27. ožu 2010.

Metro 2033

Verovali ili ne u Rusiji trenutno vlada fantastika. Horor priče, bajke o čarolijama i čudovištima, svemirske opere, zombi-trileri, post-apokaliptične vizije budućnosti; ruski autori pišu, publika guta, a tiraži su isto ruski – milionski. Shodno tome, omiljeni žanr razvojnih timova su post-apokaliptične avanture u stilu Fallout-a. Jedan vrstan poznavalac ondašnje scene priznao je da: "nema programera od Kalinjingrada, preko Kijeva i Omska pa sve do Petropavlovska na Kamčatki koji ne sanja o tome da napravi novi Fallout". Da nije sve ostalo na pukim sanjarijama, svedoče sjajne igre ruskih i ukrajinskih timova. Posle objavljivanja S.T.A.L.K.E.R.-a, Oleg Shiskovtsov i Aleksandr Maksimchuk, odvojili su se i otvorili novu radionicu – 4A Games. U GSC Games World-u bili su zaduženi za X-Ray endžin u kome je rađen Shadow of Chernobyl. Povezali su se sa ruskim piscem Dmitry Glukhovskim, veoma talentovanim i pedigriranim mladićem koji je pre nekoliko godina objavio post-apokaliptični roman "Metro 2033".


Zbog neuobičajenog, književnog, porekla ove igre odlučio sam da vam recenziju predstavim kroz rečnik. Prikladno je i zbog toga što je igra na mene ostavila sjajan utisak koji nisam uspeo da sažmem u suvisle rečenice. Zamislite me razrogačenih očiju i razmahanih ruku kako vatreno objašnjavam svaku pojedinost, jer tako se osećam dok pišem ovaj tekst. Pa, da počnemo.

Artyom – Artem, glavni junak knjige i igre. Rođen je 2013. godine tik pred početak nuklearnog rata kojim se okončao stari svet. Imun je na napade duhova i stoga pogodan da bude heroj koji će spasiti krpice čovečanstva, novi svet koji se nastanio u podzemlju.

AI – Slaba tačka svih igara. Kritičari su se okomili na AI ove igre, ali mislim da je to poslednje oružje iz koga puca svaki zapadnjački novinar na svaku rusku igru, tako da odbacujem insinuacije s indignacijiom. Ponašanje protivnika uobičajeno je za FPS avanture. Ljudska bića pokušavaju da odrede gde ste, prepoznaju osvetljenje ako vam je upaljena svetiljka na šlemu, bacaju granate, pokušavaju da vam priđu s boka. Monstrumi se zaleću pod noge, pokušavaju da vas opkole, leteće zveri da vas napadnu obrušavanjem. E sad, na pojedinim mestima imaju čudno postavljena područja skriptovanja tako da ćete moći da ih izbegnete ili namamite na suženje i na miru utamanite.



Animacija – Veoma dobro urađena. Junaci imaju prirodne kretnje. Naravno, daleko su od živih glumaca, ali mi se čini da su za neku mrvicu bolje urađeni nego modeli iz Stalker-a. Videćete borce koji se protežu, češkaju, pljuckaju, čuče, leže, skaču.

Anomalije – Na pojedinim mestima u igri Artem će se pokazati kao imun na anomalije koje obaraju običnog čoveka. Anomalije nisu zamke kao što su bile u Stalker-u već neobjašnjivi događaji o kojima donekle saznajemo iz raspleta igre.


Bastard – Priručna automatska puška. Zanosi, neprecizna je, teško se puni. Ipak, predstavlja osnovno naoružanje, pa se bolje priviknite.

Bourbon – Jedan od niza živopisnih likova koje Artem susreće u podzemlju. Iskusni je prevarant i samotnjak. Zanimljiv je način na koji priča o stalkerima – očigledna referenca na igru bivšeg poslodavca. Kad je dobro raspoložen, zvižduće i peva. Slično se ponašaju i drugi NPC i to je veoma pohvalno. Nije sve u animaciji i teksturama, detalji udahnjuju život junacima.

