekim slučajevima trajati previše dugo da biste preživeli. Ovo treba shvatiti doslovno. Kada bitka sa glavonjama potraje predugo, heroj će dobiti posebno prokletstvo koje će mu svake sekunde oduzimati određeni procenat zdravlja. Kako se bitka dalje nastavlja, tako se taj procenat povećava i postoje dva izlaza – spora smrt heroja ili nagla smrt neprijatelja. Postoji i treća mogućnost, a to je potpuno bekstvo (na primer teleportacija u grad), ali to znači da će se neprijatelj obnoviti, a onda sve ispočetka. Nema beskonačnog zavlačenja protivnika, taktikom “udri i beži", jer se očigledno ne isplati. Možete probati da preskočite protivnika i da ga ne dirate, ali ako vam se nađe na putu, protrčavanje pored njega neće upaliti, jer će vas pratiti sve do sudnjeg dana, ili makar do sledećeg mesta za učitavanje. Njihove osobine opasno su dobro smišljene i kada se suočite sa određenim kombinacijama, trebaće vam podjednako mnogo sreće i veštine da biste opstali. 

Na kraju svakog poglavlja (od ukupno četiri) čekaće vas moćni i relativno strašni protivnik. Meni lično, najgori je bio demon na kraju drugog poglavlja, koji mi je zaista zadao strašne muke. Ostalo… paaa… nije predstavljalo neki poseban problem. Završna borba je više zabavna nego zahtevna ili, nedajbože, teška! (Da, ovo je bio sarkazam.) 


Nephalem je ime za heroja 60. nivoa koji sa tom titulom dobija posebnu pogodnost. Kako je ubijanje retkih čudovišta i čopora neprijateljskih šampiona poduhvat vredan samo najboljih među najboljim, svaki put kada ubijete glavonju povećava se verovatnoća da dobijete jedan ili više magičnih predmeta. Taj bonus raste sve dok ne ubijete pet posebnih čudovišta zaredom i traje trideset minuta. Ubijanjem novih elitnih protivnika, obnavlja se vreme trajanja bonusa. Ako promenite magije, bonus se gubi. Isto se dešava prilikom prelaska sa jednog na sledeće poglavlje. Nephalem Valor ili NV jeste još jedan način da naterate igrača da se obrati aukcijskoj kući.

Diablo 3 je igra koja od vas traži da imate solidnu mašinu, ali ne i najbolju moguću. Vizuelni momenat je jasno određen i razrađen, ali je kilometrima daleko od onoga što je donela izvorna igra. Mračna i sumorna atmosfera epskog spasavanja sveta nestala je (i pored sasvim solidne priče), a uživanje u grafici traje koliko i igranje do 30. nivoa. Posole toga, ako vam neko zameni grafiku ASCII karakterima, a sačuva ostatak, nećete primetiti razliku. Zvuk je standardno dobar, ali i on ne pomaže u stvaranju atmosfere, koja bi bila očekivana za postavljenu scenografiju.


Sve se svodi na izbor – da li ćete se igrati sami ili društvu. Ta dva aspekta igre jesu dva posebna iskustva i šteta što postoji ograničenje od četiri igrača po družini. Sistem formiranja družine je lak i prilagodljiv, što je za svaku pohvalu. Neprijatelji postaju teži sa povećanjem broja članova družine, ali je najveći skok u težini vidljiv kada se broj članova poveća sa dva na tri. To je delimično zbog toga, što ljudski igrači u družini nemaju pravo da vode sa sobom plaćenike. Drugi igrač, praktično igra ulogu plaćenika, tako da treći član družine donosi značajan skok težine. 

