20. lis 2010.

NyxQuest: Kindred Spirits, recenzija

Protekla decenija više puta nas je naterala da se zapitamo u kom smeru ide industrija virtuelne zabave. Veći izdavači kupili su ili uništili većinu nezavisnih timova. Igre koje nude uglavnom su bezlično smeće, koje se dobro prodaje zahvaljujući moćnom marketinškom aparatu. Tu i tamo blesnuo bi poneki neočekivan plamen nade, ali stranputica kojom su kola okrenula bivala je sve strmija. Igrači su žalili za zlatnim vremenima, kada su igre pravili pojedinci iz ljubavi umesto ogromnih timova čija desna ruka ne zna šta radi leva. Na sreću, sve to je promenila pojava digitalne distribucije. Revolucija koju je pokrenuo Valve sa svojim servisom Steam, a koju su oberučke prihvatili Nintendo, Microsoft i Sony za svoje konzole, spojila je samostalne autore i nezavisne timove sa kupcima na jedan veoma jednostavan i ugodan način. Štaviše, jačanje internet prodavnica ohrabrilo je brojne nepoznate timove da igračima ponude svoja ostvarenja, koja inače nikad ne bismo ugledali. Jedan od njih je i Over the Top Games iz Španije, čiji je prvenac NyxQuest: Kindred Spirits   ugledao svetlo dana prošle godine za konzolu Wii, a sada je konačno dostupan i korisnicima ličnih računara.


Priča je neraskidivo vezana za starogrčku mitologiju. Obzirom na stanje školskog sistema u zemlji i svetu, verujem da je neophodno ukratko ispričati šta se dešava pre početka igre. Kralj grčkog ostrva Krit ogrešio se o bogove, pa je za kaznu njegova supruga rodila Minotaura, strašno čudovište koje je bilo do pola čovek, a od pola bik. Kralj je pozvao čuvenog arhitektu Dedala da sagradi Lavirint, tajanstveni zatvor koji će svojim zidovima zauvek skriti Minotaura od sveta. Kad je Lavirint bio završen, kralj je Dedala i njegovog sina Ikara zatvorio u visoku kulu, kako nikom ne bi odali tajnu svoje građevine. Vešt svim zanatima i veoma domišljat, Dedal se nije predao. Od perja i voska načinio je veštačka krila za Ikara i sebe, pa su se njih dva otisnuli preko mora, u slobodu. Pre poletanja, Dedal je upozorio svog sina da ne leti suviše nisko, jer će morska pena da pokvasi pera, niti suviše visoko, jer će sunce da rastopi vosak. Međutim, posle nekog vremena Ikar je, ponesen prelepim pogledom, zaboravio upozorenje. Poleteo je previsoko i sunce je istopilo vosak koji mu je držao krila. Pao je u more i udavio se.


Autori malo menjaju tu priču, kako bi stvorili zanimljivo okruženje za svoju igru. NyxQuest predpostavlja da je Ikar na nebu pronašao mitski svet naseljen raznim bićima. Tamo se zaljubio u nimfu Nyx, sa kojom je provodio dane. Noću se vraćao na zemlju, a svaki put bi primetio da je vazduh sve topliji. Jednog jutra, dok je leteo ka nebu u susret ljubljenoj, pogodio ga je vatreni stub i otopio mu krila. Mala nimfa, videvši da on neće doći, silazi sa neba na zemlju da ga pronađe. Međutim, već na prvi pogled shvata da to neće biti ni malo lako. Zemlja koju zatiče nije ni nalik onoj kakve se seća iz prethodnih poseta. Veći deo sveta spržen je i mrtav. Planeta se pretvorila u pustinju iz čijeg usijanog peska vire ostaci nekadašnje civilizacije. Na samom početku javlja joj se Zevs, koji je upozorava da su se titani pobunili i ratuju protiv bogova, te da mora da bude veoma oprezna. Ostatak priče otkriva se postepeno kroz prelepe animacije čiji stil podseća na ukrasne crteže sa antičkih vaza, te kroz dijaloge sa statuama bogova u porušenim hramovima.


NyxQuest je platformska igra sa logičkim problemima, koje je neophodno rešiti kako bi bilo moguće napredovati. Igrač kontroliše Nyx, sa zadatkom da pređe dvanaest deonica i pronađe palog Ikara. Mala nimfa, pored uobičajenog trčanja i skakanja, može i da leti ili jedri kroz vazduh. Obe aktivnosti ograničene su odvojenim skalama sastavljenim iz pet podeoka, koliko ima i skala koja pokazuje zdravlje. Međutim, gubitak života ne predstavlja nepremostivu prepreku jer je broj ponavljanja neograničen. U slučaju pogibije, igrač nastavlja nivo od prethodnog sigurnog mesta, koje je grafički označeno plavom bakljom. Na žalost, to ne važi ukoliko sačuvate poziciju i napustite igru, jer ćete tada morati da ponavljate ceo poslednji nivo. Svaka deonica sadrži određeni broj skrivenih predmeta, a ukoliko pronađete svih dvadeset, otključaćete dodatni nivo nazvan Arcadia.