Borba – Osećajte se kao kod kuće ako volite Stalker-a i slične pucaljke. Protivnike obara precizna paljba u predelu glave. Doduše, što više napredujete, to su živuljke žilavije, a ljudski neprijatelji oklopljeniji. Ukoliko se odlučite za ramboidne juriše, biće vam potrebno mnogo municije. Šunjanje i upotreba prigušivača i noža uštedeće i municiju i lekove. Nož je izrazito koristan, čak i za blisku borbu protiv mutanata. Pogledajte pod – municija – zašto je ramboidni pristup ravan samoubistvu.


Banditi – Jedna od frakcija u podzemlju. Čim su ljudi opstali, počeli su da proizvode, pa zatim da trguju, a onda i da napadaju jedni druge. Banditi su samo poslednja karika u tom lancu.

Bitches – Dlakavi mutanti koji vas napadaju na površini. Ne postoji zvanični naziv, ali Burbon ih zove kučke. Ima i leteća kučka ali s njom zapravo nikada nećete doći u pravi sukob.


Vizije – Artem povremeno doživljava halucinacije. Na spaljenom igralištu Artem vidi decu kako se bezbrižno igraju. U podzemlju vidi vanzemaljske prilike za koje nije izvesno da li su prijateljske ili ne. Ispostavlja se da različito reaguje od drugih ljudi, zbog čega je na neki način odabran. Vizije se u igri ispoljavaju na različite načine. Ponekad, filmska sekvenca vas zgrabi i ne upravljate Artemom. Katkad možete samo da upravljate pogledom, ali ne i kretanjem, a postoje i delovi u kojima zadržavate potpunu slobodu. Ovim se razbija utisak linearnosti igre, tim pre što se u toku nekih vizija odlučuje kakvu ćete završnicu igre gledati.

Votka – Naravno, Rusi piju votku i posle nuklearne katastrofe, a prave je od pečuraka. 

Vrata – Kucnite na vrata. Ponekad će se otvoriti i zavirićete u životni prostor drugih saplemenika. Veoma jednostavan i upečatljiv način da se oslika atmosfera života u post-apokaliptičnom vremenu.


Gas maska – Začin igre. Pod zemljom postoje opasni predeli ispunjeni otrovnim gasom, dok je površina Moskve takođe otrovna. Zato je potrebno nositi gas masku i rezervne filtere. Maska može da se ošteti u toku borbe, što je prikazano jezivim naprslinama koje se postepeno šire. Budući da igra nema nikakav HUD, trajanje zaštitne maske meri se ručnim satom. Osim toga, čujete Artemovo disanje, nervozno gutanje, stenjanje, a kad filter uđe u crvenu zonu, roptanje. Dok menjate filter ili masku, Artem će povući poslednji udah. Sitnice kao što je ova mnogo doprinose snažnom utisku da ste tamo, da ste u radioaktivnoj Moskvi, a nervoza zbog proticanja vremena sprečiće vas da tumarate i gubite vreme.

Grafika – Nema zamerke. Teksture su dosledno dobre, dizajn detalja je besprekoran. Ne postoji prazan prostor, svaki tunel, svaki budžak uverljivo oslikavaju post-apokaliptični svet. Modeli su uverljivi i lepo animirani. Specijalni efekti su odlični čak i na DirectX 9 verziji, a 4A Games je PC igračima ostavio i mogućnost DirectX 11 užitka. Ne obazirite se na zapadnjačke novinare. Metro 2033 nije najlepša igra na tržištu, ali jeste u samom vrhu.


Glasovna gluma – Igra nudi mogućnost da podesite jezik glumaca i jezik titlova. Engleski i Nemački govor su na čistom ruskom naglasku. Predlažem ruski jezik i engleski titl, posebno zato što su neki delovi engleskog loše prevedeni i bolje ćete ih razumeti ako iole razabirate ruski. S druge strane, dijalozi koji nisu titlovani, a koji dopiru do vas kao žamor mnogo otkrivaju o pozadinskoj priči i možda je bolje da ih odslušate na engleskom. Srećom, izbor jezika može se napraviti kad uključite igru, pa tako u naseobinama pustite engleski, a tokom putovanja ruski.

Dmitry Glukhovsky – Osim što je autor knjige "Metro 2033" i inspirator igre, bio je veoma pošten i kazao je da se igra dovoljno razlikuje od knjige, s obzirom da bi igra bila vrlo dosadna da su 4A Games dosledno pratili radnju. Ali ono što zapadni novinari i publika propuštaju to je tanana promena perspektive. Znaci koji su posejani tokom igre, a koji priču o borbi protiv mutanata potpuno izokreću u nešto drugo. Time se igra odužila knjizi koja i nije post-apokaliptična priča, već pripovest o ljudima danas.


