24. stu 2012.

Borderlands 2, recenzija

Sa godinama, prestao sam da igram “sve što vole mladi” i počeo da biram na šta trošim vreme... i novac. Razlog je što su, pre svega, “u moje vreme” mladi igrali System Shock 2, Arcanum ili Age of Kings, a sad takvih igara više nema i se sve svodi na bogat marketing, krajnje jednostavnu mehaniku i štednju hardverskih sirovina zarad mogućnosti pokretanja istog naslova na pet godina starim konzolama. Jedna od igara koje sam isprva gledao popreko jeste Borderlands. Sve što sam znao o njoj, govorilo mi je da je posredi obična komercijala, koja je naprečac osvojila mlade parove koji dele konzolu i račun za stanarinu. Ipak, kad se cena dovoljno spustila, odlučio sam da nabavim paket od četiri primerka i vidim kakvo je to svetsko čudo koje pomaže u prošnjama, “sidu leči” i šta sve ne. Ranko se odmah javio za učešće, jedan primerak je otišao drugu, poslednji smo poklonili... Međutim, planovi za zajedničko igranje izjalovili su se.


Nije Borderlands bio toliko loš, koliko je bio drugačiji od svega na šta smo navikli. Jednostavno, posredi je bila igra za drugačiju publiku, namenjena konzolama i prilagođena neobavezujućem stilu igranja. Nesavršena, ali na neki teško dokučiv način, zabavna. Pogodak tu, eksplozija tamo, brojevi se nižu, iskustvo raste, tanka pričica se odmotava... Ništa posebno u odnosu na daleko složenije naslove koji su godinama ranije carevali. Međutim, baš zbog toga što nikad nisam izgustirao prvu igru, ali jesam prepoznao mogućnost da bude sjajna uz malo dodatnog truda, sa nadom sam dočekao nastavak. Smatrao sam da, ako se planete poravnaju i autori urade sve kako treba, druga igra može da bude nešto što bih od prvog trenutka zavoleo, uprkos konzolnom poreklu i ograničenjima koje ono nameće. Posle rizične kupovine na ruskom sajtu, što beše avantura za sebe, našao sam se po drugi put na Pandori.


Dočekali su me robot Claptrap i sneg. Ukratko je to slika nove igre, koja daje do znanja da su autori zadržali sve što je valjalo u prvobitnom ostvarenju, uključujući prepoznatljiv humor, ali i dodali dovoljno novina da nastavak bude veći, lepši i zanimljiviji. Za početak, važno je shvatiti mehaniku: Posredi jeste akcioni naslov sa pogledom iz prvog lica, ali se uveliko oslanja na RPG pravila. Likovi poseduju i razvijaju raznolike veštine, postoje klase, a čak i naoružanje ima sopstvene atribute od kojih zavisi preciznost, naneta šteta, te vrsta štete koja se protivniku pričinjava. Neki neprijatelji otporni su na određene napade, drugi zahtevaju jedinstven pristup, a do svih vode zadaci koje primate od računarski vođenih likova, koji obitavaju u naseljima ili se kriju po skrovitim mestima u divljini. Sve to u suštini znači da, pored toga što veština igrača jeste važna, daleko veću ulogu u ostvarivanju željenog cilja igraju statistike oružja i lika, dodatni efekti municije, te iskustveni nivo.


Za razliku od prve igre, koja je bila fokusirana na timski prelazak kampanje, sada je ne samo moguće već i veoma zabavno igrati samostalno. Misije su raznolike, predeli šaroliki i podeljeni u nekoliko sasvim različitih oblasti, a nove klase dovoljno drugačije da budu sveže, a ipak u srži prepoznatljive. Igra poseduje taman onoliko asocijacija na prethodnika, koliko je potrebno da se održi kontinuitet priče i razvije svet, a da to ne preraste u naporno dosađivanje igračima. Humor je veoma specifičan i ne javlja se samo u dijalozima i međuscenama, već je prisutan i u skrivenim grafičkim detaljima, ili neupadljivim omažima kultnim ostvarenjima. Svakako, zabavnije je igranje u društvu, pogotovo jer su autori odustali od GameSpy načina traženja saigrača, te se sada sve odvija kroz veoma funkcionalnu Steamworks arhitekturu. Igranje sa poznanicima postaje obavezno kada pređete Borderlands 2 i otisnete se u ponovno lomatanje Pandorom.


