21. tra 2011.

Darkest Hour: A Hearts of Iron Game, recenzija

Paradox Interactive je velikodušan,
Ponudio igračima dogovor izdašan,
Omiljenoj igri svašta dodajte,
Zatim na GamersGate-u prodajte,
Sad sam prema Austro-Ugarima bezdušan.

Paradox Interactive objavio je pre tri godine neverovatnu vest. Ponudili su Europa Engine (pokreće sve njihove igre: Europa Universalis, Hearts of Iron, Victoria, Crusader Knights) i izdavački ugovor svim zainteresovanim fanovima i grupama. Istina, kasnije su izbile nekakve pravne nevolje usled čega je početna ponuda izmenjena. To nije sprečilo tri tima da izvedu projekat do kraja. Tako su nastale For The Glory (EU2 mod), Arsenal of Democracy (HoI2 Arma mod) i Darkest Hour (Hoi2 Arma mod). Paradox Interactive ih je potom zaista stavio u izlog virtuelne prodavnice Gamer's Gate, okačio im simboličnu cenu (deset dolara), pa sada fanovi imaju neki svoj dinar koji mnogo znači. Kad pogledate, istu cenu imaju i izvorne igre (EU2, HoI2). Ima li većeg priznanja moderskoj zajednici od toga da im se ponudi prilika da uloženi trud krunišu izdanjem, a onda ga iznesu na pijacu ravnopravno sa Paradox-ovim igrama?


Darkest Hour: A Hearts of Iron Game, kao što naslov kaže jeste zasnovana na već postojećoj igri. Primenjuje modifikacije koje su već nastale ili bile u razvoju. Donekle je izmenjen i interfejs, a jedna od najvećih novina jeste ručno rađena mapa sveta. Ipak, više je od običnog mod-a, ne samo po tome što stoji zasebno, već i stoga što ima izmene koda, te sasvim nove elemente. Manje od igre, više od moda. Osim što pokreće dve verzije igre (Darkest Hour Light i Full), omogućava jednostavno učitavanje novih modova. Naime, zahvaljujući tome da se pravila igre, te gotovo sve baze nalaze u običnim txt fajlovima, Darkest Hour već sada ima brojna proširenja koja su pripremana za HoI 2 Armageddon (kao što su Kaiserreich, Fallout ili Mod33). Zvanični dodatak za Hoi 2, Iron Cross, takođe radi i u igri Darkest Hour.


Iz launcher-prozora birate mod koji želite, te podešavate pojedinosti oko grafike, zvuka, jedinica (sprajtovi ili vojni markeri), jezika na kome vam se igra obraća. Darkest Hour Light je neznatno izmenjena igra Hearts of Iron 2: Armageddon 1.3. Unapređene su brzina kretanja i borbe, te još neki detalji ispod haube. Mnogi bagovi koji su mučili izvornik otklonjeni su. DH: Light nudi scenarije Drugog svetskog rata od 1936. i 1938. te Armagedon koji počinje 1945. Tu je i nešto što mi se čini da je zapravo Turtledove mod, a igra ga predstavlja kao The Abyss scenario. Zanimljiv je po tome što su sile osovine pobedile u prvom svetskom ratu, pa se javlja niz neobičnih država kao što su Konfederacija (južnjaci koji se bore na strani Nemačke), zatim komunistička Engleska i sl. Inače, koliko vidim po fajlovima, tu su i svi ostali HoI 2 scenariji, ali ukoliko želite da ih igrate moraćete da ih iščačkate ručno.


Prava stvar jeste, naravno, Darkest Hour Full. Projekat je nastao davno pre nego što se Paradox Interactive ponudio da mu podari krov zvaničnosti. MartinBG (koristićemo isključivo njihove nadimke sa Paradox-ovog foruma) vodio je tim “HoI 2 Arma patch”. Bavili su se ispravljanjem bagova u kodu, optimizacijom koda, prebacivanjem svih kodiranih modifikatora u spoljašnji tekstualni fajl. Ekipa koja je programirala udružila je snage sa još jednom ozbiljnom družinom koju vodi Gormadoc. Radio je na projektu “Community Database Cleanup” čiji je cilj bio održavanje baza, a koje utiču na tačnost istorijskih podataka, uravnoteženost igre i dr. Tako je nastala osnova Darkest Hour-a, koju su uz pomoć sjajnog modera Fernando Torres-a uspeli da podignu na nivo samostalne igre. Jezgro tima činio je još i Ewphoenix123, koji je radio na mapi, spoju mape i baze podataka. No, zaista je pohvalno to što se na ovaj ili onaj način ekipi pridružilo još tridesetak fanova. Oduševio me je scenario koji počinje 1914. a pokriva Prvi svetski rat. Ubačen je zato što se timu pridružio Arturius, tip koji je već spremao Prvi svetski za HoI 2.


