22. ruj 2012.

Secret of the Magic Crystal, recenzija

Postoje igre koje su namenjene za najširu publiku. To su najčešće ostvarenja čija pravila se lako usvajaju i koja ne zahtevaju od igrača značajan intelektualni napor. Međutim, čak i takvi naslovi omogućavaju posvećenim igračima da, uz vreme i vežbu, postanu veštiji od prosečnog regruta koji samo povremeno svrati na server da malo puca u protivnike ili nekom opsuje šta god stigne, kako bi se opustio posle paklene radne sedmice. Sa druge strane, postoje ostvarenja za koja se ne može pouzdano utvrditi kojoj i kakvoj publici su namenjena. Odličan primer jeste igra Secret of the Magic Crystal. Naizgled, posredi je ostvarenje za devojčice uzrasta deset do trinaest godina, jer ko drugi bi želeo da se igra sa ponijima? Međutim, ovo ne bi moglo biti dalje od istine.

Secret of the Magic Crystal je jedan od onih naslova, uz npr. Bad Rats, na koje svaki član mreže Steam sa nešto dužim stažom pre ili kasnije nabasa, ali im ne posveti ni malo pažnje. Ipak, određene zajednice na internetu smatraju ih kultnim ostvarenjima, pa se osvajanje svih medalja u ovim igrama uzima za dokaz hrabrosti, posvećenosti i neizmerne mentalne snage. Na prvi pogled zvuči smešno, jer šta bi u ovim “dečjim” igrama moglo da ih pretvori u obred prelaza, mistični ritual koji odvaja muškarce od dečaka? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je vratiti se na početak teksta, ali i zaći nešto dublje u analizu evropske civilizacije.


Obred prelaza je ritual kojim se obeležava promena statusa, kao što je prelazak iz dečaštva u svet odraslih, venčanje, pa i smrt. Najčešće se odvija u tri faze: Odvajanje, promena i ulazak u novo društvo. Kao što se gusenica odvaja od sveta ulaskom u čahuru, menja iznutra i spolja, te posle toga pridružuje novom svetu kao leptir, različite kulture su tokom istorije na najrazličitije načine obeležavale uobičajene promene u ljudskom životu. Danas ovakvih obreda, u pravom smislu te reči, više nema, ako ne računamo odlazak iz škole na fakultet, ili kasnije, na zavod za zapošljavanje (pošto je ukinuto obavezno služenje vojske).

Igračka zajednica civilizacija je za sebe. Ima svoju istoriju, velikane, uticaje, jezik, pa i - što da ne - obrede. Možemo reći da je oduvek postojala ona igra koju svako mora da igra, bez koje vas okolina ne priznaje u igrače. Na ovim prostorima bejahu to Super Mario i nešto kasnije, Mortal Kombat. Postojale su i zahtevnije igre, čijim ovladavanjem ste postajali deo uskog kruga najboljih. Međutim, popularizacija igranja kao hobija u poslednjih dvadeset godina dovela je do toga da se igre razblaže, kako bi bile što dostupnije najširem krugu korisnika. Vremenom su se izgubili najzahtevniji naslovi, oni koji su prosečne igrače bacali u očajanje.


Nestalo je igračkog obreda prelaza. Gotovo je nemoguće razlikovati početnika od zadrtog igrača samo na osnovu staža ili osvojenih medalja (achievements), jer su sve igre toliko lake da nema osobe koja ne može da ih savlada. Kada neko i odustane, češći je razlog dosada ili nedostatak pravog izazova. Nema više kuke na kojoj je potrebno visiti dok vas i ludilo ne zaboravi, dok ne dokažete sebi da možete ono što je sve druge nateralo da odustanu. Onda je neko otkrio Secret of the Magic Crystal. Legenda je rođena...

O čemu je uopšte reč? Mišljenja variraju od dosadne igre da devojčice, do složenog simulatora odnosa u Evropskoj uniji! Ukratko, posredi je simulator farme na kojoj se uzgajaju čarobni konji. Igraču je na raspolaganju pet građevina. Štala obezbeđuje prostor za uzgajanje, koral omogućava dresuru životinja, ambar služi kao ambulanta, bunar proširuje štalu kako bi bilo moguće uzgajati više konja istovremeno, a kapija je put do više vrsta takmičenja i zadataka koji donose novac, čarobne kristale i razne sirovine od kojih se prave potkovice ili lekoviti napici. Između građevina se tu i tamo javi detelina sa četiri lista, a njeno posedovanje značajnije utiče na ishod svake trke od vremenskih uslova, napitaka i svega ostalog, što jasno govori o ozbiljnosti čitave “simulacije”.


