24. ruj 2011.

Gatling Gears, recenzija

Da li se sećate igre Greed Corp od pre nepunih godinu dana? Potezna strategija, smeštena u utopijski svet Mistbound u kome vlada bespoštedna borba između korporacija za prevlast nad ono malo preostalih prirodnih resursa? Sigurno ste se setili. W! Games, razvojni tim koji stoji iza ove igre, u međuvremenu se udružio sa još nekoliko manjih kompanija i osnovao novu - Vanguard Games. Iako im prvenac nije baš sjajno prošao, bili su rešeni da je to samo uvertira za krupnije i ozbiljnije stvari. Zamerali su im da je igra suviše statična i jednolična, da nije u stanju da igrača duže prikuje uz ekran... Zato su odlučili da okrenu novi i list i unesu malo akcije u novo delo. I to kakve akcije!

Gatling Gears je old school pucačina sa pogledom odozgo, koja se još u maju pojavila za konzole, a tek nedavno se zavrtela i na hard diskovima ličnih računara. Radnja je ponovo smeštena u univerzum Mistbound-a i prati Maksa Brolija, odlikovanog vozača Walker-a, dvonožnih robota kojih se sećamo iz Greed Corp-a (a neodoljivo podsećaju na stariju braću, AT-ST hodače iz Star Wars-a). Maks zbog neslaganja sa potezima Imperije napušta položaj i odlazi u penziju. Mnogo godina posle, nimalo suptilno Imperija će zakucati na njegova vrata, pa je Maks primoran da ponovo sedne za upravljač vernog mecha i jednom za svagda se obračuna sa nekadašnjim poslodavcima.



Kampanja se sastoji iz pet prilično dugih poglavlja, od kojih je svako podeljeno na više nivoa. Ne treba zaboraviti ni prolog koji ima ulogu podužeg tutorijala, a istovremeno i objašnjava Maksove razloge za napuštenje Imperije. Poslednji nivoi svakog poglavlja rezervisani su za borbe sa gorostasnim "kraljicama", u duhu starih hitova sa arkadnih aparata. Međutim, za razliku od igara sa automata kojima je glavni cilj bio da progutaju što više žetona, Gatling Gears nije preterano teška igra, pa se bez većih problema može preći na srednjem nivou težine. Osim kampanje moguće je igrati i survival mod u kome je potrebno odupreti se talasima nadirućih protivnika što duže možete. Sve se odigrava u arenama koje zauzimaju samo jedan ekran, a caka je u tome što pored borbe sa neprijateljima morate voditi računa i o još koječemu (na primer u prvoj areni treba sprečiti da kolica sa eksplozivom stignu do pumpi za vodu). Iako se može igrati i u solo varijanti, iz samog dizajna arena jasno se vidi da je ovaj mod zamišljen za dva igrača i tako ga je neuporedivo lakše igrati.


Iz samog imena igre može se naslutiti koje ćete oružje najčešće koristiti. Dva mitraljeza biće vaši najbolji prijatelji, ali nažalost, vrlo su ograničenog dometa i osrednje vatrene moći. Mnogo ubojitije jesu rakete (vrlo efikasne kod oklopljenih protivnika) i granate (idealne za satiranje buljuka pešadinaca) kojih nema neograničeno, ali se zalihe vremenom obnavljaju. Najefikasnije oružje je nekakav strujni udar koji će uništiti apsolutno sve na ekranu, ali se može upotrebiti samo jednom u toku nivoa. Na početku svake akcije imate priliku da posetite prodavnicu u kojoj možete pazariti poboljšanja za vašeg robota ili otključati kozmetičke dodatke. Kupovina poboljšanja plaća se zlatnim polugama koje sakupljate tokom igre, dok valutu za nabavku kozmetičkih kerefeka (različiti skinovi, ljubimci koji radosno trčkaraju za vama i slične gluposti) predstavljaju XP poeni koji se dobijaju na kraju svakog nivoa.


Kao i u stara, dobra vremena ovakve igre je i dalje zanimljivije igrati rame uz rame sa drugarima. Gatling Gears nudi mogućnost kooperativnog igranja na jednom računaru ili putem interneta gde drugi igrač preuzima ulogu Maksove nećake Zoi, a zanimljivo je da igra ima ugrađeni voice chat. Upravljanje dvonožnim robotima vrši se kombinacijom miša i tastature, pri čemu WASD tasterima šetate robota po ekranu, a miš služi za kontrolu nišana i određuje pravac u kome pucate. Jedina mana ovog sistema je što su tasteri za upotrebu sekundarnih oružja na tastaturi, što može biti nezgodno jer u žaru borbe morate skrenuti pogled sa ekrana. Zato je korišćenje džojpeda bolja opcija, ali se tu opet javlja problem što igra prepoznaje samo XBox-ove kontrolere.


Iako zvuči malo suludo,višak akcije na ekranu je glavni nedostatak ove igre. Da, dobro ste pročitali - višak akcije. Pored gomile prašinara koji trčkaraju okolo, pozadinskih eksplozija, robota koji nemilosrdno čupaju drveće, stacionarnih topova i svega ostalog na ekranu, veoma je teško fokusirati se na kretanje vašeg robota i uz to izbegavati kišu protivničkih metaka. Zato ne očajavajte previše ako "popijete" po koji metak jer mech može da izdrži poprilično, a po nivoima su razbacani i sanduci sa alatom za popravke.



Udruživanje malog razvojnog studija sa gigantom kakav je Electronic Arts sigurno ima mnogo prednosti, ali je u ovom slučaju pokazalo i tamnu stranu. Naime, Gatling Gears se nekako našao u procepu zbog nedavne čarke između Valve-a i EA oko povlačenja nekih igara sa Steam-a. Iako se igra može nabaviti putem Steam-a, pored standardnog logovanja igrač će po ulasku u igru morati da se loguje i na EA-ov pandan - Origin. Takođe, verziju za PC prate i nedoumice oko novog načina primene DRM-a i ozloglašenog sistema od pet aktivacija. Na kraju se ispostavilo da igru možete aktivirati na koliko god želite računara, ali da u toku jednog dana Origin mreži možete pristupiti sa najviše pet različitih kompjutera.


Starije igrače će Gatling Gears definitivno podsetiti na minulo vreme, kada su se kao osnovci, u polumraku lokalne "buvare", tiskali ispred olupanih arkadnih aparata. Svakako da sedenje ispred računara ne može da zameni onaj osećaj zadovoljstva kada sa jednim žetonom uspete da "obrnete" igru ili kada umesto preskupih žetona uspete da ugurate bezvredne kovanice, ali sam siguran da ćete se uz uživanje u igri podsetiti tih dana svoje mladosti. Za one mlađe, koji nisu imali sreću da se uživo oprobaju na automatima, ostaje samo da se ludo zabave uz frenetično napucavanje, a možda će ih ova igra nadahnuti da posegnu i za nekim emulatorom.


Autor teksta, Darko 'DeCoy' Mihoković, saradnik je bloga Igrorama od novembra 2009. godine.

Aktivan je saradnik mesečnika "Svet Kompjutera" od juna 2007. godine do danas, te recenzent i prevodilac na sajtu Abandonia.

Sve recenzije ovog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

3 komentara:

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!