Moguće je opremiti plaćenike i za razliku od drugog dela ova igra nije surova prema igraču, kada su plaćenici posredi. Diablo 2 je uveo plaćenike pomoćnike, ali nikada vam nije dozvoljavao da imate više od jednog, promena plaćenika je podrazumevala totalni prekid odnosa sa promenjenim plaćenikom, i gubitak opreme koju ste mu dali. Ova igra vas neće kažnjavati što niste lojalni vođa, ali vam neće ponuditi ni veći izbor: templar, strelac i čarobnica. Svi su se pokazali podjednako korisnim, i stvarno je sve stvar vašeg načina igranja i prilike u kojoj se nalazite. Promena plaćenika se može obaviti bilo kada, dok ste u gradu, i neće vas koštati ni dukata. Barem nešto.


Diablo 3 je sasvim korektna igra, ali dalje od toga ne postiže ni u jednom delu. Uvela je malu revoluciju u svet igrača, uvodeći transakcije pravim novcem, ali to ne spada u srž igre. Igra nema PvP do ovog trenutka i postoje iskričave nade da će njegovo uvođenje pomoći demonu svih demona da se izdvoji od ostalih, sličnih naslova. Igra je sveukupno mnogo veći materijal za iščekivanje nego za igranje, i to predstavlja najveći pad koji je serijal doživeo. Ako tome dodamo i činjenicu, da je neophodno imati internetsku vezu da biste igrali samostalno, onda je razočarenje još veće. Aukcijska kuća je uspešno dotukla ono dobrih stvari koje je igra imala. Nažalost, pokazalo se da ulaganje velike količine vremena predstavlja jedini način uspešnog igranja. Što više ubijate i žickate, to će vam ići bolje. Da, da… to je bio i Diablo 1, ali zar je moguće da nismo mrdnuli od toga posle toliko očekivanja? Odgovor: Diablo 3 je igra sa puno šarenih predmeta za kićenje i hvalisanje (ne zaboravite i prodaju). Aukcijskoj kući veliko hvala!



Autor teksta, Darije 'Blue' Milak, saradnik je bloga Igrorama od jula 2012. godine.

Fizičar po struci, igrač u duši. U poslednjih godinu dana bloger. Omiljene igre su mu Bubble Bobble, Side Arms i Tokyo.

Sve recenzije ovog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 27:

  1. Meni je žao što od izlaska nikako da skupim dovoljno para za original!:( Drugi neka pričaju šta hoće!

    OdgovoriIzbriši
  2. ko ce skupi toliko maraka za igru? qqqq mnogo bre :(
    ako padne cena... igrace se :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma igra je već prodala preko deset miliona, ne pada njima na pamet da spuste cenu kad se i ovako prodaje ko alva!:( Jedno je sigurno, sa ovakvom cenom i DRM sistemom igra će ostati izvan domašaja nas običnih smrtnika!:(

    OdgovoriIzbriši
  4. Ma cena nije frka, nego smara ovo menjanje korisničke šifre. Zamisli Amera koji mora da promeni svoju šifru iz "piggy" u "shaggy", zato što je neki tamo haker uspeo da mu pristupi nalogu. Blasphemy! :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Frka je sto igra smara, posle dve nedelje sam je obrisao. Ne verujem ni da ce je pvp izvaditi, buduci da se sve vrti oko opreme, a ne oko skilla.
    Jaka im je fora sa itemima, ispadaju vam 10+lvla slabiji itemi nego sto su vam potrebni za sadrzaj koji igrate u 99% slucajeva. Znaci da bi svog npr. lvl 30 lika opremio sa opremom koja zahteva 30. lvl trebam da koristim AH, kako ne bih morao da farmujem kao Kinez. Kada to ucinim, igra postaje "drzi levi klik i igraj dok ti oci ne ispadnu"(dal od umora, dal od dosade).

    OdgovoriIzbriši
  6. Nijedna igra nije vredna 50e. Pogotovo za nas socijale iz SRB, i s'obzirom da može da se pređe za nešto manje od nedelju dana.

    OdgovoriIzbriši
  7. Tvoj stav potiče iz pogrešne logike da se mora igrati mnogo igara i da je stoga svaka "gotova" kad se obrne za koji dan.