Već sam pomenuo da su ispravili bagove u kodu, te ga i optimizovali. Tako u završnici igre kada su na tabli hiljade divizija, igra ne posustaje i ne usporava. Sredili su interfejs. Igra izgleda daleko lepše, a upravljanje je olakšano. Grafika je poboljšana, igra je šarenija, a kako je povećan broj vrsta jedinica svaka ima svoju sličicu. (Naime, u HoI-u 2 imali smo predratnu pešadiju iz 1914/18. godine, a zatim iz 1936, 1939, 1941, 1943, 1945. i na kraju modernu pešadiju. U Darkest Hour naranija pešadija je iz 1870. a korak je usitnjeniji, 1897, 1907, 1914, 1916, 1918, 1921, 1926, 1931, 1936, 1939, 1942, 1945, 1948 1951 1954, te 1958. i 1962.) Pravila igre moguće vrlo detaljno menjati jednostavnom izmenom tekstualnog fajla koji po stavkama ima lepo objašnjene parametre, a ključne izmene nalaze se u samom meniju igre. Tako, na primer, možete igrati sa agresivnim demokratijama, potpunim preuzimanjem industrije i tehnologije porobljenih zemalja i sl.


Krupna izmena je mapa koja je lepša, preciznija i detaljnija. Sve provincije prikazane su srazmerno, što znači da možete da imate predstavu o tome koliko je šta udaljeno, gledajući u mapu. Ranije to nije uvek bio slučaj. Moram da primetim da i pored velikog truda tima Darkest Hour-a, mapa iz Hearts of Iron 3 i dalje izgleda detaljnije, ako ne i lepše.


Razvojni tim tvrdi da je AI mnogo bolji. Uverio sam se da zaista bolje pomaže igraču. Možete mu prepustiti špijunažu, proizvodnju i trgovinu. Pojedine diplomatske dogovore sklapa sam. Osim toga ispravljen je bag oko strateškog bombardovanja. Sada možete narediti napad na jednu provinciju ili čitavu oblast, a avioni će nadletati sve provincije zadatog područja (a ne samo jednu kao što je radio stari AI). Takođe AI bolje bira ciljeve vazdušnih napada, zbog čega je prevlast u vazduhu postala važnija nego u prethodnim igrama. Uvedena je i nova vrsta misije za vazduhoplovstvo, a to je Air Scramble kojom se lovci drže u pripravnosti da presretnu napad na industrijske oblasti.


Naglašavam da AI protivnika nije značajno poboljšan. Razvojni tim se odlučio da ne pravi otvorenu simulaciju, već na neki način vođen tok istorije uz nekoliko račvanja. Istorijske odluke, naime, kao i ranije odvijaju se kroz sistem značajnih događaja (Events), s tim što su uvedeni izborni događaji, tj. događaji (Decisions). Računar uredno sledi događaje i odluke, dok igrač može (a ponekad i mora) da bira. Primera radi, igrač će moći da bira da li iskrcavanje u Evropi vrši napadom na Pa de Kale ili Normandiju.

E, sad. Ukoliko znate unapred koji je događaj i kako se okida, nema problema. Češće se dešava da pojma nemate kako da aktivirate događaj, a podatak koji se prikazuje kad miša držite nad ikonom govori samo o posledicama, a ne i o preduslovima za dati ogašaj. Tako na primer, igrajući kao Nemac, možete pripojiti Austriju (Demand Territory ili Annex), ali pun efekat dobićete samo ako znate kako da pokrenete događaj koji će proglasiti Anšlus. Ukoliko se dogodi nešto što igrom nije predviđeno (na primer da se Srbija odbrani od Austro-Ugarske), ceo tok igre je nakrivljen. Pozdravljam, dakle, veliki broj odluka i događaja koji u igri postoji, ali imam utisak da su kvalitet merili samo po igračima koji odaberu velesile, te da su zanemarili male nacije kao što su Srbija, Bugarska, Grčka, Mađarska. Zamerka se naročito odnosi na Prvi svetski rat koji je vrlo lako moguće izbaciti iz ravnoteže.


