14. lip 2010.

Serious Sam HD, recenzija

Jedini razvojni tim sa prostora bivše Jugoslavije koji je uspeo da ostavi značajnijeg traga na svetskoj igračkoj sceni je zasigurno zagrebački Croteam. Osnovani još u doba Amige, Hrvati su lansirani u orbitu 2001. godine, svojim hitom Serious Sam. Jednostavna, frenetična pucačina za čije igranje nije potrebno angažovati više od dve sive moždane ćelije, pobrala je simpatije kako kritike tako i publike i ubrzo postala instant hit.



Iz uvodne animacije saznajemo da je tokom XXII veka ljudska vrsta kolonizovala ceo Sunčev sistem i krenula da se širi dalje kroz galaksiju. Ali, ekspanzija je zaustavljena pod pritiskom nimalo prijateljski nastrojene vanzemaljske rase Mental, te je tako, gubeći bitku za bitkom, čovečanstvo ponovo svedeno samo na planetu Zemlju. U strahu od gubitka i poslednjeg uporište, odlučuju se na riskantan potez - aktiviranje tajnog oružja koje je na Zemlji sakrila drevna rasa Sirianaca. Uslediće potraga za dobrovoljcem koji će se vratiti u prošlost, pobediti Mentale i tako izmeniti tok istorije. Jedini čovek dovoljno lud da pristane na ovu samoubilačku misiju, je Sam "Serious" Stone, veteran odbrambenih ratova. Ova providna i krajnje klišeizirana pričica predstavlja pokriće za šestočasovno roštiljanje po vanzemaljcima koje predstoji.


Nije potrebno biti nuklearni fizičar ili vrsni poznavalac igara kako biste shvatili čiji je poster mali Sem držao na zidu iznad kreveta. Kao i njegov uzor - Duke Nukem, i Sem će pokušati da sam samcijat spase planetu od najezde alijenskog ološa i uz to se odlično zabavi, zbijajući šale na račun svojih protivnika. Iako je Djuk daleko elokventniji, i naš Sima iz komšiluka će svojim odvalama na momente uspevati da vam izmami osmeh na lice. Nekoliko najboljih fora je odmah na početku igre: kada, prilikom provale oblaka, Sem počne da zvižduće pesmu "Singing in the rain" ili pak naslovnu temu iz filmova o Indijani Džounsu, kada sa za njim zakotrlja ogromna loptasta stena. 


Poprište vaših okršaja sa vanzemaljskom rasom Mental biće nepregledne pustinje i živopisni hramovi drevnog Egipta. Mehanika igre ni za pedalj ne odstupa od postulata koje su postavili rodonačelnici FPS žanra. Dakle, očekuju vas potpuno linearni nivoi u kojima je potrebno probijati se napred kroz horde neprijatelja, uz poneko skretanje u potrazi za prekidačem koji otvara vrata. AI protivnika gotovo da i ne postoji. Svi oni će bezglavo jurišati pravo na vas (neki i doslovce), a nedostatak "pameti" nadoknađuju svojom brojnošću, te će se često dešavati da igra na vas baca desetine pa i stotine neprijatelja odjednom. Iako su pripadnici armije Mentala raznovrsni i veoma maštovito dizajnirani (bezglavi bombaši samoubice, biomehanički dvonožni roboti, škorpije sa mitraljezima), već nakon četvrtog ili petog nivoa igra će vam prikazati gotovo sve čime raspolaže. Preostali deo se bukvalno svodi na ponavljanje buljuka protivnika koji vas napadaju u talasima, što ubrzo dovodi do zasićenja igrača i naglog gubitka volje za daljim napredovanjem. Monotoniju povremeno razbija poneki boss fight, mada se i tu celokupna taktika svodi na konstatno držanje prsta na tasteru za pucanje uz izbegavanje neprijateljskih projektila. Ovde se može uputiti sitna zamerka, jer su ove borbe možda mogle biti i malo domišljatije, pošto se često sastoje od sukobljavanja sa ogromnom grupom običnih vanzemaljaca.


