1. ruj 2012.

Prototype 2, recenzija

Akcione igre otvorenog tipa postale su rasprostranjene pre oko četiri godine. Najistaknutiji predstavnici su naslovi Assassin's Creed, InFamous i Prototype. Prvi naslov je postao slavan serijal. Drugi, koji je rađen isključivo za Playstation 3 konzolu, PC-publika, na žalost, nikada neće imati prilike da proba. Treći naslov je imao natčovečnog protagonistu, koji je stalno nosio kapuljaču kao i junak iz Assassin's Creed-a. Svaki od glavnih likova iz ovih igara umeo je da izvodi parkur, te da preskače zgrade i prepreke bez po muke, koseći pritom horde protivnika iza sebe. U tome i jeste čitava zabava. Međutim, Alex Mercer je u nastavku postao zloća, te za razliku od ostalih, koji su nastavili dobronamernim putem, glavni je krivac za događaje koji slede u naslovu Prototype 2.

Da bi ubio čudovište, moraš to i sam postati.

Junak nastavka je crnac, irački ratni veteran i sposoban vojnik, narednik James Heller. Nakon pojavljivanja druge virusne epidemije, koja će ponovo zadesiti Njujork, žuri kući da se vrati porodici. Sa praga uništenog stana brzo utrčava da uhvati u naručje ženu, urličući iz petnih žila kada je shvatio da je poslednji dah života iz nje odavno isplovio. Još nepodnošljivije saznanje jeste to što mu ćerke nema nigde, a po svojoj prilici i ona je nastradala. U čitavom tom haosu koji je zadesio ostrvo Menhetn, Heller se predao besu od iznemoglosti. Kao čovek koji nema ništa više da izgubi, te vođen najstarijim nama poznatim motivom, osvetom, kreće u samo srce "Crvene Zone". Taj deo grada je pretrpeo najgore, ali narednikova samoubilačka misija ima samo jedan cilj. Da se osveti onom za kojeg smatra da je odgovoran, onaj u koga su sve oči javnosti uprte, neuhvatljivi Alex Mercer.

Nemoj ništa da se brineš, sve je pod kontrolom.

Prototype 2 umnogome podseća i igra se slično kao i prethodnik. Grafički predstavlja značajan napredak u odnosu na original, a i postignut je prikaz kojim su težili. Ostrvo Menhetn tmuran je odraz post-apokaliptičnog haosa u jeku epidemije virusa koji hara ulicama. Zbog srušenih mostova, igrački svet je podeljen na tri ključne oblasti, premostive samo helikopterom: Žuta, Zelena i Crvena zona. Blackwatch-trupe, tajno odeljenje zaduženo za suzbijanje bioloških napada svih vrsta, vraćaju se u igru. Sada su na svakom koraku, jer ma koliko Zelena zona bila "čistija" od poluraspadnute Žute, inficiranih i zombifikovanih je na sve strane.

Ovakav Njujork ni u najgorim snovima vam se neće pojaviti.

Crvena je najgore područje, ispunjeno borbama koje se vode na svakom ćošku. Oblakoderi su urušeni i napravili su prolaze i razne brazgotine u zemlji. Neoštećena običnim oružjem, virusna sluz, poput najgoreg osipa obasipa većinu zgrada. Takođe, neki zlosutni crveni dim kruži okolo. Naravno, ko je posetio Ameriku makar jednom prepoznaće te delove grada bez problema, ali i onaj ko je odigrao prvi Prototype. Takav Njujork kakav je razvojni tim dizajnirao imaćete prilike samo u najužasnijim snovima da vidite. Apokaliptično umeće.

Lepo mu kaže da izađe na crtu, kada ga je omalovažavao preko društvene mreže Blackwatch trupa.

Radical Entertainment je, po mišljenju autora ovih redova, uradio fascinantnu karakterizaciju glavnih likova. Sama činjenica da nisu planirali da iskorišćavaju glavnog lika do besvesti, kao neki tamo poznati, sasvim rečito govori. Naglasiću da je Alex ostao pripadnik zanimljive kategorije "to", u koju ga je pokojni komandir iz prvog dela svrstao. Igrači su ostavljeni u sjajno osmišljenoj nedoumici koja lebdi oko ove natpriodne ličnosti. Da li je njegova svest prosta virusna kopija? Da li je dobar ili zao? Ono van ljudskog poimanja ne treba objašnjavati, a tu leži draž maštovitosti.

Neznanje je blagoslov, bar tako kažu.

