28. pro 2010.

Commandos: Behind Enemy Lines, recenzija

Upotreba reči "commando" u vojnoj terminologiji vuče korene iz sredine petnaestog veka, kada je korišćena da označi civilnu vojsku u južnim Afričkim kolonijama. Međutim, svoje današnje značenje dobila je tek početkom Drugog svetskog rata. Potpukovnik Dadli Klark predložio ju je kao naziv za specijalne jedinice, čiji će cilj prvenstveno biti sabotaža i demoralisanje protivničkih trupa. Posle godinu dana obuke, prve ovakve jedinice poslate su na zadatak. Za probno odredište izabrana je Norveška - slaba komunikacija između nemačkih baza i nepristupačan teren činili su je savršenom za testiranje upotrebljivosti ovih grupa. Pokazale su se izuzetno dobro, dižući u vazduh brojna fabrička postrojenja, skladišta i bojne brodove. Njihova efikasnost Hitleru je zagarantovala još jedan čir na želudcu, te je kasnije izdao naređenje da se svi zarobljeni komandosi ubijaju na licu mesta - čak iako su uniformisani ili se predaju. Prosto je neverovatno kako je tek 1998. godine neko shvatio da bi se kvalitetna video igra o putešestvijama komandosa prodavala kao halva.


Već ste imali priliku da na stranicama Igrorama bloga čitate o mojoj ljubavi prema šutiranju Nacista u testise. Sve je počelo nezdravim dozama Tihog, Prleta i Valtera u ranoj mladosti. Ipak, glavni krivac je španski Pyro Studios. Kada sam se prvi put dokopao kopije igre Commandos: Behind Enemy Lines, oduševljenje koje sam doživeo bilo je neopisivo. Konačno mi se pružila prilika da pomoću roja komaraca pošteno izmaltretiram ovećeg i ionako besnog medveda.


Radnja igre prati grupu od šest posebno obučenih vojnika. Njihov pohod svakako nije bacio nemačke trupe na kolena, ali im je dobrano zasekao Ahilove tetive, dozvolivši "pravoj" vojsci da obavi svoje. Scenario se u velikoj meri oslanja na istorijske činjenice, a međusekvence koje prethode brifingu sastavljene su od arhivskih snimaka iz Drugog svetskog rata. Kako vreme bude odmicalo, ova mala jedinica će sejati strah širom Norveške, Afrike, Normandije, te na kraju i Nemačke.


Pred početak svake misije, pukovnik Montag Smit će (uz savršenu gospodsku dikciju i čist engleski akcenat) igrača upoznati sa zadacima i ključnim mestima, ali ga i savetovati kako da najbezbolnije preživi sukob. Igra se sastoji od dvadeset vraški teških nivoa, a svaki od njih je poput sukoba Davida i Golijata. Misije su izvrsno zamišljene i raznovrsne, a šanse da vam ovaj naslov dosadi na pola puta su skoro nikakve. S jedne strane, tu su zadaci koji iziskuju što manji tim, dok su s druge zastupljeni i oni koji zahtevaju prisustvo cele ekipe. Činjenica da ni jedan član ekipe ne sme da pogine tokom misije čini igru znatno težom.


Pogled je izometrijski, a upravljanje se vrši pomoću miša i prečica na tastaturi. Interfejs je udoban i jednostavan, mada će ga malo ko koristiti pored dobro postavljenih prečica za svaku komandu. U gornjem levom uglu ekrana nalaze se portreti članova, pomoću kojih se vrši izbor lika. Na desnu stranu postavljena je mapa sa označenim strateškim ciljevima, kao i protivničkim vojnicima. Uz nju dolazi i beležnica sa kratkim objašnjenjem zadataka i savetima. Ispod njih, nalazi se inventar pomoću kojeg se vrši izbog akcija. U svakom trenutku tokom igre, moguće je proveriti dokle seže vidno polje bilo kog neprijatelja. Ovo je verovatno najkorisnija opcija na raspolaganju, jer dozvoljava lakše planiranje kretanja i napada.