DX 11 – DirectX 11 autori igre nazivaju "ljubavnom porukom PC igračima". 

Dark Ones – Tajanstveni likovi koji se pojavljuju u vizijama. Pretpostavlja se da stoje iza napada na matičnu stanicu u kojoj je Artem odrastao. Poseduju psihičke moći kojima utiču na ljude, osim na Artema. Kontrolišu mutante slično kao što Ethereals kontrolišu ostale vanzemaljce u igri X-Com.


Dobra dela – Igra je linearna, ali postoje trenuci u kojima možete napraviti izbor, pomoći ubogima i slično, a što utiče na vrstu završnice. Kad učinite dobro delo vidi se blesak i nakratko se začuje posebna muzika.

Endžin – Igra koristi nekoliko raznih endžina, PhysX za fiziku, Path Engine za biblioteku koja pomaže NPC-junacima da se kreću po mapi, Facial FX za izraze lica i naravno tajanstveni 4A Engine koji podseća na Stalker-ov X-Ray. Čak je direktor GSC Games World-a optužio 4A Games da su ga pokrali. Međutim, 4A Engine je multiplatformski i podržava Xbox 360, PS3 i PC mašine, što ukazuje na to da su ga ipak pisali od nule. S druge strane, rezultat koji igrači vide, vrlo je sličan X-Ray-u.


Završetak – Ima samo dva. Dobar i loš. Tačnije, prosvećen i neprosvećen. Neću vam ih otkriti.

Zvuk – Igra ima sjajno dizajniran zvuk. Ne samo da su pucnjava i eksplozije verno dočarani, već i zujanje u ušima nakon praska. Krckanje, šuštanje, pištanje, skričanje i drugi sablasni zvuci prate vaše kretanje kroz podzemlje.


Instrumenti – Kad Artem dodirne muzički instrument, čuje se kratka melodija, bilo da čvrkne klavir, gitaru ili balalajku. Ostali likovi često sede uz vatru i slušaju muziku (ponovo referenca na Stalker).

Komunisti – Crveni su jedna od frakcija podzemlja. Iz nagoveštaja saznajemo da su oni i nacisti izazvali nuklearnu katastrofu.


Kikimora – U engleskom prevodu, Lurker. Opasni mutanti veoma brzi i sitni. Iskaču iz rupa i napadaju sa svih strana.

Kalaš – Dobri stari AK-47, sa ili bez bajoneta. Predstavlja bolji izbor od sklepanog Bastarda.


Linearnost – Da, igra je potpuno linearna. Postoje pojedina mesta na kojima treba odabrati put, kako u moralnom tako u geografskom smislu. Gotovo u svakom poglavlju postoji neki budžak u koji možete zaviriti i pronaći dodatnu opremu. Postoji veoma malo račvanja, a i kada ih ima vode do istog mesta. Moralni izbori su nekad jasno postavljeni, a nekad nejasni, a utiču jedino na završetak igre. Priča vodi do ksenofobičnog kraja, osim ako niste u toku cele igre napravli niz izbora kroz koji Artem ispoljava plemenitost i otvorenost uma. Ipak, igra je zanimljiva i meni to nije smetalo.

Mapa – Nema je. Nema ni "radara". Ima samo kompas i beležnica. Dok je držite, ranjivi ste. Zeznuto, a? Takav je život. Dizajn nivoa tj. poglavlja je mogao biti malo bolji. Nemam zamerku na lavirinte i podzemne delove igre, ali površinski su pomalo nepregledni. Mislim, uklapa se u atmosferu igre.


Metro 2033 – Knjiga je izašla u neverovatnom tiražu, a već je dobila i nastavak. S obzirom na zanimljivu biografiju mladog Glukhovskog, trebalo bi da je daleko bolja od uobičajene fantastične književnosti. Čuo sam negde da je prevedena i objavljena kod nas.

Moskovski metro – Sagrađen je kao bunker i predviđen da služi kao sklonište od atomskog udara. Prostire se celom dužinom Moskve. Ima dvanaest linija i 180 stanica. Takve građevine poseduje još samo Sankt Petersburg, mada se procenjuje da bi i berlinski metro izdržao holokaust.