    S obzirom na to koliko ljudi i dan danas igra samo BFBC2, ili prastari CoD4 (lol, prastari, al' tako je), lako je zaključiti da neke igre vrede više od drugih.

    Važno je znati da kupovinom igre ti ne treba da bacaš pare na gluposti, već da ulažeš u dugotrajnu zabavu. Za nekoga je to Diablo III, za nekoga nije. Kako da znaš? Pročitaj recenziju i vidi kakva je, pa zaključi da li se tebi takva igra sviđa ili ne.

    OdgovoriIzbriši
  8. Pročitao, a i video. Za toliko novca nisam impresioniran. Kupio bih iz respekta da je neke 2000 max. Naravno, igrao bi ponovo ako mislim da neke bitne stvari nisam video, tj. da se probaju ostali likovi-buidovi mada i to nije prioritet ako ti se jednostavnu ne dopadaju. Ove veće težine, nightmaere i tako to, to batali. Grind nanovo.

    Nemam pojma šta je BFBC2, a pretpostavljam da je CoD call of duty za koji nisam ni znao da ima toliko delova.

    Ono što se dugotrajno igra, barem u mom slučaju, to je najčešće dž (ne najčešće nego u 90% slučajeva) i sa svojim sadržajem ima da te drži što više. Samo sa Skyrimom (verzija 1.0 samo fix za main quest line!) sam se jedno mesec dva iživljavao dok ne istražim svaki kutak. A što se tiče online stvari to je trenutno LoL. koji kenja novog heroja svake nedelje. Da nije tako, verovatno ne bi ni imali ovoliko igrača kao danas.

    Ali istina, fali nešto, neki noviji MMO ili hack and slash gde može da se gradi lik mesecima i to bi trebalo da bude sad ovaj besplatni star wars. Akcenat na 'trebalo'.

    Uostalom, kao hack and slash Torchlight i Diablo su, barem meni, dosta slični. Ako se se izostavi priča koja me iskreno nimalo ne zanima, radije bi platio Torchlight 2.

    Mada opet, ne bi ;). Ali za to mi makar ne treba konstantno net.

    OdgovoriIzbriši
  9. Ja čitam i komentarišem po nekim svojim mogućnostima, ako možete da priuštite sebi ovo zadovoljstvo, hvala bogu uživajte. :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Opet ću ponoviti, tvoj stav vuče koren iz pogrešne logike uslovljene protivzakonitim ponašanjem (neću ti obrisati prethodni komentar i pored hoda po granici sa Skyrimom, iako je svima jasno koliko si platio tu igru).

    Da imaš pristup multiplayer segmentu, ne bi skakao sa jedne igre na drugu već bi svaku igrao što duže. Ovako i nema potrebe da dobiješ vrednost za svoj novac, jer jelte... :P

    OdgovoriIzbriši
  11. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  12. Komentar obrisan i druga opomena. Još jednom zađi u pirateriju i staviću te na crnu listu. Koliko je teško poštovati zakon?

    OdgovoriIzbriši
  13. A bogami DDO nije dž, imate pristup možda 20% sadržaja. Sve ostalo se mora kupiti ili izgrindovati poeni tokom igre. Da nije te mogućnosti grinda za poene i sl. verovatno ne bi ni mogao da igram

    OdgovoriIzbriši
  14. Onda bolje da ne komentarišem uopšte jer izgleda svi imaju licencirane stvari jel.

    OdgovoriIzbriši
  15. Da, većina naših čitalaca kupuje igre. Mi opisujemo samo igre koje dobijemo od izdavača/autora ili sami kupimo.

    Ukoliko ne želiš da poštuješ naša pravila i zakone zemlje u kojoj živiš, slobodno "šetaj".

    OdgovoriIzbriši
  16. Ok, nisam znao da je ovo toliko lično. Ne potrebe za tim tonom "šetaj" sa obzirom da predstavljaš svoj blog.

    Ja se vodio ovim "Svaki put kad ne ostavite komentar, jedan NPC umre." jer inače ne komentarišem.

