1. kol 2010.

Portal, recenzija

Maglovito svetlo na plafonu bilo je prvo što sam ugledala kada sam otvorila oči. Zatvorena u prostoriji providnih zidova, pokušavala sam da se setim kako sam dospela ovde. Vesela muzika iz tranzistora na obližnjem stočiću uporno mi se rugala. Nisam imala vremena da ispitam još par predmeta iz staklenog zatvora: toalet šolju i komoru za spavanje. Kada se javio ženski glas proželo me je osećanje nadolazeće opasnosti. Iako je zvučala ljubazno, u meni je instinktivno izazivala nepoverenje.


Hladno me je obavestila da test počinje i da će se portal na zidu otvoriti u određenom vremenskom roku. Prvi impuls bio mi je da odbijem da učestvujem. Sprečio me je nagon za preživljavanjem koji mi je govorio da je saradnja s njom jedini način da se izvučem. Iskoračila sam kroz narandžasti otvor. Tada sam postala svesna prvih naznaka veličine onoga što me očekuje.

Kada je Valve 2007. godine objavio paket igara Orange Box nije ni slutio koliku će popularnost postići jedini naslov iz kolekcije koji nije bio nastavak poznate igre. U konkurenciji Half Life 2, HL2 Episode One, HL2 Episode Two i Team Fortress 2, logička igra iz prvog lica Portal uspela je da ostavi snažan utisak na igrače i kritičare, te dobrano pomrači slavu konkurentima iz paketa. Tri godine kasnije, Portal je već zauzeo mesto u istoriji igara kao naslov koji je izazvao buru oduševljenja brojnim inovacijama u domenu žanra, scenarija i glasovne glume.


Aperture Science - „We do what we must because we can“

Radnja igre smeštena je u tajanstveno okruženje Enrichment centra, poznatijeg kao laboratorija Aperture Science. Tok igre veoma malo otkriva o prirodi postrojenja, osim da je napušteno i da njime upravlja veštačka inteligencija GLaDOS (Genetic Lifeform and Disk Operating System). Glavna junakinja Chell budi se u staklenoj komori laboratorije kada ženski kompjuterizovani glas od nje zahteva da započne učešće u testiranju. Svrha i priroda testa nepoznati su koliko i namere super-kompjutera, što scenariju daje tanan prizvuk horora. Pretežno sive boje zidova, mnogobrojne kamere, povremena neprijatna tišina i dvosmislene izjave GlaDOS-a, igrača uvlače u jezivu atmosferu neizvesnosti.

GLaDOS - „When the testing is over, you will be... Missed“

Veštačka inteligencija dostigla je slavu i pridobila mnogobrojne obožavatelje. Zahvaljujući scenariju koji obiluje inteligentnim humorom, te odličnoj glasovnoj glumi, GLaDOS se razvija u pravu slojevitu ličnost. Chell tokom igre ne govori, dok samouvereni ženski glas kompjutera naizmenično izražava brigu i nežnost, strogost i cinizam, ili sjajan sarkazam i nejasne namere. Njene legendarne izjave kojima maskira svoj konačan cilj, prate devojku kroz sve sobe za testiranje. Ove okolnosti uslovljavaju pojavu čudnog odnosa između igrača i GLaDOS, u čemu se, između ostalog i ogleda neponovljivost Portala. Od uzajamnog dopadanja, pa do sumnje i nepoverenja, ovaj odnos dobija odlike blage sado-mazohističke igrarije.


Laboratorija kroz koju sam se kretala pod njenim uslovima, bila je savršeno sterilna. Dok su kamere pratile svaki moj mig, pokušavala sam da ispunim zadatke koje mi je neumorno saopštavala. U prvo vreme imala sam problema da shvatim kako funkcionišu portali. Samo jedan izolovani otvor očigledno nije mogao da postoji bez svog parnjaka. Narandžasti i plavi otvori funkcionisali su u jedinstvenom zajedništvu koje mi je okretalo mozak naopačke. Tek kada mi je omogućila da dođem u posed mašine za pravljenje portala, postao mi je jasan brilijantan sistem prolaska iz jedne sobe u drugu.

Pravilo je bilo jednostavno - postavljaju se dva otvora - jedan služi kao ulaz, a drugi kao izlaz, i to samo u okviru iste sobe za testiranje. Na taj način mogla sam da se nađem na nedostupnim mestima u prostorijama, da pobedim postavljena vremenska ograničenja, ili da uništim robote koji su me nemilosrdno obasipali paljbom svaki put kada bi detektovali moje kretanje.

“Speedy-thing goes in, Speedy-thing comes out”


Ono što je igri Portal obezbedilo upisivanje u knjigu slavnih je jedinstvena mehanika koja zahteva novu vrstu logičkog razmišljanja. Ulaz kroz portal jedne od dve boje (plave ili narandžaste) je istovremeni izlaz kroz drugi, otvoren na željenom mestu u sobi. Chell, uz pomoć specifične naprave (portal gun), dobija mogućnost da prelazi prepreke otvarajući portale na onim površinama gde je to moguće. Vrlo neobičan utisak ostavlja mogućnost da igrač ugleda samoga sebe, to jest Chell kroz postavljenu „kapiju“, ili da napravi sistem dva portala kroz koje junakinja može da juri u beskonačnoj petlji, bez zaustavljanja. Ovde svi Njutnovi zakoni padaju u vodu. Brzina prilikom prolaska kroz ulaze i izlaze može da katapultira junakinju na ogromne visine, te joj tako omogući dosezanje veoma visokih i inače nedostupnih platformi. Kada se jednom stekne navika na suludo kretanje kroz maestralno osmišljene deonice, neizbežno sledi vrhunska zabava uzrokovana osećajem moći koju portal gun pruža.