Ljubitelji kvalitetne naracije neće biti razočarani. Obratite pažnju na detalje i sva pitanja, koja ćete sebi neumitno postaviti u prvom delu kampanje, dobiće zaslužene odgovore. Svi likovi, koliko god nevažnim se činili, imaju skrivenu pozadinsku priču koja otkriva psihologiju, motivaciju i razvojni put ovih ekscentričnih urođenika. Poseban užitak predstavlja poseta krajevima iz prve igre, trenutak prepoznavanja dobro znanog predela i saznavanje novih činjenica o nekadašnjim poznanicima. Ako bih morao da tražim mane, zamerio bih što se izbor vozila svodi na dva modela, ali to je u suštini i više nego dovoljno. Sporedni likovi znaju biti statični i mogli su imati više dijaloga. Neke misije u arenama gotovo je nemoguće preći bez pomoći prijatelja, a upravljački interfejs zna da bude spor u menijima, pa je neophodno obratiti pažnju na dijaloge, jer se može desiti da nenamerno preskočite misije koje ste već odigrali prilikom gostovanja kod nekog poznanika.


Za prvi prelazak, bez “čišćenja” svih sporednih misija i eventualnog ponavljanja deonica, uz relativno detaljno istraživanje terena i obavljanje svih sporednih zadataka koji vam deluju zanimljivo (da kažemo, 80%), potrebno je otprilike četrdeset časova. Međutim, ovo treba posmatrati samo kao uvod u pravu igru, jer tek kad prekoračite nejasnu granicu skrivenu posle 30. nivoa iskustva, time što pobedite poslednjeg neprijatelja, shvatićete da prava avantura tek počinje! Drugi prelazak donosi ojačane neprijatelje, više retkog naoružanja koje se nasumično pojavljuje, te priliku da pokažete sebi i drugima od čega ste napravljeni, jer predstavlja pravi izazov dostojan PC veterana. Uz to, do trenutka objavljivanja ovog teksta, pojavila su se dva paketa dodatnog sadržaja, koji donose nove mini-kampanje, a najavljena su još dva zaključno sa sledećom godinom - posle toga, sve zavisi od potražnje i spremnosti igrača da odreše kesu. Vredi li?


Moje je mišljenje da vredi, ako ne sad i po punoj ceni, onda sigurno za nekoliko meseci ili na prihvatljivom sniženju. Reč je o igri zbog koje sam na četiri sedmice u potpunosti zapostavio Guild Wars 2 i Torclight 2, a to, uveren sam, govori sasvim dovoljno. Najbolja stvar je što me tek čeka igranje sa Mechromancerom...

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 9:

  1. Za mene GOTY, sto se tice AAA naslova.
    Ja ipak Borderlands ne mogu da igram sam. Izdrzim mozda sat, maksimalno 2 u cugu. Nije mi previse zanimljiv. Pre svega zbog tezine, s vise igraca su cvrsci neprijatelji. Ali i zbog toga sto je igra puna provala i nekako mi bezveze da ih slusam i gledam sam. U drustvu, jos s glasovnom komunikacijom- umiranje. Stojis i mislis- eh da je neko ovo video.
    Jedino bih zeleo da je bilo vise razlicitih neprijatelja. Toliko ih pobijes da ti stvarno dosade u jednom trenutku. :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Fina recenzija, mozda malo kratka ali je pogodila sustinu.

    OdgovoriIzbriši
  3. Samo kratka napomena: Za detalje, ukoliko vam je nepoznata prva igra, obavezno pročitajte linkovanu Decoyevu recenziju, jer se ovaj članak delimično oslanja na nju i ne ponavlja ono što je rečeno ranije, a važi za oba dela.

    OdgovoriIzbriši
  4. Delim misljenje da vredi kupiti Borderlands 2, naroucito sto sam igrao prvi deo i sva ocekivanja od tima koji ga je naprvaio, moze da napravi dostojan nastavak.
    Kad bude parica i popusta uzecu ceo paket dlc-a.
    BTW odlicna recenzija, onako okorelo-gejmerska :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Na 50% snizenja je, mozda se neko odluci da ga kupi po toj ceni.

    OdgovoriIzbriši
  6. Ako neko može svakako nek uzme. Ja se ljetos počastih preorderom i nije mi žao.

    OdgovoriIzbriši
  7. Lep opis, igrao sam kod druga igru i dosta mi se svidela :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Dodji mi na Deluxe Vault Hunter's Collectors Edition :D

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!