    Neću više postovati ako toliko vređa i kraj priče.

    OdgovoriIzbriši
  17. Ja Diablo 3 necu igrati jer vise ne podnosim clickfest hotbar borbu. Zato izbegavam i vecinu MMORPG naslova, jer iz nekog razloga jos uvek insistiraju na takvoj borbi. Jednostavno, ako je borba meso igre onda zelim bolju borbu koja mi daje vise kontrole. Ako se secate igre Hellgate: London, radili su je ljudi koji su pre toga radili na Diablu 2, to je bio pravac u kome je serijal trebao da ide. I dalje je to akcioni RPG sa nasumicno kreiranim lootom i lokacijama ali borba je u TPS-FPS fazonu ako igrate ranged, ili u fazonu akcionih avantura ako igrate melee.
    Mnogo je zabavnije tako kada imate osecaj da kontrolisete svaki udarac, izbegavate monstrume i projektile, nisanite itd. Evo ove godine smo imali Kingdoms of Amalur koji ima nasumicno kreiran loot kao Diablo ali ima odlicnu akcionu borbu (bar sam tako cuo, nisam igrao) i uskoro stize Darksiders 2 koji ce biti na slicnu foru. Ne znam zasto Blizzard uporno stoji u mestu i izbegava inovacije koje su potrebne serijalu. Mogao sam da svarim borbu u Diablu nekada, danas mi je od toga muka i takva igra me smori za dva tri sata.

    OdgovoriIzbriši
  18. GW2 je u tom fazonu, strife, kite, area control,...

    OdgovoriIzbriši
  19. Ljudi, jel iko prodao išta vredno u toj aukcijskoj kući sa naših prostora? Blesava misao mi je pala na pamet, a to je da je možda moguće otplatiti igru kroz igru. Ne znam, ko je igrao toliko dugo, da li smatra da je tako nešto izvodljivo?

    OdgovoriIzbriši
  20. Да је игра мало јефтинија дефинитивно би је купио... сада се чека неки попуст или промоција или да ми падну паре са неба :/

    @Link_Pain
    Један мој друг игра Д3 и има невероватне среће; нон стоп му падају вредни предмети али пошто код нас још увек нема paypal може само да их продаје за новац из игре :(
    Мада нај вероватније paypal долази код нас крајем ове или почетком следеће год.

    OdgovoriIzbriši
  21. "Мада нај вероватније paypal долази код нас крајем ове или почетком следеће год."

    Ovo se vuce vec jedno dve godine po novinama. :D

    Inace, licno misljenje coveka koji zaradjuje za svoj hobi, Diablo 3 nije vredan tih para.

    OdgovoriIzbriši
  22. @Veljko Vukovic
    ... одосмо ван теме...
    Укида се закон који регулише отварање банковних рачуна у иностранству који је био препрека доласку paypal-а. Исти закон који спречава неке облике прања новца :\
    Укинули би га већ ових дана али су господа "народни" посланици на годишњем одмору :/

    OdgovoriIzbriši
  23. @MiNed

    I kad se vrate sa odmora, ceka ih kuka i motika koja ustaje u septembru na generalne proteste jer traze svoje zaostale pare itd..... Tako da taj zakon ce da priceka dok se ne umiri narod sa lekovima zvanim - 13 penzija itd.

    A da se vratimo na temu, ja i dalje tvrdim da je Diablo 3 Blizzardov ozbiljan promasaj.

    Za tri puta manje novca cemo se nevidjeno provesti u Torchlight 2.

    OdgovoriIzbriši
  24. Mnjah, meni nikad nije bilo jasno sto je toliki hype oko Diabla, al' ajd'. :)

    OdgovoriIzbriši
  25. Igrao Diablo 1, igrao 2 (malo se razocarao), 3 mi ni ne izgleda zanimljivo (YT gameplay i sl.).
    Probao sam Sacred (1 i 2) i nije los. Sad igram Titan Quest i sta znam, dacu mu malo vremena...

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!