Srž mehanike oličena je u nesposobnosti likova. Ovako formulisana, ova izjava možda zvuči čudno, ali tako je. Činioci ove šarolike ekipe ne razlikuje se samo po nacionalnosti, nego i po sposobnostima. Međutim, kada kažemo sposobnosti, ne mislimo na usko specijalizovane veštine, već i na one najosnovnije. Tako samo Vozač ume da vozi, Ronilac da pliva, Špijun da obuče tuđe odelo, a Zelena beretka da nosi buriće. Postupak zarivanja sečiva u tuđe telo toliko je složen, da samo dvojica od šestorice ratnika umeju da ga izvedu. Iako ova odluka uspešno ubija notu realističnosti koju je istorijski sadržaj uveo, upravo ona predstavlja zaštitni znak igre.


Zbog ograničenih sposobnosti koje svaki od ratnika ima na raspolaganju, neophodno je pažljivo planirati svaki potez. Pucnjava je retko kad rešenje, jer neprijatelji imaju oružje većeg dometa. Kada spaze nekog od komandosa, Nemci će otvoriti vatru i podići uzbunu. Gromoglasna sirena kojom je svaki kamp opremljen privući će sve vojnike u blizini, te izvući iz odmorišta one koji nisu na dužnosti. Stoga je neophodno tiho uklanjati protivnike, sakrivati njihove leševe i kretati se u senkama.


Jedino što odaje godinu proizvodnje su portreti likova i rezolucija. Sve ostalo je pod konac - likovi su skladno nacrtani i animirani, a pozadine izuzetno detaljne. Sve je crtano sa dužnom pažnjom, od ruševnih šupa i impozantnih vila, preko postrojenja najedenih rđom, do reljefa ukrašenog šumarcima, okopnelim snegom ili peščanim dinama. Commandos: Behind Enemy Lines bio bi pravi praznik za oči, kada bi bilo vremena za razgledanje okoliša.


Glasovna gluma se svodi na već pohvaljenog pukovnika Smita, te povike komandosa i nemačkih vojnika. Muzička podloga sastoji se od fantastičnih, agresivnih orkestracija koje bodre igrača u teškim situacijama.

Na kraju, jedina zamerka koju možemo uputiti španskom studiju ide na adresu scenarista. Likovi koje imate priliku da vodite neverovatno su dvodimenzionalni i plitki. Da su u svaku misiju ubačeni kratki dijalozi koji će im dati težinu i ličnost, bilo bi znatno lakše osećati se jednim od njih.


Svega godinu dana po izlasku originalne igre, Pyro Studios objavio je samostalno proširenje po imenu Commandos: Beyond The Call of Duty. Ekspanzija je sa sobom donela osam novih misija, ali i novu opremu i veštine, kao što je mogućnost onesvešćivanja protivnika. Dodata su i dva nova lika - zavodnica čija je uloga slična špijunovoj i partizan po imenu Dragiša. Autori su očigledno smatrali da prva igra nije bila dovoljno teška, te su ovu dodatno otežali. Mnogi su nokti izgriženi i tastature olupane u pokušajima da se BtCoD privede kraju.

Na žalost, jedini dostojan naslednik ovog izvrsnog naslova je njegov nastavak. Čak ni on nije bolji u svakom pogledu (iako u mnogo čemu jeste), već je naprosto drugačiji. Mnogi su, naravno, probali. Naslovi kao što  su Star Trek: Away Team, Robin Hood: The Legend of Sherwood i Desperados pravljeni su na istom kalupu kao i Commandos, ali jednostavno mu nisu bili ni do kolena. U svakom slučaju, Behind Enemy Lines je obavezna lektira za svakoga ko drži do svog igračkog iskustva. Ako ga niste igrali, propustili ste veoma važan i lep momenat u istoriji industrije. Učinite sebi uslugu i ispravite tu grešku.