Šta je onda toliko naporno u ovoj igri, da i najiskusnije igrače lako dovede na ivicu nervne rastrojenosti? Ne računajući naglašenu nežnost na koju prosečan igrač nije navikao, a koja sija iz ove igre kao odsjaji sunca u naslovu Battlefield 3, reč je o višestrukom ponavljanju uzaludnih akcija, što podseća na neinspirativan rad na pokretnoj traci ili večni Dan mrmota. Naime, igru počinjete sa jednim ždrebetom, koje trenirate, opremate, vodite na takmičenja (čiji rezultati nisu potpuno nasumični, ali ako postoji ikakva razumna formula - ja nisam uspeo da je uočim) i šaljete da obavlja zadatke za novac. Ako se razboli, izlečite ga, a kada je spremno - parite ga sa drugim konjem, kako biste dobili ždrebe višeg nivoa.

Upravo u tom grmu leži zec. Da biste osvojili dvanaest od ukupno trinaest medalja za dostignuća, potrebno je da odgojite konja petog nivoa i sa njim pobedite na svim kupovima i ispunite sve zadatke. Međutim, da biste uopšte imali konja petog nivoa, potrebna su vam dva konja četvrtog nivoa. Za samo jedno ždrebe četvrtog nivoa, morate pariti dva konja trećeg nivoa i tako dalje, sve do onog jednog početnog kljuseta koje zarađuje minimalac. Najgore je što bolji konji zapravo nisu bolji - ne razlikuju se vizuelno, nemaju bolji učinak osim “na papiru”, a rezultati trka su i dalje gotovo pa nasumični. Jedino što je drugačije jeste da treniranje svake nove generacije postaje teže - za igrača.


Naravno, to nije sve. Čak i kada dobijete pulena najvišeg nivoa, uradite sve što se uraditi može i pronađete svoj prvi čarobni kristal, zapravo ste tek na 40% igre. Međutim, očajan dizajn i još gora izrada, koji su do tada izrazito nervirali, ovde će osobe sa slabijim nervima oterati u ludilo. Vaš sledeći zadatak jeste da sve to ponovite još četiri puta, kako biste dobili još četiri jedinstvena konja, jer svaka vrsta može da uzme samo jedan kristal od ponuđenih, a za poslednji achievement neophodno je sakupiti sve kristale. Samim tim, mane ove igre postaju njene prednosti ako se ne posmatra kao zabava, već kao ispit izdržljivosti i posvećenosti!

Ukoliko budete imali dovoljno strpljenja i upornosti da završite ovu spravu za mučenje dostojnu španske inkvizicije, očekujte članstvo u steam-grupi koja broji tek negde oko trideset ljudi iz celog sveta, jednako zaludnih. Ili hrabrih. Ne možete da sudite dok ne probate i ne pokažete drugima i sebi od čega ste sačinjeni!

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 6:

  1. Zanimljiv opis! Može služiti kao upozorenje igračima da se drže što dlje od ove igre.:D Bar znam da meni hoće.
    Nešto mislim da bi nešto od ovoga što je napisano u opisu moglo reći i za hvaljeni Dark Souls. Ali to je opet dobra igra, verovatno su i hteli da tako utiče na igrače!:D Autori ovog konjskog čuda su sigurno mislili da prave nešto zabavno i opuštajuće...

    OdgovoriIzbriši
  2. Ljudi, 1. april je malko prosao :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Sigurno čuvaju Bad rats za 1. april!:D

    OdgovoriIzbriši
  4. Mada kapiram otkud prica o konjicima, posto su postali notorni zahvaljujuci Stemgiftsu gde je to #1 troll igra (nebitno da li je giveaway ili challenge) tako da, ako nista, barem imamo tekst na srpskom koji objasnjava zasto odjednom "matorci" pricaju o "decijoj" igri (cak i ako nisu Bronies). Pa ko voli i ima zivaca nek izvoli.

    OdgovoriIzbriši
  5. @Walkeru priznaj da obozhavas ovu igru. :P

    Iskreno, igrao bi ovu igru samo ako mi neko da za dzabe. :)

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!