Iako sve do sada rečeno upućuje na običnu platformu, NyxQuest to nije. Već na kraju prvog nivoa naša junakinja dobija od Zevsa moć telekineze. Ova njena sposobnost omogućava igraču da, koristeći pokazivač miša, manipuliše raznim objektima na mapi. Telekineza dozvoljava da se podignu ili spuste stubovi koji vire iz peska, kako bi se iskoristili kao platforme za kretanje, te da se otvore različiti prolazi ili pritisnu prekidači. U toku igre Nyx će steći još dve sposobnosti, što će dodatno zakomplikovati prostorne zagonetke. Upravljanje vetrovima omogućiće vam da prekrajate putanje kojim oni duvaju, a munje služe za borbu sa protivnicima. Kao i telekineza, ove moći imaju i neočekivanu upotrebu koja će vam se otkriti u jedinstvenim zagonetkama, čije rešenje često krije jedan od pomenutih skrivenih predmeta. Posle nekog vremena, igra će od vas zahtevati da istovremeno letite i izbegavate protivnike, pomerate kamene gromade koje se pokoravaju zakonima fizike, te hvatate vatrene kugle i bacate ih na protivnike. Ako se setite da je let ograničen a dodir usijanog peska ispod vas smrtonosan, shvatićete da igra nije previše laka, što će obradovati igrače koji vole malo izazova.


Deonice su sjajno smišljene a zadaci su dovoljno raznovrsni da zadrže interesovanje igrača do samog kraja. Iako grafički podsećaju jedna na drugu, varijacije su ostvarene promenom cilja i mehanike igranja. Nove moći pojavljuju se u pravom trenutku da osveže igrivost, a potreba za istovremenim upravljanjem nimfom i drugim objektima podseća na naprednu verziju mehanike viđene u Max and the Magic Marker. Predmeti kojima je moguće upravljati vidljivo su označeni, a igra često objašnjava igraču šta je neophodno uraditi tako da nema previše lutanja. Neprijatelja ima samo dve vrste. Tu su Harpije koje lete u jednostavnim, unapred zadatim putanjama i Minotauri koji jurišaju po zemlji. Pored njih javlja se još samo Hidra u ulozi kraljice. Kako je posredi igra koja se najviše oslanja na logiku, ni savladavanje ovih višeglavih protivnika ne predstavlja veliki problem, pogotovo kada jednom shvatite šta treba da uradite.


Predeli kojima se Nyx kreće uglavnom su kombinacija peščane pustinje i raznovrsnih ostataka ljudske civilizacije, ali se povremeno javljaju i planinske deonice koje razbijaju monotoniju. Pozadinska muzika je nenametljivog karaktera i lepo se uklapa u ukupnu atmosferu igre, a škripavi zvuci kojima se oglašavaju bogovi u dijalozima sa nimfom zvuče zaista onostrano. Mora se pohvaliti domišljatost autora koji su na zanimljiv način uklopili pozadinsku priču i elemente mehanike poput letenja, dijaloga i manipulacije objektima, bez bespotrebnog skretanja u domen komičnog. Sve u svemu, radi se o zanimljivom ostvarenju koje donekle podseća na Lost Vikings, s tim da su tri patuljka koja moraju da pređu nivoe koristeći svoje različite sposobnosti ovog puta oličena u nejakom letećem devojčurku. Nije reč o igri koja će vam pružiti mesece ili godine zabave, ali je sigurno treba probati.


Primerak igre za testiranje ustupio Over the Top Games

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 9:

  1. [PEGI 12]"...pa je za kaznu njegova supruga rodila Minotaura, strašno čudovište koje je bilo do pola čovek, a od pola bik."

    Da sam žensko verovatno bi me interesovalo koja tačno polovina je "bikeća" a koja "čovečanska"...

    Da sam žensko...
    [/PEGI 12]

    OdgovoriIzbriši
  2. Не слажем се са твојим освртом на школство. Да је лоше, лоше је. Али, једна је ствар учити историјске чињенице а друга митове. Није исто.

    Гледам по сликама и већ ми се не свиђа што је фокус на позадини а не на лику којег водиш. Тј. лик је превише мали (камера је предалеко). Ако је ово тачно, како изгледа управљање тако малим ликом? Подсећа ме на играње стратегија.

    OdgovoriIzbriši
  3. Fokus nikako nije na pozadini jer je ona blago zamućena. Lik jeste mali u odnosu na veličinu ekrana, ali to zavisi od scene i rezolucije ekrana, a glavni razlog je potreba da vidiš okolinu kako bi mogao da rešiš prostorne zagonetke.