Heller počinje kao zabrinuti muž i otac, pa se polako pretvara u nemilosrdnog ratnika. Žedan je krvave osvete, a virus mu je dodelio sposobnosti koje koristi u potpunosti. Ono što ga dodatno krasi je žargonski dijalog sa svim ostalim likovima u igri, koji unosi znatnu i osvežavajuću dozu humora. Oplemeniće vas i zasmejati u onim trenucima kada mrtvilo grada i posledice epidemije počnu da vas užasavaju. Neke dijaloge ćete poželeti da čujete ponovo, jer su gotivni i veoma smešni. Kunem vam se da glumac daje Heller-u odličan glas, kakav bi svaki ljubitelj Samuel L. Jackson-a poželeo da čuje.

Specijalci koje finansira država. Sto sklekova rade i duplo toliko trbušnjaka. Svaki dan.

Na samom kraju, što se tiče likova, treba istaći da Alex u originalu nije bio ni približno takav. Sem toga, Heller nema kapuljaču, iako je odeća obojice sastavljena od veštačke biomase koju su sami stvorili. Jednostavno, govori svetu da mu se sklone sa puta. Ali, pre svega, Heller nije bio mrtav kada je postao inficiran, te je njegova ličnost ostala ljudskija. Tu su i međuanimacije koje vam dodatno otkrivaju tok priče, prikazuju svakog lika u pravom svetlu, ali i donose na neki način filmsku atmosferu igri. Učiniće vam se kao da vremenski igra treba da traje duže, a to se ne oseća kada preskočite dve zgrade do sledećeg checkpoint-a za misiju.

Šta je to što leti na nebu, brže od metka, jače od čelika. James Heller!

Što naš ratni veteran ima u svom arsenalu, to bi svaki inficirani poželeo. Neke stvari iz originala su promenjene, a pojedine su dodate. Nema više oklopa koji obuzima celo telo, a umesto jednog štita Heller koristi čak dva, i to u obe ruke! Mogu da dobiju šiljke kroz dodatna poboljšanja. Zatim, umesto "jačih" ruku sada ispaljujemo pipke koji se lepe za sve u okolini. Kako svaki napad ima i svoju destruktivniju verziju, kada levo dugme miša držite duže pipci stvore nešto poput crne rupe, u čiji se centar dovuče sve za šta su se zalepili u okolini. Na sličan fazon radi biobomba, ali se ubacuje samo u organsko telo pre nego što odlučite gde ćete lansirati jadnika koji je nosi u sebi.

Perverzija, u punom smislu reči. Žrtava je puno, a samo je korisnik zadovoljan.

Makazaste ruke, promena izgleda tela, sečivo koje je sada nalik na vojni nož, bič i čekić-ruke ponovo su u igri. Završnice za tenkove i helikoptere, krađa njihovog oružja, ali i jedan potez sveopšteg uništenja koji koristi isključivo biomasu, gotovo su pa iste kao iz prvog dela. Međutim, najzanimljivija od svih novijih sposobnosti je to što možete da pozovete čopor inficiranih živuljki u pomoć.

Golijata morate da spustite na nivo Davida, inače će da napravi palačinku od vas.

Brawler-i su praktično Hunter-i iz prvog dela, ali od novijih protivnika su se pojavili oklopnoruka čudovišta i Hidre koje niču iz zemlje. Najgori od svih inficiranih bića su Golijati, zgusnuta abominalna telesna masa koja mora da se kolje postepeno. Inficiranih ljudi je mnogo više. Blackwatch-ovih trupa je takođe mnogo, te pored običnih vojnika imaju specijalne, koji su napumpani "čistijom" verzijom virusa poput Betmenovog protivnika Bejna. Nemojte se opuštati, jer ovi momci znaju šta rade i kako da lome kosti. Sve protivnike, uključujući i gigantskog Golijata, možete slasno smazati da biste povratili životnu energiju i dobili masu koja vam je preko potrebna za izvođenje napada ili prizivanje lične vojske Brawler-a. Jedina mana koju na prvi pogled Heller ima je njegova masivnost i tromo kretanje, ali do kraja igre dobija brzinu koja probija zvučni zid.

Poput pravog samuraja, ubije protivnika pre nego što on i sam shvati šta ga je snašlo.

Da se razumemo, osnovni problem kod ovakvih igara bio je i ostaće - lakoća preživljavanja. Kako god okrenete, preterano ste jaki u svakom trenutku, a kada se budete izveštili teško vašim protivnicima. Da ne pominjem koliko ćete se iživljavati sa pipcima u većem delu igre. Jednostavno, kao da vam govore "Koristi nas". Da ne zaboravimo bič koji može jednim napadom da sruši bilo koji helikopter. Za budženje sposobnosti služe sporedne misijice, koje su linearnog tipa i uglavnom se svode na uništavanje, špijuniranje i nekolicina na trčanje. Postoje i iskustveni nivoi, a poene koristite za jačanje tela. Spojeni sa poboljšanjima sposobnosti koje stičete kroz sporedne misijice, učiniće Heller-a bukvalno neuništivim.

Kad bih znao šta se sve zalepilo na pipke u okolini...

