Prikazani su postovi s oznakom DeCoy. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom DeCoy. Prikaži sve postove

18. sij 2014.

Foul Play, recenzija

Zajedno sa piksel artom, to jest osmobitnom grafikom, retro indi naslovi su na moderne računare doneli još neke tekovine osamdesetih godina prošlog veka. Double Dragon, Final Fight, Cadillacs & Dinosaurs... samo su neke od igara koje su neumoljivo gutale žetone dok su se vlasnici kućnih računara molili da im višnje sile pošalju neku iole igrivu konverziju. Davno zaboravljeni žanr skrolujućih tabačina lagano doživljajva preporod upravo zahvaljujući trendu da je retro ponovo in. Imali smo prilike da igramo ultrazabavni Castle Crashers, solidni Sacred Citadel, a sada i, na prvu loptu urnebesni, Foul Play.

21. pro 2013.

Brave New World, recenzija

U današnje vreme hiperprodukcije tri godine je ogroman period. Toliko dug da ukoliko planirate da održavate serijal igara ne smete sebi dozvoliti vam vreme izmakne. Tom logikom se vodi i Firaxis jer, još od objavljivanja četvrtog nastavka Civilizacije, svake kalendarske godine nas obraduju novom ekspanzijom ili setom manjih DLC-ova, čisto da znamo da su i dalje tu i da nisu gadljivi na naš novac. U 2013. na red je došla druga (nadamo se i poslednja) ekspanzija za Civ V pod naslovom Brave New World.

15. lip 2013.

Euro Truck Simulator 2, recenzija

Dugo vremena sam se pitao šta mnogi igrači zapravo vide u simulacijama vožnje kamiona. Tada je bio aktuelan 18 Wheels of Steel i njegove iteracije, a kako nikog iz moje bliže okoline nisu zanimale ove igre, pitanje se i dalje motalo po mojoj glavi. Bez odgovora. I tako jednog dana čujem da su kamionske simulacije prešle "preko bare" i da se pojavio tamo neki Euro Truck Simulator. Širokopojasni internet već je bio rasprostranjen u Srbiji, pa sam se odlučio da iz prve ruke saznam u čemu je fora.

11. svi 2013.

Giana Sisters: Twisted Dreams, recenzija

Nintendo i Šigeru Mijamoto su davne 1985. godine postavili kamen temeljac žanra platformskih igara, a Super Mario Bros je postao merilo po kome su se pravile takve igre. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih gotovo da nije bilo sedmice da nas na kućnim računarima ili konzolama ne obraduje neka nova "trči - skači" igra sa ježom, zecom, krokodilom, dinosaurusom ili nečim desetim u glavnoj ulozi. Gotovo sve su se držale zakonitosti koje su utemeljila dva vodoinstalatera u radnim kombinezonima, ali opet dovoljno su se razlikovale da izbegnu tužbu za plagijat.

13. tra 2013.

Awesomenauts, recenzija

Desetak sekundi trejlera za igru Awesomenauts bilo je dovoljno da me vrati u detinjstvo, tamo negde na sam početak devedesetih godina prošlog veka. Novootvoreni Treći kanal sa vedrijim programom bio je protivteža večito namrgođenim, ozbiljnim licima sa prva dva programa RTB-a. A vikendom prepodne puštali su crtane serije, potpuno drugačije od Mikijeve radionice i Šašave družine koje su išle u sedam i petnaest. Triton, Granzort, Sablja i zvezdani šerifi, Voltron... crtaći puni akcije, bleštavih svetlosnih efekata i spektakularnih borbi držali su nas prikovane za ekran tokom cele epizode. Upravo tako sam se osećao dvadesetak godina kasnije, gledajući intro za ovu igru.

9. ožu 2013.

Rush Bros, recenzija

Da li se sećate kako su nekada izgledale platformske igre. Kada kažem nekada, mislim na period pre nego što su brkati vodoinstalater i hiperaktivni jež ustoličili trend gaženja protivnika i sakupljanja novčića/zvezdica/nečega šljaštećeg. Kada su se kao jednobojni sprajtovi na ekranu televizora šepurili Manic Miner, Jet Set Willy, Blagger i kompanija. Od igrača se osim dobrih refleksa zatevala gotovo milimetarska preciznost doskoka i tajming dostojan švajcarskih satova. Nivoi su se prelazili metodom pokušaja i pogrešaka, stoga je života bilo napretek, a katkad ih je bilo i bezbroj.

23. lip 2012.

Warlock: Master of the Arcane, recenzija


Armije kosturskih mačevalaca i strelaca lagano su napredovale ka poslednjem gradu tajanstvene čarobnice. Izvidnica slepih miševa vratila se noseći vesti da je zamak gotovo nebranjen i da će lako biti osvojen. A onda su se iznad grada nadvili crni oblaci i čudne ljubičaste munje počele su da udaraju hordu kosturova. Srećom, moje jedinice su otporne na magiju smrti tako da gubici nisu bili veliki. Iz izmaglice su, međutim, počeli da se pojavljuju đavolčići i zveri. Jurnuli su ka mojim podanicima koji su opsedali zamak, pokušavajući da ogromnim balvanima razvale vrata. Laganim pokretom ruke sručio sam sijaset vatrenih kugli na neprijatelja, dok su verni minotauri toljagama dovršavali preostale utvare. Vrata zamka su srušena, riznice prepune zlata poharane, a zanosna čarobnica preda mnom je pala na kolena...