Moram priznati da sam vas malo slagao kada sam rekao da će Sem potpuno sam proživljavati svoje egipatske avanture. Društvo mu pravi NETRISCA (NEuro-TRonically Implanted Combat Situation Analyser), neka vrsta veštačke inteligencije koja će uglavnom služiti kao dnevnik za podatke o pređenim nivoima i pobijenim protivnicima, te će vam ponekad sugerisati šta treba učiniti za prolazak dalje (to su oni slučajevi u kojima treba angažovati i drugu moždanu ćeliju i pritisnuti prekidač). Šteta što Croteam-ovci nisu iskoristili potencijal komunikacije na relaciji Sam - AI, kako bi uneli još malo humora u igru i time razbili monotoniju neprestanog napucavanja neprijatelja.


Ako vas kojim slučajem buni ono "HD" iz naslova igre i godina 2009. među tagovima, u pitanju je originalna igra prerađena u novom Serious 3 engine-u. Pretrpela je veliki grafički fejslifting: uvećanje rezolucije, detaljniji modeli, bogatije teksture, lepši svetlosni efekti, sve to zahvaljujući dometima novog pokretača, nastalog takođe u domaćoj radinosti (u Croteamu su se još davno odlučili da ne posežu za licenciranjem tuđeg alata, nego da od nule prave sopstveni). No, i pored svih unapređenja na tom polju, i dalje se primećuje nasleđe igre staro skoro čitavu deceniju. Enterijeri i eksterijeri su prilično siromašno opremljeni "sitnim inventarom" što je bilo prihvatljivo za ondašnje pojmove, dok danas to više nije slučaj. Ono malo predmeta koje ćete primetiti kao da su napravljeni od neke specijalne legure titanijuma jer su u potpunosti otporni na svaki vid razaranja. Svi nivoi izgledaju apsolutno isto kao pre (raspored soba i pojačanja u njima, skriptovani napadi protivnika), tako da će igrači koji su već prešli original biti uskraćeni za bilo kakvo novo iskustvo. Jedine izmene se tiču multiplay komponente. Izbačena je mogućnost igranja do četiri igrača na jednom računaru pomoću splitscreen opcije (nije da smo je obilato koristili, ali je bilo zanimljivo videti kako se četiri igrača guraju ispred jedne tastature), a ubačeno je online igranje preko Steam servisa i stupidni achievementsi. Na kraju krajeva, upotrebiti reč "rimejk" za ovu igru bio bi veliki zločin, jer je ona najobičnija kopija originala koja u sebi ne sadrži niti jedan bajt inovacije, osim pomenutih promena na grafičkom planu. Muzička podloga je nenametljiva, sačinjavaju je melodije u egipatskom "fazonu", dok prilikom borbi sa bosovima gruva tehno što još više podiže adrenalin.


Croteam je najavio da će u istom maniru obraditi i ekspanziju pod nazivom Second Encounter (izašla je pre koji mesec, tako da možete objediniti zadovoljstvo igrajući obe igre jednu za drugom). U svakom slučaju, ovo je pomalo otrcan pokušaj da se prostim recikliranjem starijih naslova, uzme koji euro od nove generacije igrača koji su gadljivi na "lošu" grafiku. No, kako bi ovo trebalo da bude samo uvertira za izdavanje potpuno novog, trećeg nastavka pustolovina Serious Sama, Croteamu možemo malo progledati kroz prste i pustiti mozak na ispašu dok ponovo masakriramo jubilarnog milionitog alijena.


Autor teksta, Darko 'DeCoy' Mihoković, saradnik je bloga Igrorama od novembra 2009. godine.

Aktivan je saradnik mesečnika "Svet Kompjutera" od juna 2007. godine do danas, te recenzent i prevodilac na sajtu Abandonia.


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

0 comments:

Objavi komentar

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!