19. stu 2011.

The Book of Unwritten Tales, recenzija

The Book of Unwritten Tales prva je veća igra koju je nemački KING Art Games izbacio na tržište. Kako to obično biva, najpre se pojavila na maternjem jeziku autora. Kada je podigla poveći oblak prašine osvojivši naklonost tamošnje publike i kritike, usledila je ofanziva na svetsko tržište. Pošto sam se dobrovoljno prijavio za ulogu Avanturologa Ovdašnjeg, morao sam da privremeno prestanem da se valjam po snegu, urlam na zmajeve i trpam svećnjake u džep, te posvetim punu pažnju ovoj igri.


Za prelazak prosečne avanture novijeg datuma, jedna osmočasovna seansa mi je obično više nego dovoljna. Ovo, naravno, ne svedoči o mojoj "veštini", već pre o trendovima, koji ne zaobilaze ni najprašnjavije kutke industrije. The Book of Unwritten Tales igrao sam duže od dvanaest sati. Nijednom se nisam zaglavio, a neretko sam iz kojekakvih razloga i ubrzavao dijaloge. Drugim rečima - ovo je jedna prokleto dugačka igra. Pritom je krcata sadržajem, a ni u jednom trenutku ne deluje pretrpano ili kao da je na silu produžena. Ne sećam se da je ijedna avantura posle The Longest Journey bila ovako duga i bogata.


U jednom sasvim običnom bajkovitom svetu, ljudi ratuju protiv Senki. Sukob se neočekivano odužio, napetost ne popušta, a ishod je krajnje neizvesan. Daleko od fronta, jedan stari gremlinski arheolog otkrio je uputstva koja vode do skrovitog mesta na kojem se nalazi Artefakt, predmet neopevane moći. Međutim, Senke su ga zarobile pre nego što je uspeo da obavesti čarobnjački esnaf o svom otkriću. Nizom zgodnih slučajnosti, dok su ga prevozili do tamnice uspeo je da ubedi gnoma Vilbura i vilovnjakinju Ivo da dovrše ono što je on započeo.


Ovo zanimljivo putešestvije prepričano je komičnim tonom, a šale se zbijaju na račun video igara, epske fantastike, te popularne kulture uopšte. Jedina prava zamerka koju moram da uputim scenaristima jeste na račun završnice. Sama ideja na kojoj se rasplet zasniva nimalo mi se nije dopala, a i pored toga, kraj deluje nekako... zbrzano, nepromišljeno i usiljeno. U odnosu na vreme koje je posvećeno ekspoziciji i građenju zapleta, razrešenje traje previše kratko i ostavlja pomalo gorak ukus u ustima. Ipak, rešio sam da stisnem zube i pređem preko ovoga, zato što je sve drugo utegnuto kao pod konac. Svaki dijalog je na mestu i premda se jasno vidi koja pitanja vode ka informacijama, isprobavao sam sve replike, a odgovori su me skoro uvek nasmejali. Humor je inteligentan i iskren, a pored opaski u razgovorima našao se i u komentarima okruženja. Kulturne razlike između protagonista čest su izvor šala. Likovi su puni života i, uprkos svom fantazijskom poreklu, često stvarniji od onih koje viđamo u realističnim igrama.


Glavni junaci su - Vilbur, Ivo i Nejt. Pri smenama se primećuje neuravnotežen kvalitet pisanja. Naime, iako su vilovnjakinja i lovac na blago pristojno oslikani, očigledno je Vilbur bio miljenik autora, a bez sumnje će postati i miljenik publike. Neverovatno je šarmantan i slojevit lik, te me je kupio posle svega desetak minuta igranja. Najbolje šale su njegove, najemotivnije scene odvijaju se s njim u centru pažnje. Nepopravljivi je optimista, bezazlena i dobroćudna naivčina, pravednik, skromni sanjar - epitom dobričine. Zahvaljujući životu u izolaciji sačuvan od lošeg uticaja "modernog" društva. Verovatno mi je zato i prirastao za srce.


Pored toga što je odlično napisana, The Book of Unwritten Tales je i veoma udobna igra. Desni taster miša koristi se za razgledanje, dok je levi osetljiv na kontekst - može služiti za razgovor, istraživanje ili korišćenje. Inventarska traka nalazi se u dnu ekrana, skriva se kada nije potrebna, a retko se dešava da je prepuna, te je sve uvek tu, na dohvat ruke. Brzo menjanje lokacija nije dostupno od početka, već se uvodi nešto kasnije. Do tada je sve postavljeno tako da zahteva što manje tabananja. Nekoliko puta sam naišao na problem predmeta koji se misteriozno, ničim izazvani stvaraju u već posećenim sobama. Osim u takvim (retkim) situacijama, sve što nije zakovano za podlogu može da se pokupi.


Zagonetke su gotovo sve inventarske. Iako su pretežno lagane, veoma lepo su zamišljene. Najvažnije od svega, savršeno se uklapaju u radnju, što je retka pojava u današnje vreme. Ne služe samo kao prepreke daljem razvoju priče, već kao njen sastavni deo. Najčešće su povezane u niz koji čini smislenu celinu, a autori vrlo rado teraju šegu sa klišeom trodelnih provera sposobnosti. Osim... Otprilike na sredini igre nalazi se deonica koja u potpunosti odudara od svega što prethodi i sledi. Ne po dobrom, na žalost. Dinamika igre se menja, napredak se usporava, primorani smo na trčkaranje... Ubačene su čak i neke jeftine logičke zagonetke kojima tu nije mesto. Uopšte, veoma dosadan i zamoran segment igre. Srećom, sve ovo traje prilično kratko, posle čega se vraća u prvobitne okvire. Iako utiče loše na uživljavanje, šteta nije nepopravljiva.