Više vam ni tenk ni helikopter ne mogu ništa, dok je u prvom delu to umelo da zaboli. U nezgodnim trenucima pojavi vam se treperuće dugmence na ekranu, a pored toga što uspori vreme, govori vam šta da kliknete da se izbavite iz situacije. Aman! "Mirko pazi antitenkovska raketa!" Dobro je za tutorijal, ali samo tada. Jeste sve ovo vraški zabavno kada se uhodate, ali ta lakoća ume da dojadi poneki put. Menjanje ličnosti je najgori primer nebuloze. Heller nema kapuljaču, Blackwatch ima njegovu facu posred svakog ekrana, puštenu u etar u samom početku igre, a niko da vas ne prepozna od vojnika? Krajnje idiotski, ali je tako. Uostalom, ako skočite sa oblakodera i prizemljite se lomeći asfalt oko vas, nećete izazvati uzbunu, osim ako ne napadnete protivnike.

Sinhronizovani skok. Ovako ni na Olimpijadi ne bi umeli da izvedu.

Ono što najviše mori ovu igru jeste portovanje za PC. Nemogućnost konzola da podrže i koriste više od 2GB memorije je ključna greška zašto neke igre danas ne rade kako treba na PC-u. Zašto ne uklone to prokleto ograničenje kada rade port? Da se ne lažemo, kakvu god mašinu da imate, koliko god jaku, vrištaćete! Jer će posle nekog vremena iz poluigrivog stanja sa pomalo seckanja, brzina frejmova u sekundi znantno opasti u oblast neigrivog. Bezobrazno je da nema ni zakrpa koja ovo sređuje. Samo iz tog razloga, ljudi će izbegavati Prototype 2.

Mljac! Jesi ružan, ali mi treba HP.

Međutim, kada igru sagledate iz ostalih uglova, shvatićete da je izuzetno zabavna, te da biste je i pored svih mana rado odigrali. Borbe sa kraljicama su odlične, a posebno muzika. Poslednji sudar, Heller protiv Mercer-a, nešto je što će igrači pamtiti dugo. Ukratko, pravili su igru da zabave raju i uspeli su.

"Seča Tenkova"

Šteta je što je Activision raspustio Radical Entertainment, iz pomalo sumnjivih razloga, jer se igra prodavala lepo u početku. Kanadski tim koji koji bi bio plodan u daljem razvoju ovog epidemiološkog serijala više ne postoji. Iz činjenice da nismo sigurni da će se skorije neka zakrpa pojaviti da sredi igrivost, naslov ne bi trebalo preporučiti PC igračima. Bar za sada. A to je prava šteta. Da je sređena, da je igriva, rado bih vam je preporučio.



Autor teksta, Nebojša 'Link Pain' Nikodijević, šegrt je bloga Igrorama od novembra 2011. godine. Unapređen u saradnika u aprilu 2012. godine.

Diplomirao je japanski jezik, a najviše voli postapokaliptične igre. Vatreni je obožavalac serijala Fallout.

Sve recenzije ovog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

4 komentara:

  1. Kako se naziva stanovnik Obale Slonovace? Crnac. xd

    OdgovoriIzbriši
  2. Meni je prvi deo OK i možda je čak bio nezasluženo popljuvan od nekih! Ali istina je da kasnije i pored svega postaje jako repetativan!
    Drugi deo nisam još probao ali čujem različita mišljenja o portu! Neki se kunu da im leti na matorim konfiguracijama a neki se žale na loš frejmrejt na monster mašinama! Ako znaš ko je TotalBiscuit on je uradio video o igri i baš je imao problema sa frejmrejtom iako čovek ima zverski moćan PC! Stvarno bizarno!:D Sa jedne strane sam zahvalan što ovakve potpuno konzolaške igre uopšte dođu na PC a sa druge mi je krivo što si nisu bar nekako potrudili oko porta kad ga već prave!:( Čekaj dok zaigraš Dark Souls! Isto odlična igra i super je što je stigla na PC ali port je strava i užas!

    OdgovoriIzbriši
  3. Nisam jos uvek igrao ni prvi deo. :(
    Do pre godinu dana sam imao nekog frankestajna (PC), pa sad polako nadoknadjujem propustene naslove... do 2020. cu valjda odigrati i ovo. :P

    OdgovoriIzbriši
  4. Šta ćemo sada sa Pariah-om?
    Kulminacija je trebala da bude u Area51, sa njim. Čuvali su za trojku, sad cvrc. Prava šteta, bilo bi dobro igrati protiv njega, ta havarija koju bi napravili u velikim proporcijama. Dragonball na steroidima :)
    Ali ovo portovanje ne mogu da im oprostim nikako, ali ne zbog Radical-a. Čak mislim da nisu oni krivi, već izdavač koji ih je šutirao da objave što pre. Obično to tako ide. Jer je kec radio super, uz koji patch.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!