    Što se druge primedbe tiče, moram priznati da me čudi da neko ko drži Zevsa na avataru smatra da mitovi nisu deo opšte kulture.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja se tako uvek ponadam da je neko otvorio prostor za lepu diskusiju o temi inspirisanoj recenzijom, a onda se uvek i razočaram što sve ostaje na nerazješnjenoj tvrdnji (sa nejasnom motivacijom za iznošenje u javnost)... :( A baš volim da fino diskutujem sa pametnim ljudima. :)

    Više sam obraćala pažnju na opis igre, nego na usputne tvrdnje autora. Lično mislim da se u našem školstvu više ne uče ni istorijske činjenice ni mitovi, ali pošto dekipov komentar ne sadrži argument/objašnjenje za tvrdnju "nije isto" - neću ni da ulazim u diskusiju. Samo ću da primetim da je "mitološki" deo recenzije vrlo zanimljiv i edukativan.

    Kada se već igramo, da nešto i naučimo pri tom.

    A ako ćemo da cepidlačimo - mitovi jesu deo ljudske istorije. O njima se uči kroz predmete srpskog jezika i književnosti, likovnog i istorije... :)

    Inače, i ja sam primetila da je lik mali. Ni žućkasti spektar boja mi ne prija. Ipak, kada je glavni junak hrabra junakinja, sve je oprošteno. :D

    OdgovoriIzbriši
  5. @Вокер
    Зевс је ту из омажа према Ејџу, а не према грчкој култури.
    А друго, нисам нигде рекао да митови нису део опште културе, већ да немају знак једнакости са историјским чињеницама. Или можда грешим? ;)

    @Џозефина
    Слажем се у вези "митолошког" дела, лепо је научити нешто ново или утврдити старо. Из тог разлога на википедији проводим 30% времена проведеног на мрежи. ;)
    Али, далеко од тога да се нисам у поруци осврнуо на рецензију.

    Олако дижете гард. Рид керфули.

    OdgovoriIzbriši
  6. Nisam podigao nikakav "gard", samo ne razumem šta pokušavaš da kažeš. Rekao si da je jedna stvar učiti činjenice, a druga mitove - što meni deluje kao da kažeš da mitove ne treba učiti u školi. Ipak, složio si se posle da su deo opšte kulture - onda bi ih trebalo, kao što je sad slučaj još uvek, učiti.

    Dakle - šta si zapravo hteo da kažeš? Jer u tekstu nigde ne piše da mitologija jeste istorija, niti da se priča igre oslanja na istoriju.

    OdgovoriIzbriši
  7. Не. Рекао сам да нема знака једнакости између историјских чињеница и митова. Нисам рекао шта треба, а шта не. То си рекао ти. Мани ме конструкција.
    И на крају:- Шта си се ухватио тог дела поруке. Ако треба да се брише, бриши. Хоћеш да је ја обришем? :S

    OdgovoriIzbriši
  8. Što da se briše? Baš se lepo vidi kako ljudi mogu da se ne sporazumevaju iako govore istim jezikom. :)
    I to samo zato što do kraja nisu objasnili šta su mislili kada su šturo napisali. :)

    Treba vremena da se igra odigra pažljivo, da se uoče sve njene mane i prednosti, da se one prenesu u čitljivoj i jasnoj formi čitaocima. A još su opisi i besplatni. ;) Naravno da su autori osetljivi na neobjašnjene komentare...

    Pojasni drugi put samo, to je sve @d. :)

    OdgovoriIzbriši
  9. @Dekip
    Wikipedia ume da bude poprilično dobro obeležena raskrsnica za dalja putovanja (istraživanja) ali ima i veoma gadnu osobinu da putokaze može da postavlja i menja ko hoće pa na kraju dok stigneš tamo gde si krenuo izližeš sve gume od vožnje i đonove od guranja vozila ;)

    Hoću da kažem da je mnogo bolje ovako usko stručne informacije tražiti na sajtovima koji su isključivo posvećeni određenoj tematici nego pratiti materijal na Wikipedi-ji koji često nije ni tačan. Pogledaj recimo ovaj sajt (http://www.godchecker.com/). U pitanju je poprilično bogata arhiva božanstava iz svih velikih religija a jedina mitologija koja po meni fali u toj bazi je klingonska mada cenim da će se to promeniti kada moja "Holodoklija" bude objavljena i postigne planirani milionski tiraž :)

    Inače termin "istorijska činjenica" je sam po sebi poprilično subjektivna stvar s obzirom da istorija nikada nije bila niti će biti objektivna. To je verovatno i jedini zajednički kvalitet koji imaju mitologija i istorija - obe "discipline" imaju običaj da dodaju ono što misle da bi priču učinilo zanimljivijom ili svrsishodnijom :)

    Što se tiče članka moram da priznam da ga nisam pročitao tako da ne mogu da se upustim u bilo kakvu raspravu povodom istog ali to ne treba preterano da vas brine jer u suštini veoma retko čitam recenzije. Zašto? Zato što su sve uglavnom napisane tako da zahtevaju poznavanje svih 28 slova abecede :)

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!