24. velj 2013.

Književnost i igre I, kolumna

Knjige su zabava prespora za ritmove koje nude računarske igre. Slova, reči, rečenice ulaze u glavu daleko tromije od animacija, eksplozija, svetlosnih efekata. Knjiga, međutim, ostaje nešto što svakom poduhvatu daje težinu. Filmovi imaju prateća izdanja u obliku romana, a sve češće i igre. Tako se i mere, svaka iole ozbiljnija franšiza ima svoju knjigu. Ko voli da čita, neka pođe za mnom u svet knjiga pisanih po računarskim igrama.

Danas vam predstavljam dve knjige iz serijala Dragon Age: Origins. Prošle godine u decembru izišla je i treća, ali nisam uspeo da je nađem i pročitam. Autor sva tri romana je Dejvid Gajder, čovek kome možemo da zahvalimo za likove kao što su HK-47, Jolee Bindo i Carth Onasi iz KOTOR-a. Bio je glavni pisac za Neverwinter Nights: Hordes of the Underdark. Osmislio je ceo Thedas za Dragon Age: Origins, te mnoštvo likova, kao i dve epizode (onu sa vukodlacima i deo u Redklifu).

Ali pisanje romana nije isto što i pisanje za igre.


To se ponajpre vidi iz prvog romana u serijalu, "The Stolen Throne". Priča je smeštena u vreme kada u Fereldenu vladaju Orležani koji progone pobunjenike, ostatke domaćeg plemstva. Upoznajemo se sa mladim kraljem Marikom i rađanjem prijateljstva između njega i budućeg negativca Logejna Mek Tira. Sama postavka priče je zanimljiva. Marik je prikazan kao pomalo razmažen i blentav kralj koji bi propao da nije čvrstog ratnika Logejna i još čvršće ratnice Rouan Gerin. Trojka se pretvara u ljubavni trougao, odnosno izukrštanu ljubavnu aferu, jer Logejn voli buduću kraljicu Fereldena, a Marik lepu vilenjačku špijunku Katrijel.

Roman se, međutim, razvlači između priče o pobunjenicima koji vuku za nos osvajače i tragične ljubavi koja završava smrću, izdajom, političkim brakom i nesrećom koja prati kraljeve. Vidi se da je to Dejvidova prva knjiga, pa čak ni kao zabavno štivo roman ne funkcioniše uvek najbolje. Neki delovi su predugački, neki prekratki, likovi su pomalo previše trapavo skicirani. Cela knjiga deluje kao neka kobasica u kojoj je natrpano i mlevenog mesa i masti i belog i crnog luka i to sve uvezano u tanko crevo koji samo što ne prsne. 

Iskustvo koje je stekao prvim romanom Dejvid odlično primenjuje u drugoj knjizi.


Roman po naslovu "The Calling" pripoveda mračnu epizodu o ogorčenom kralju Mariku. Vlada ujedinjenim Fereldenom, slava heroja osloboditelja još nije potamnela. Ipak, malo je radosti u životu. Logejn postaje sve krutiji i sve mračniji lik, kraljica Rouen je iskopnela i umrla, a Kejlan, Marikov sin živi otuđeno i izdvojeno. 

Jednog dana na dvor dolazi neobična grupa Grej Vordena i traži od kralja nemoguće. Da ih prati u Duboke Puteve i pokaže im mesto razorene patuljačke tvrđave. Premda je posredi put u izvesnu smrt, Marik beži sa dvora i pridružuje im se. Vordeni su veoma živopisno prikazani kao grupa izuzetnih pojedinaca povezanih ciljem koji se i ne nazire na obzorju. 

Međutim, što se dublje spuštaju u podzemlje, sve je izvesnije da kreće nova najezda gnusobnih bića tame. Umesto da ih predstavi kao bezumnu hordu koja osvaja zbog pljačke (kao orkovi) ili nekog apstraktnog zla, Dejvid oslikava motiv darkspona i njihovu uvrnutu muku. 

Roman "The Calling" pun je obrta, likova na ivici očajanja, likova koje događaji bacaju preko ivice očajanja. Od trapavog romana "The Stolen Throne" koji je gotovo istorijski prikaz pobune, dolazimo do romana koji uporedo predstavlja jednu opasno zabavnu avanturu i lično putovanje u središte tame za svakog od likova koji učestvuju. Nema sporednih i glavnih, tako da svaka smrt junaka teško pada i vodi nas zajedno sa celom družinom u središte pakla. Preporučujem vam da izdržite prvu knjigu i lepo se pripremite za drugu. Nećete pročitati nešto što je za Nobelovu nagradu, ali ćete se zabaviti i doznati nešto više o istoriji Fereldena, prirodi Grej Vordena i njihovih protivnika.

Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 10:

  1. Dobra ideja za kolumnu!:D Ja neko vreme planiram da pročitam Mass Effect knjige pošto ih koliko vidim većinom hvale (osim Deception za koji svi kažu da je smeće:D).
    Ne verujem da ću čitati Dragon Age knjige pošto mi DA univerzum nije previše zanimljiv a nisam se nešto zabavio uz igre iz serijala.

    OdgovoriIzbriši
  2. hvala Lazare, biće i prikaz Mass Effect knjiga, čitao sam prve dve, pa ćeš videti šta mislim o tome sledeće nedelje ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Odlična kolumna!
    Vidiš, nikada nisam razmišljao o tome da čitam štivo koje detaljiše radnju ili dešavanja koja su pratila igru. Jedan razlog je što sam mislio da to i nije toliko bitno i da je samo bacanje para. Drugi je čist strah, jer nisam siguran da li pisca uopšte i briga za kompletan kanon već piše da bi prodali manjini i zaradili još više. Ali vidim da ipak nije tako jednostavno odlučiti se za ne čitanje.

    OdgovoriIzbriši
  4. Battletech! Prvih 6 romana je kanon koji mora da se procita. Klasik.
    Takodje sam i sucker za Shadowrunom......trideset i kusur romana sam procitao tokom zadnje dve decenije.....I dalje trazim josh!

    OdgovoriIzbriši
  5. Bravo za kolumnu. :)

    Pročitao sam ME: Revelations, Ascension i delimično Retribution ali ga nisam završio (možda sada započnem ponovo). Prve tri knjige su odlične s obzirom da ih je pisao Drew Karpyshyn koji je bio zadužen i za scenario u prve dve igre (na moju veliku žalost ne i za treću). A Deception ne znam kakav je, čujem da ima problema sa kanonom što naravno nikako nije dobra stvar.

    Najjači trenutak mi je bio onaj kada sam u ME3 konačno video Kahlee Sanders (glavni lik iz knjiga), s obzirom da znam šta joj se sve izešavalo. Prva knjiga takođe govori dosta toga o Cpt. Anderson-u i njegovoj prošlosti sa Saren-om. Ako volite ME, savetujem da ih pročitate jer može dosta toga novog da se sazna o celom ME univezumu (koji ja smatram najboljim u industriji video igara, ako ne i šire).

    A pošto gotivim i DA: Origins možda pročitam i nešto od navedenih naslova. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. "Knjige su zabava prespora za ritmove koje nude računarske igre. Slova, reči, rečenice ulaze u glavu daleko tromije od animacija, eksplozija, svetlosnih efekata." Za mene je ova recenica otelotvorenje svega zlog sto se desava u indrustriji zabave. Nijedan medijum za pripovedanje do sad (za sad) nije prevazisao moje sposobnosti da nesto zamislim sam. Mene nikada niko nece ubediti da je bilo sta bolje od knjige.

    Sto se tice knjiga vezanih za igre citao sam sve Halo knjige i Witchera koji je preveden i kod nas. Knjige su odlicne. Voleo bih da procitam i DA i ME knjige, cekam sledece recenzije.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemoj mešati sagu o Witcheru sa ovim - tu je slučaj da su igre donekle rađene po ranije postojećim i poznatim knjigama, dok se u kolumni govori o knjigama kao pratećem mediju uz poznata zaštićena imena (u fokusu su pc igre, al' nisu igre jedini oblik zabave koji prodaje "usputne" knjige).

      Izbriši
    2. Zato sam to i odvojio u drugi pasus. Ono sto je bitno je da su prve dve recenice veoma pogresne i da sam na to reagovao.

      Izbriši
  7. E, dragi Stefane, slažem se sa tobom da su knjige najbolja zabava, ta odrastao sam na knjigama. Samo sam primetio da je knjiga pala u zapećak zbog toga što je zabava sve brža i sve manje poštuje maštu publike... Tako da nije pogrešna rečenica, nego su ljubitelji knjige retki. E, sad. Drago mi je što vidim da nismo jedini, koliko primećujem svi su čitali bar neku od pomenutih knjiga po igrama...

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!