Autor teksta, Pavle 'Ketchua' Đorđević, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Saradnik je mesečnika "Svet kompjutera" od marta 2008. godine do danas, a od početka 2010. jedan je od urednika mesečnika "Gameplay". Od juna 2010. godine radi kao jedan od autora tekstova za emisiju PlayGames. Učestvovao je i u radu nekoliko internet prezentacija i projekata, uključujući Eniaroyah magazin.

Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 15:

  1. Stigao sam do 7. misije, nisam našao dovoljno mazohizma u sebi da nastavim dalje. Skidam kapu onome ko ima nerava da pređe svih 20!

    OdgovoriIzbriši
  2. U, to je ona sa podmornicama u Norveškoj? Tu sam se dobrano zaglavio...

    OdgovoriIzbriši
  3. Ta, ta... mislim da sam je prešao 90% (stigao do čamčića i dokova), ali nikad nisam završio :)

    OdgovoriIzbriši
  4. BTW da li ste to meni čini ili si menjao slike? Zakleo bi se da je bila jedna baš iz te misije u Norveškoj. Lepo su se dokovi videli...

    OdgovoriIzbriši
  5. Menjao, menjao. One prve su bile male rezolucije, pa sam napravio nove. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Десперадоси нису лоши, напротив.

    Нажалост, овај серијал је прешао у неку другу димензију.

    OdgovoriIzbriši
  7. Pa nije niko ni rekao da su loši. ;)

    Da, posle uspeha koji su kec i dvojka imali, Pyro je alavo krenuo dalje bez mnogo razmišljanja. Zato sada prave family naslove za Wii.

    OdgovoriIzbriši
  8. Ja sam prvu igru tog tipa igrao posle 2000-te i to je bio Desperados i u startu se odusevio sa igrom.
    E onda su pocele tantalove muke. Za mnoge misije sam po dvadeset puta rekao da je nemoguce preci, da bih ipak presao. Na kraju sam se zaglavio na jednoj i odustao.
    Robin hood sam presao ceo, jer je bio mnogo laksi.
    A Commandose sam probao malo posle desperadosa i relativno brzo odustao. Podsetilo me na sve muke sa prethodnom igrom i nije mi se ponovo prolazilo kroz to ... mislim da nisam teze igre igrao od te dve.

    OdgovoriIzbriši
  9. Eh, igrao sam ovo davno davno :D
    Ovo je jedna od igara koju sam dobio zajedno sa kompom, ali iskreno vise je se ni ne secam najbolje.

    OdgovoriIzbriši
  10. Eh, uzivao sam u svakoj sekundi, igrajuci BEL i BTCOD, pa i MOC (2.deo).
    Igre jesu generalno bile teske, al za mene nikako preteske. Jednostavno je bilo neophodno izabrati pravi redosled eliminisanja vojnika (cesto je postojao samo jedan redosled moguc) bez uzbune/alarma.

    A tako sam jedino i igrao, jer Commandos je stealth igra/serijal, a ne pucacka (kao sto je treci deo).

    OdgovoriIzbriši
  11. Dvojka je generalno znatno lakša od kec/ekspanzije, prvenstveno zato što je moguće oživljavati pale saborce.

    Inače, pomešao si nešto - trojka je isto strategija (Destination Berlin), četvrti deo je pucačina (Strike Force). Ali ni jedna od njih nije vredna pomena.

    OdgovoriIzbriši
  12. Nisam pomesao. U trojci je glavni element resavanja problema - pucanje.
    Jeste strategije, nije iz prvog lica, al cevi su vrele :-D.

    OdgovoriIzbriši
  13. Haha, na to si mislio. :D Dobro, i u dvojci je pucnjava previše često mogla da prođe kao rešenje, za moj ukus. Ali za razliku od trojke, u dvojci je sve drugo bilo pod konac. :)

    OdgovoriIzbriši
  14. Ovo je definitivno jedna od najboljih, ali i najtežih strategija koje sam ikada igrao. Samo za uporne igrače i prave ljubitelje strategije.

    OdgovoriIzbriši
  15. Odlicna igra! Izazovne misije. Za svaku preporuku.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!