Primera radi, kad su već odlučili da Srbija propadne, trebalo je to da obave malo bolje. Postavka kraljevine vrlo je nevešto urađena, što odmah dovodi do druge velke zamerke. Nijedan iz tima od bezmalo četrdeset ljudi, nije istoričar niti se bavio isključivo istraživanjem istorije. Tu i tamo gde se neko potrudio, može se doći do tačnih podataka i tačno postavljenih parametara igre. Ali ne treba biti genije za vojnu istoriju da bi se znalo da je Kraljevina Srbija imala jednu od prvih avijacija, da je bila u vrhu tehnološkog i industrijskog razvoja u regionu. Poređenja radi Bugarskoj su dodelili dvostruko jaču ekonomiju, što mislim da istorijski nije tačno. Kraljevina Srbija, podsetiću vas, u to vreme imala je iza sebe nekoliko ratova, što ju je svakako iscrpelo, ali je istovremeno bila napredna i moderna evropska država koja je uspešno pobedila Austro-Ugarsku u carinskom ratu. To je kao da danas uvedemo sankcije Americi, a privreda počne da im ropće i dolar propada. Ok, nisu želeli da Srbija proizvodi još jedinica. Ali i sa dodeljene dvadeset i dve divizije veoma lako možete poraziti Nemce, Austro-Ugare i Bugare. Ukoliko se rasporedite u okolinu Beograda i držite planinske teritorije (Užice i Bor) primetićete da protivnici napreduju isključivo preko Šapca i Kragujevca. Koliko god divizija da pošalju, samlećete ih dovoljno da dočekate Ruse. Čim se žuto-crna monarhija raspadne, pobedili ste, a stvara se Kraljevina SHS, a tu negde je i kraj rata. Neke događaje nemoguće je sprečiti (napad Bugara), a ukoliko ih ipak nekako zaobiđete, AI pobrljavi. Na primer, bez obzira na to što ste u prijateljstvu sa Bugarskom, oni nastavljaju da vas špijuniraju i sl. Kraljevina Crne Gore uvek padne u ruke Austrijancima što je takođe budalaština. Naravno, nije predviđena mogućnost povlačenja kroz Albaniju ukoliko igrate kao Kraljevina Srbija, već samo ako ste neka druga država (!?). Igrao sam napad na Srbiju i kao Austro-Ugarska. Sistem je, naravno, mnogo bolje naštelovan. Crnogorci se uspešno brane, a vojska provlači kroz Albaniju što izaziva novi rat i pokušaj osvajanja planinske državice.


Poboljšan je sistem za špijunažu. Svaka tajna služba ima mogućnost da se proširi (dodatnim opterećenjem budžeta). Domet uticaja špijunaže zavisi od političke opredeljenosti (izolacionizam ili intervencionizam). Moguće je zadati ciljeve koje zatim služba sama u odnosu na protok novca pokušava da izvede. Ovo je za svaku pohvalu.


Hvale sistem diplomatije, ali mislim da nije značajno poboljšan. Da, sada je teže uticati na strane zemlje, ali ne postoji značajna izmena smernica koje AI dobija. Premda ste prijatelji sa određenom državom, ne znači da će zaista biti blagonakloni. Pa čak i da izvršite državni udar i dovedete vama nastrojeniju vladu, protivnika ćete smiriti tek kad mu pregazite armiju, osvojite provincije, pa onda, na primer, postavite pravu marionetsku državu. Diplomatija je unapređena utoliko što postoji mogućnost da velesile drugačije izdele plen posle rata. Tako npr. osim podeljene Nemačke, moguće je videti podelu Poljske, Belgije ili Italije.



Nevolja sa igrama ovog žanra jeste u tome što nikada nisu završene. Dok se ne napravi potpuna simulacija svih političkih, ekonomskih, vojnih, georafskih, istorijskih činilaca, dok se svakoj državi tačno ne odrede ne samo istorijski već i parametri mogućeg razvoja, dok, dakle, ne dobijemo jedan totalni simulator – igre će ostati igre. Družina koja je napravila Darkest Hour može da bude prezadovoljna. A i mi sa njima. Ono što su hteli, to su i napravili. Igru koja će poboljšati HoI 2 Armageddon, koja će biti očišćena od bagova i na neki način odskočna daska za sve buduće modifikacije. Sastavili su igru koja se drži istorijskih uzora, s tu i tamo uračunatim odstupanjima. Što je možda i najvažnije, radom i zalaganjem opravdali su poverenje koje im je ukazao Paradox i pokazali punu snagu zajednice igrača. Paradox ih neguje sve ove godine, a gde ćete lepši uzvratni dar od mod-a koji preraste u novu igru, novo delo, a možda i novi standard.


Izmene koje su primenili na izvornik omogućavaju igračima koji nisu zagriženi za ovaj žanr da se oprobaju. Upravljanje velesilom više nije bauk, a čak iako nije istorijski tačno, vođenje malih zemalja veoma je zabavno. Tehnološko stablo je razgranato, a upravljanje jedinicama više nije kriptično. U Paradox-ovim igrama HoI 2 i HoI 3 zamršenost pravila koja utiču na borbu počela je da se graniči sa znanjima koje se stiču na vojnoj akademiji. U ovoj igri sve je čisto i jasno, a istovremeno rukovođenje avijacijom, mornaricom i kopnenom vojskom sada nije noćna mora. Kad sve saberemo i oduzmemo, dobra igra koju preporučujem svima koje makar i ovlaš zanimaju strateške igre i svetska istorija.

Kopiju igre za testiranje ustupio GamersGate.




Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.

Sve recenzije istog autora


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

4 komentara:

  1. Već nekoliko dana stoji instalirana na disku. Ne znam da li smem da se upuštam u igranje jer mi obaveze ne dozvoljavaju potpuno udubljivanje u igru, a onda to nije to. Možda eventualno neka lagana varijanta sa velesilom.

    OdgovoriIzbriši
  2. Srećom, igra to omogućava. Pustiš da vreme klizi polako i afk-uješ - ili pustiš na ekstremno brzo i onda dža ili bu!

    OdgovoriIzbriši
  3. Gotovo sad... Argentina marchando hacia una gloriosa victoria... otra vez :)

    OdgovoriIzbriši
  4. katastrofalno izvedena prica sa eventovima...

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!