28. tra 2012.

Ridge Racer Unbounded, recenzija


Finci jednostavno imaju gen za trke. Dovoljno je pogledati 2-3 decenije unazad da nam ova konstatacija postala jasna. Početkom osamdesetih Keke Rozberg, simpatični brka koji je izgledom mogao da konkuriše za novog člana grupe ABBA¸ postaje svetski šampion Formule 1. U devedesetim imamo dvojicu momaka po imenu Mika: Salo i Hakinen, pri čemu je ovoj potonji bio daleko uspešniji osvojivši dve titule prvaka. U XXI veku nas je zabavljao ledeni Kimi Raikonen koji je takođe uspeo da se okiti titulom u najbržem cirkusu na svetu. A šta tek reći za svetski reli šampionat (WRC) koji je dugo vremena bio neosvojiva finska tvrđava, sa asovima poput Kankunena, Makinena, Vatanena ili Grendholma na njenim zidinama.

24. ožu 2012.

Dungeon Defenders, recenzija


Ako ste do sada mislili da je rat između ptica i prasića najzvučnija igra koja se sa mobilnih telefona i tablet računara skućila i na nešto većim ekranima, grdno ste se prevarili. Dovoljno je samo da bacite pogled na Dungeon Defenders pa da se zapitate kako je nekome uopšte palo na pamet da ovaj miks tower defense i role play igre prvobitno izađe samo za iOS platformu. Nešto više od godinu dana bilo je potrebno da Trendy Entertainment svoj hit portuje i na PC računare, tako da u njemu sada mogu uživati i svi oni koji se baš ne snalaze sa ekranima osetljivim na dodir.

25. velj 2012.

Oil Rush, recenzija


Nafta, crna viskozna tečnost organskog porekla, jedna od najvažnijih sirovina bez koje bi se danas teško mogao zamisliti život na planeti. Sirovina zbog koga su vođeni, vode se i vodiće se ratovi. Ovom logikom vodio se i ruski Unigine Corp. pa je kao lajtmotiv postapokaliptične strategije uzeo baš trku za "crnim zlatom". Kao što sam pomenuo u prvom utisku, oni su bez imalo blama pozajmili okruženje iz filma "Vodeni svet" i na tim temeljima napravili prvu igru - Oil Rush.

3. pro 2011.

Painkiller: Black Edition, recenzija


Ako vam je više dosadilo da se motate po Bojnom polju, ako vam Zov dužnosti više ne zvuči toliko primamljivo, a i dalje imate želju za napucavanjem možda je vreme da probate nešto drugo. Ako nećete da se zamarate sa trzajem oružja, odbleskom koji otkriva poziciju možda biste probali nešto gde je dovoljno zalepiti kažiprst za levi taster miša, a mozak ubaciti u ler. Pošto je Ozbiljni Sima ovih dana opet zauzet putovanjem kroz vreme a Vojvoda se negde krije od sramote, moraćemo da se obratimo njihovom bratu po oružju Danijelu Garneru, koji ima savršen lek za sve vas – Ubibol, tj. Painkiller.

22. lis 2011.

Nuclear Dawn, recenzija


Još u prvim utiscima o ovoj igri zapitao sam se da li je grupica okupljena pod firmom InterWave dovoljno smela ili dovoljno nepromišljena (da ne upotrebim neku težu reč) da kao prvu igru napravi neuobičajenu mešavinu online pucačine i strategije u realnom vremenu, smeštenu u postapokaliptično okruženje. Tržište online igara predstavlja opasne vode za male igrače, vode u kojima vladaju krupne ribe. Nova igra mora donese nešto zaista revolucionarno da bi uzburkala mrtvo more i privukla kritičnu masu igrača, koja će je učiniti isplativom investicijom novca i vremena. Odgovor na ovo pitanje može dati samo vreme.

24. ruj 2011.

Gatling Gears, recenzija

Da li se sećate igre Greed Corp od pre nepunih godinu dana? Potezna strategija, smeštena u utopijski svet Mistbound u kome vlada bespoštedna borba između korporacija za prevlast nad ono malo preostalih prirodnih resursa? Sigurno ste se setili. W! Games, razvojni tim koji stoji iza ove igre, u međuvremenu se udružio sa još nekoliko manjih kompanija i osnovao novu - Vanguard Games. Iako im prvenac nije baš sjajno prošao, bili su rešeni da je to samo uvertira za krupnije i ozbiljnije stvari. Zamerali su im da je igra suviše statična i jednolična, da nije u stanju da igrača duže prikuje uz ekran... Zato su odlučili da okrenu novi i list i unesu malo akcije u novo delo. I to kakve akcije!