Medikit – Izgleda isto kao i u Stalker-u i primenjuje se u krajnjoj nuždi. Artem se postepeno oporavlja od povreda, ali kada se ekran zamuti, krvave mrlje razmažu po ekranu ili Gajgerov brojač poludi, jedino što leči je medikit.

Muzika – Igra nema stalnu muzičku pratnju, ali neprestano do vas dopiru zvuci. Setne melodije iz stare Rusije oplemenjuju atmosferu igre. Likovi često pevuše ili zvižduću. Ljudi se okupljaju oko gitare ili starog gramofona. 

Mutanti – Glavna zamerka igri je to što nema raznovrsnih čudovišta. Mala i brza, velika i snažna, leteća, psionička, na papiru deluje dovoljno, ali u igri se ipak najčešće sukobljavate sa nekoliko vrlo sličnih monstruma. Tu imam zamerku što se protivnici zaleću tako da vrlo često ne možete da nanišanite, pa ćete dobar deo igre provesti pucajući sebi pod noge. Nerealno je da vam tako veliki stvorovi priđu tako blizu u klinč. Gubi se utisak prostora i nepotrebno otežava igra.

Municija – Valuta. Stanovnici podzemlja proizvode sve što im je neophodno za opstanak, pa i oružje i municiju. Ipak, bez znanja i tehnologije od pre smaka u stanju su da naprave tzv. prljave metke. Kao i sve drugo u podzemlju, sklepani su od ostataka civilizacije. Zato se municija izrađena pre holokausta lako prepoznaje po sjaju. Jača je od obične, a zbog vrednosti se koristi i kao novac. Sjajnom municijom možete plaćati robu ili je zameniti za obične metke. Razne vrste pištolja i pušaka troše različitu municiju, a samostrel koristi strelice.


Nargila – Narkotik. Potegnite iz nje i sve se usporava, izobličuje i ljulja. Pazite samo da ne dunete pred polazak u borbu, smrtonosno je.

Nosati – Nosolices, mustanti koji vas napadaju pod zemljom. Burbon ih naziva "regular tunnel trash" (na ruskom, tunelski vrag).  

Nacisti – Četvrti Rajh. Iz nagoveštaja saznajemo da su oni frakcija koja je, uz Crvene, izazvala nuklearnu katastrofu. Premda su zadržali ikonografiju Trećeg Rajha, čini se da su posredi neo-nacisti, a ne priča o alternativnoj istoriji. Takođe, pričaju na nemačkom ali nisu Nemci.

Nož – Vrlo korisna spravica. Upotrebite je u odsudnim trenucima da biste zaustavili čeljusti monstruma i zadali smrtonosni protivudar. Postoji i sečivo koje se baca i kojim vrlo nečujno možete ukloniti stražare. 

Oružje – Ručni rad. Kalašnjikovi su olupani, ali ipak fabrički proizvedeni, dok je Bastard očito domaće izrade, kao i početna sačmarica. Pištolji su najmaštovitije urađeni, sa produženim ili skraćenim cevkama, natakarenim prigušivačima, puščanim kundakom ili snajperskim nišanom. Bombe su izrađene od cevki sa jednostavnim fitiljem. 4A Games i ovde pokazuje smisao za detalje koji zajedno čine sjajnu atmosferu igre.


Povrede – Kad Artema udare ili pogode, ekran se zaljulja, zamuti ili zacrveni, prska krv, a disanje postaje otežano. Vidno polje se sužava i vrlo brzo postaje jasno da mu je neophodna injekcija. Možete i da bežite i sakrijete se u neki ćošak, ako su povrede lakše, Artem će se sam oporaviti. Već viđeno, ali sjajno uklopljeno u HUD-less koncept.

Prodavnice – Majstor prodaje sekire, šrafcigere i priručni alat, tamo se prodaje svinjetina, ovde votka, onamo oprema ili oružje. Tezge se ne razlikuju mnogo, osim što su prodavci opreme i oružja interaktivni. Prodaje se ono što je na stolu, tako da nema apstraktnog menija iz koga birate robu, ono što vidite – to je. Veoma zanimljiv detalj, vrlo doprinosi utisku povezanosti sa zajednicom, čime ste još jedan korak uvučeni u sumorni svet post-apokaliptične budućnosti.