U igri postoji preko milion veoma živopisnih lokacija. Pri crtanju pozadina mnogo pažnje je posvećeno detaljima. Praznog prostora na ekranu ima malo, a predmeti koji su svuda načičkani nisu samo ukrasi, već najčešće upotpunjuju prizore i doprinose atmosferi. Scene su većinom lepo kadrirane, premda ima nekoliko situacija u kojima je kamera postavljena u neki blesav i neprijatan ugao (na plafonu, recimo). Glasovna gluma je izvrsna, na čelu sa čovom koji je bio zadužen za Vilbura. Primećujem da su odabrani glumci koji i inače glume glasom pre nego stasom, a koji plene dikcijom i bojom. Muzika je tematska, te tako u patuljačkoj kafani na vrhu planine može da se čuje arija iz Grigove svite “Per Gint”, dok u nekada veličanstvenom a sada napuštenom gradiću vazduh ispunjava setna balada.


Suština ove recenzije nalazi se u onoj primedbi - šteta nije nepopravljiva. The Book of Unwritten Tales boluje od nekoliko čudnih napada nekvaliteta, ali lako je zažmuriti na jedno oko i praviti se da se nisu ni dogodili. Ljudi iz studija KING Art napisali su divnu priču, sa jakim i jedinstvenim likovima, autentičnim smislom za humor, zagonetkama i okruženjem koji se prepliću sa radnjom, a sve to u veoma dobroj produkciji. Zaslužuju da im oprostimo greške. Verovatno bih im oprostio i da je iz kutije sa igrom iskočila ljuta guja i ujela me za oko.

Kopiju igre za testiranje ustupio KING Art Games.



Autor teksta, Pavle 'Ketchua' Đorđević, jedan je od tri osnivača Igrorama bloga.

Saradnik je mesečnika "Svet kompjutera" od marta 2008. godine do danas, a od početka 2010. jedan je od urednika mesečnika "Gameplay". Od juna 2010. godine radi kao jedan od autora tekstova za emisiju PlayGames. Učestvovao je i u radu nekoliko internet prezentacija i projekata, uključujući Eniaroyah magazin.

Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 9:

  1. Hmm, jos jedna pozitivna recenzija. Morace ovo da se nabavi kada dodje na steam (developeri rekose da ce podneti zahtev oko aprila, kada se slegne prasina oko ovogodisnjih AA naslova).

    Mozda me malo cudi sto graficki/artisticki aspekt igre nije dobio malo vise hvalospeva, posto mislim da je igra prelepa..

    OdgovoriIzbriši
  2. Svidja mi se recenzija... Igra prelepo izgleda i cim pre cemo je igrati!

    OdgovoriIzbriši
  3. Savremena avantura koju je Ketchua pohvalio? Ovo mora da se igra :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Прва слика заиста делује бајковито.

    Чим пређем Нови Почетак ето ме.:)

    OdgovoriIzbriši
  5. "Zahvaljujući životu u izolaciji sačuvan od lošeg uticaja "modernog" društva. Verovatno mi je zato i prirastao za srce." - osećam da ovo ima skriveno značenje :P

    Nikada nisam igrao avanture kao u poslednje vreme, stavljam i ovo u listu pod obavezno. Pošto očigledno jedini ne Skajrimišem...
    Ovo sa senkama tako podseća na nešto što sam već video, ali ne u lošem smislu.
    I kako to da nisi pohvalio izgled junaka(inje), kada joj je u poslednjoj slici onako dobro definisano d...mislim svi likovi izgledaju lepo dizajnirano :D

    OdgovoriIzbriši
  6. Cuo sam na par mesta da je humor previse naivan, deciji... Shvatam da su Nemci alergicni na "skakljivije" teme i kakva je situacija sa video igrama kod njih, ali ja tesko mogu da svarim taj Diznijevski humor, kao hoce da se bavi ozbiljnom temom a istovremeno da bude potpuno politicki korektno i primereno za decu, pa jos kobajagi poucno. Ne znam kako je to tacno u ovoj igri posto vidim da si ti nahvalio i humor i kvalitet pisanja uopste ali neki su to naveli kao ozbiljan nedostatak.

    OdgovoriIzbriši
  7. dat ass






    Neko drugi bi to napisao pre ili kasnije. Ne ja.

    OdgovoriIzbriši
  8. @nameless1: Da, izgleda vrlo lepo, ali uopšte nisam oduševljen. Estetika je ovde, rekao bih, sporedna.

    @Link_Pain: Trudim se da zaboravim njeno uznemirujuće visoko čelo. :D

    @Alek: Ako otvorenu sprdnju sa metroseksualnim paladinom ili čarobnjakom koji je imao "poseban" odnos sa svojom ovcom zoveš naivnom i dečijom, onda je tako. :D Nema ovde ozbiljnih tema i pouke, samo jedna lepa priča sa blagim elementima satire. A ni u jednom trenutku nisam osetio taj nemački cenzorski mentalitet koji pominješ.

    OdgovoriIzbriši
  9. Upravo sam zapoceo ovu avanturu, i vec pri upoznavanju junakinje i pritvorenog gremlina shvatio sam da me ocekuje sasvim dobra igra! Ovi screenovi su jos jedna potvrda jer se slazem da su vizuelni dizajn i grafika vanrednog kvaliteta, zato sto je u pitanju stilizacija (koju do izvesnog stepena narusava Ivo, jer je gotovo realisticna naspram pozadina i vecine likova) sto se danas nekako retko srece u p&c avanturama, u ovako dobroj izvedbi!

    Inace, strava blog! Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!