“The Enrichment Center apologizes for this clearly broken test chamber”

Grafika je prilagođena atmosferi igre, pa su laboratorijske sobe pravljene u minimalističkom stilu, bez istaknutih detalja. Preovlađujuće nijanse sive i braon boje u prvom delu kombinovane su na način koji ne umara oko i um. Drugi deo igre je koloristički i stilski kontrast prvom, a takođe je dizajniran da ostavi utisak usamljenosti i straha.


Užitak u igri uvećan je i jednostavnim upravljanjem. Igrač kontroliše pogled glavne junakinje i postavljanje portala pomoću miša, a kreće se koristeći WASD tastere, uobičajene za naslove sa izvođenjem iz prvog lica.

Zvučna komponenta igre je takođe fantastično usklađena sa sveukupnim ambijentom igre. Sastoji se od latino melodije iz tranzistora, strašnog brujanja dubokih pozadinskih tonova, mračnih ambijentalnih instrumentala i credits pesme Still Alive. Neodoljivo vrcav glas GlaDOS-a i vrhunski humor u tekstu ove pesme načinili su od nje hit na internetu.

Bilo je teško proći sve opasnosti ove grozomorne laboratorije. Strah mi je opsedao celo telo. Možda je to bilo iz čiste potrebe da se sačuvam od ludila verovanjem da nisam sama, ali sam najposle pomislila da mi je ona jedini prijatelj u situaciji koja možda i nije bila njena krivica. Počela sam da se radujem zvuku njenog glasa i da slepo pratim uputstva. Imala je čudan smisao za humor koji je me je zasmejavao, ali i vrlo često zabrinjavao. Obećala mi je kolač na kraju testiranja i ja sam joj postala privržena i poslušna.


Ovo nije dugo potrajalo. U ponore ludila upala sam kada sam pronašla prolaz u zidu jedne sobe. Zadrhtala sam na prizore oblepljenih i ispisanih zidova koji su nagoveštavali zle namere upravnice kao i tvrdnju da kolač ne postoji. Neko je prošao sve što sam ja sada primorana da radim i očigledno je poludeo. Svet mi se obrušio pod nogama. Više nisam znala da li da verujem nažvrljanim upozorenjima nepoznate osobe ili njenom mirnom glasu koji me je vodio kroz eksperiment. Čak mi je dodelila i kocku da me prati i štiti. Prvo me je navela da se emotivno vežem za taj divan predmet, a onda me je naterala da ga spalim. Sa lakoćom veštačke inteligencije u superiornom položaju prošetala me je kroz raznovrsna emotivna stanja. Od začuđenosti i besa, preko radosti i poverenja, do paranoje i čistog ludila.

“If you become lightheaded from thirst, feel free to pass out”

Aspekt igre koji je izazvao mnogobrojne polemike je njena dužina. Prvi deo Portala ima svega 19 soba za testiranje. Drugi deo takođe ne iziskuje puno vremena za završetak, pa je moguće preći je celu za nekoliko sati. Nama se čini da je ova namenska kratkoća ovo ostvarenje učinila još zanimljivijim, izuzetnijim. Čak i najbolja iskustva mogu da dosade ako se sa njima pretera, a autori igre Portal su znali da stave tačku na najzanimljivijem mestu i ostave igrače u želji za još više zagonetki. Ovo je mnogo bolje nego da igrači ostave igru na pola jer su zadaci počeli da se ponavljaju. Uostalom, svi oni kojima je kampanja prekratka na raspolaganju imaju i napredne sobe i pojedinačne izazove.


„Anyway, this cake is great. It’s so delicious and moist”

Na kraju ostaje da bezrezervno preporučimo Portal svim igračima koji vole da tu i tamo upotrebe sive ćelije koje im zauzimaju mesto u glavi. U moru plitkih ostvarenja koja umaraju komplikovanom mehanikom, ovaj naslov se izdvaja veoma jednostavnim pravilima koja u saradnji sa sjajnom naracijom i odličnom grafikom grade veoma duboku priču i čine jezovit svet u kojem kolača možda i nema.


Autor teksta, Dragana 'Josephine' Matović, šegrt je Igrorama bloga od maja 2010. godine.

Saradnik je mesečnika "Gameplay" od marta 2010. godine, a piše i za eniaroyah PDF magazin.

Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 5:

  1. Definitivno izvrsna igra. Doduše, meni je stvarno bila prekratka. Možda ona objektivno i nije previše kratka, ali ja sam odgojen na naslovima kao što su Sokoban i Supaplex, svaki sa preko devet hiljada nivoa.

    OdgovoriIzbriši
  2. Verujem da bi bila duža da su Valveovci znali koliki će uspeh postići. Zadovoljan sam ovakvom kakva je. Nadam se da će u nekom trenutku imati dodirnih tačaka i sa glavnom pričom (Aperture Science je već poznat iz HL).

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja pretpostavljam da ćemo više saznati kad Gordon pronađe Auroru zarobljenu u ledu... tad bi priča Black Mese morala da se spoji u Aperture granu, pa da vidimo kako to stablo zapravo izgleda...

    OdgovoriIzbriši
  4. Portal 2 :D :D :D

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!