Stanice – Premda su tuneli široki, ljudi su iskoristili bivše stanice metroa kao naseobine. Zabarikadirane su i često opremljene bacačima plamena ili mitraljezima. Postoji deo igre u kome ćete se i vi oprobati u ulozi branioca. Kitnjasti izgled komunističkih metro-stanica, pretvorenih u skučena skloništa daje poseban ton igri, negde između nostalgije i opomene. Obratite pažnju na to da se matična Artemova stanica zove Exhibition. Da li su ljudi zapravo saterani u stanice da bi Dark Ones mogli da ih proučavaju?

Sačmara – Sporo se puni, ali udara žestoko i mogu da se ispucaju obe cevke odjednom što je pogodno za raščišćavanje gužve. Kalaš je bolji na srednjim udaljenostima, a za borbu prsa u prsa preporučujem nož. Kasnije dobijate unapređeni model jurišne sačmare koja je daleko korisnija.


Fizika – Pojedini igrači su se žalili da određeni predmeti ne mogu da se pokupe (npr. filteri za gas-masku) ako je isključena Advanced PhysX opcija. 

Hanza – Trgovci, imaju monopol nad karavanima koji putuju od stanice do stanice, često koristeći dresinu ili čak lokomotive, mada je najčešći način putovanja – pešačenje. Imaju dobro opremljene stražare i pokušavaju da kao treća frakcija opstanu pored Crvenih i Nacista. Glavni protivnik su im Banditi.

Hunter – Odličan lik kog srećete na samom početku i koji vas i poziva u avanturu. Šteta što nije dobio više pripovednog vremena.


Šta dalje? – Čekati nastavak igre. Knjiga "Metro 2034" je izašla prošle godine u Rusiji, pa je prirodno priželjkivati drugi deo igre.


Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Novinar je mesečnika "Gameplay" od januara 2006. godine, a glavni i odgovorni urednik od januara 2010. godine. Bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.

Sve recenzije istog autora


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 8:

  1. Procitao sam knjigu i jedna je od najboljih avantura koje sam ikada procitao, skidam igru vec 5 dana posto je los torent. Inace malo me je iritirala pogresna upotreba reci holokaust u recenziji.

    OdgovoriIzbriši
  2. Рецензија на месту. Одлично урађена и питка. Форма несвакидашња. Веома ретка и неуобичајена за играчке часописе. Уживао сам читајући....
    Реч холокауст (истребљење), ми није деловала погрешно, али то је моје мишљење.
    За разлику од Пикника Поред Пута, ову књигу нисам читао. Мада, мислим да би требало, као неки предложак игри.

    OdgovoriIzbriši
  3. Knjiga je izišla u Deretinom izdanju, košta 1200 dinara i ima 443 stranice u tvrdom povezu:

    http://www.dereta.co.rs/knjiga.jsp?id=15767

    OdgovoriIzbriši
  4. Dok mi je svježe... danas sam ga završio... igrao sam ga par dana... i vrlo sam zadovoljan igrom... da je ocjenjujem dao bi joj 9/10...
    Veliki dijelom zahvaljujući priči...koja je odlična... :)
    Doista ne bi škodilo pročitati i knjige...

    OdgovoriIzbriši
  5. Da li mi moze neko reci kako da unistim buldozer?
    Imam oklopljen voz sa mitraljzom sa kojim bi trebao da unistim buldozer ali nikako mi ne polazi za rukom? Gde treba da ga pogodim? Unapred hvala!

    OdgovoriIzbriši
  6. Trebas da gadjas u gredu koja spaja tvoj i njegov most.
    I ja sam imao problema sa tim :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Jedan od boljih FPS-ova. Igra ima neke fore koje je izdvajaju iz mora ostalih pucačina, tako da vredi probati. Izvukao sam "bad ending" tako da nisam imao pojma čemu sve one halucinacije, ali čujem da je sve razjašnjeno ako izvučete dobar kraj (ponovo info sa wikija). Ako izađe nastavak, sigurno ću ga probati. Preporuka!

    OdgovoriIzbriši
  8. U pocetku sam bio sumnjicav, nesto mi nije odgovaralo. Cak sam mislio i da batalim, medjutim kako je igra pocela da tece sve mi se vise i vise svidela.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!