27. kol 2011.

Boulder Dash XL, recenzija


Iako je zvanično imala samo tri nastavka, Boulder Dash (1984) je igra koja se može pohvaliti  mnoštvom nezvaničnih nastavaka. Glavni krivci za ovo bili su preduzimljivi domaći pirati koji su bilo čije igranje u editoru nivoa proglašavali novim, legitimnim nastavkom, dodajući sve veću i veću rimsku brojku iza imena igre. Tako je i došlo da u oglasima pročitate kako PeraSoft nudi kasetu sa najnovijom igrom - Boulder Dash XXVIII.

27. srp 2011.

Borderlands, recenzija


Od vajkada su bolju prođu imale igre koje su omogućavale da veštine oprobate u borbi protiv živih protivnika. Još su tvorci Ponga uvideli da je mnogo zanimljivije igrati protiv prijatelja nego bezlične kompjuterske rutine koja se neće nervirati kada izgubi. Pojavom interneta u svakom domu, nestalo je neugodno tiskanje ispred jednog računara i svađe ko je na redu da igra. Iz udobnosti fotelje možete igrati sa prijateljima ili potpunim strancima rasutim širom zemaljske kugle.

7. srp 2011.

Dungeons & Dragons: Daggerdale, recenzija


Zar nije tragično kada fudbalska zvezda pred kraj karijere počne da se povlači po drugim ligama Hong Konga, Katara i kojekakvih ujedinjenih Emirata, ne bi li od bogatih klubova sa margine svetskog fudbala izvukao još koju paricu? Mislim da se treba povući dok ste još na vrhuncu slave i sačuvati dostojanstvo (kao Kantona), a ne izigravati omatorelu pevaljku na seoskom vašaru koju za siću drpa ko stigne. Nekada slavni, izdavač Atari i Wizards of the Coast kao vlasnik Dungeons & Dragons licence odavno su krenuli na pogrešnu stranu, putem onih koji novac stavljaju ispred ponosa i dostojanstva. 

23. svi 2011.

Capsized, recenzija

Uz taktove pesme "Video Killed a Radio Star" setno se prisećam nekadašnjih hitova poput Commander Keen-a, Turrican-a, Abuse-a, Metal Slug-a, Ruff`n`Tumble-a i mnogih drugih arkadnih pucačina koje su nekada žarile i palile igračkom scenom. Nažalost, analogija iz sveta muzike može se preneti i na svet video igara: 3D igre ubile su 2D igre. Preuzele su primat. Neki će reći da je to prirodan tok evolucije, opstanak najjačih, sposobnost prilagođavanja nemilosrdnim uslovima borbe, ali sasvim sam siguran da ove igre i dalje zaslužuju svoje mesto pod suncem, oazu u kojoj će se nesmetano razvijati, daleko od vreve i halabuke današnjeg igračkog tržišta.

11. tra 2011.

Anomaly: Warzone Earth, recenzija


Te 1990. godine tvorci igre Rampart ni u najluđim snovima nisu slutili da će im igra desetak godina kasnije jednom Blizzardu poslužiti kao nadahnuće za pojedine nivoe najvećih hitova. Da će se od njihove igre sa kulama toliko godina kasnije razviti potpuno novi podžanr strateških igara, čiji predstavnici u poslednje vreme niču kao pečurke posle kiše. Mini-igre u visokobudžetskim naslovima, nezavisna izdanja, fleš zezalice - tower defense igre svuda su oko nas. No, hiperprodukcija istih sadržaja brzo dovodi do zamora publike, a malo ko je voljan da se malo više potrudi i promeni nešto osim okruženja i smuti-pa-prospi pričice (ako je uopšte i ima). Očigledno da su to shvatili i razvojni timovi, pa sve češće u ovaj žanr uvode inovacije po kojima im se igre razlikuju od mora klonova.

27. ožu 2011.

The Lord of the Rings Online, recenzija


Komercijalizacija je čudo. Bilo je samo pitanje vremena kada će se neko dosetiti da ukrsti opštepopularni MMORPG-žanr sa Tolkinovim svetom epske fantastike, mlađim naraštajima poznat pre svega iz Džeksonovih filmova. I tako je, u proleće 2007. godine, Turbine (od ranije čuven po MMO-igrama Asheron`s Call i Dungeons & Dragons Online) predstavio novu igru - The Lord of the Rings Online (LotRO).

12. ožu 2011.

Men of War: Assault Squad, recenzija

Verovatno je najlakše napraviti strategiju smeštenu u vreme najvećeg sukoba u ljudskoj istoriji. O zaraćenim stranama zna se gotovo sve kao i o najvećim bitkama, te korišćenom naoružanju... Ostaje samo da se činjenice uklope sa dopadljivom grafikom i upravljačkim interfejsom i dobićete WWII-strategiju. Ova, naizgled olakšavajuća okolnost, zapravo je mač sa dve oštrice, jer je tržište već preplavljeno igrama koje liče kao jaje jajetu i pitanje je da li će neko uopšte hteti da plati već puno puta prežvakani sadržaj.