10. ožu 2012.

Fortix 2, recenzija

Nemesys Games je mađarski studio iz Budimpešte koji se bavi izradom malih igara za razne mobilne platforme (iOS, HTML5), ali i za PC i Mac. Radili su igre za koje uopšte niste čuli, pa ih neću ni nabrajati, a Fortix 2 im je veliki uspeh, s obzirom na to da je objavljen za Linux, Windows, Mac, HTML5, iOS. Prodaje se na Steam-u Desura-i i Gamers Gate-u. U planu su verzije za PSP i DS.

Mlađarija se neće setiti, ali mi stariji igrači hoćemo. Još na arkadnim mašinama bile su igre koje su se sastojale iz ocrtavanja teritorije čime se otkriva slika, skupljaju poeni, izbegavaju ili zarobljavaju protivničke živuljke i sl. Prva od takvih igara bila je Qix. Kasnije su se pojavili nastavci, klonovi, pa i varijacije na temu.


Mađarski tim odlučio je da izda igru Fortix koja je zasnovana na pravilima Qix-a, ali sa novim obrtom. Umesto apstraktne igre odsecanja teritorije, napravili su mali fantazijski doživljaj. Fortix 2 je nešto kao, "isto to samo malo drugačije", u smislu što proširuje igru mnogim elementima, a ponajviše zanimljivom postavkom i rešenjima koja grade mnogo zabavnu igru na sasvim jednostavnim načelima.


Priča se nastavlja na prvi deo kada je Sir Fortix krenuo da lovi čarobnjaka Xitrofa po ostrvima (svako je predstavljalo jedan nivo. U ovom delu, Xitrof je pobegao i sakrio se negde na ostrvu Artalom. Sir Fortix mora da prođe sve pokrajine ostrvskog kraljevstva i pokori orkove, zmajeve, ogrove i druga čudesa, dok ne stigne do čarobnjaka.


Igra počinje na velikoj mapi na kojoj birate u kojoj ćete pokrajini sledeće da izazovete Xitrof-a. Broj kula pokazuje koliko nivoa ima u toj provinciji. Krećete se od pitomih zelenih krajina na zapadu i polako krećete na istok, ka sve opasnijim predelima. Početne pokrajine služe kao uvod, s obzirom na to da se elementi postepeno uvode u prvoj petini igre.


Vitez stoji na obodu ekrana. U sredini su kule i štitovi koje mora da zarobi ili uništi. Na osnovnoj liniji je bezbedan (osim od napada šišmiša). Napuštanjem osnovice, vitez iza sebe ostavlja sjajan trag. Kad zaokruži područje, postaje "osvojeno" i prelazi u vlast viteza. Tu nemani više ne mogu da vršljaju. Sve što se nađe u zarobljenoj teritoriji, takođe je u vitezovim rukama, pa tako protivnici stradaju, a katapulti počinju da gađaju predodređene kule na mapi. Ako uspete da osvojite sve neophodne kule i zastavice, dobijate nagradu što ste bili brži i dodatni bonus (perfect) ako niste poginuli. Poeni se skupljaju i donose dodatni život kad napunite okruglu cifru (sto, trista, petsto hiljada).


Misije su sve teže, te je neophodno strpljenje. Osim običnih zveri koje se nasumično kreću po mapi, pojavljuju se zmajevi koji vas jure, baliste koje pucaju na vas, samonavodeće vatrene kugle, zmajevi koji bljuju vatru. Posebnu gadost predstavljaju pećine iz kojih izleću šišmiši i opasno otežavaju igru. Na pojedinim mestima postavljene su magijske kugle koje poništavaju zarobljavanje zaokružene celine. Poteškoće izaziva i teren, pa osim što vas grdno usporava (močvara, lava) postoje i zidovi koji ne mogu da se preskoče. Tu su i zaključane kapije koje morate da otključate zauzimanjem prostora na kome je ključ odgovarajuće boje. 


Srećom postoji i pomoć u vidu pojačanja (power-up) koji zaustavljaju živuljke ili kule, omogućavaju da se brže krećete, letite ili da uništite nasumično jednog od zverova. Što više objekata zarobite odjednom dobijate više poena (multiplier). Za one koji su željni starog Fortix-a u novom ruhu, tu su i klasični nivoi iz prve igre.


Fortix 2 ima muziku i efekte koji su zanimljivi i ne smeta čak i kad se ponavljaju u nedogled. Uostalom, Fortix 2 je igra koju ćete uključiti, odigrati jednu ili dve table (5-10 min najviše) i onda joj se vratiti kad ugrabite vremena drugi put. Sadržaja ima dovoljno, pa će istraživanje ostrva potrajati i nekoliko dana, osim ako baš niste zapeli da celu igru prođete odjednom, što je nemoguće. Zašto? Zato što će vam za prelazak biti neophodni živci ko konopci. 

Posle izvesnog vremena prepreke postaju gotovo apsurdne, a stil igranja prilično skučen. Napreduje se milimetar po milimetar uz mnogo vraćanja i napadanja prepreka sa različitih strana. No, nisam to uzeo za zlo. Fortix 2 je takva igra koja vas ponese jednostavnošću, kasnije vas zabavi izazovnošću. U malim dozama svaki dan, milina. Mađarski tim traži sedam evra za igru. Mislio sam da je malo previše za ovu vrstu igre. Ipak, kad uporedim vreme tokom koga me je igra zaista držala prikovanog, sklon sam da ublažim ocenu i da kažem da igra vredi sedam evra. Ipak, radije bih sačekao da je neko kupi na popustu i pokloni mi je.

Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

4 komentara:

  1. Odlična igrica (namerno koristim deminutiv) za razbijanje dosade i viška slobodnog vremena. Ideja sa "bojenjem" delova ekrana je stara 100 godina (ja se sećam igre Stix sa početka C64 karijere), ali uz gomilu sitnih detalja kojima Fortix 2 obiluje sve deluje novo i jako interesantno. Jedino bi možda kampanja mogla da bude malo duža. Jednostavno je ako igrate na nižim težinskim nivoima, kad probate na Impossible ima da čupate kosu sa glave :p

    OdgovoriIzbriši
  2. Zanimljiva igrica :)
    Mada, imaš pravo za cenu. Zvuči malo tih 7 evrića, ali nije svejedno ako se igra povremeno.
    Da li je taj tajmer bitan u dnu ekrana što se nalazi, ili je vezan za high score samo?

    OdgovoriIzbriši
  3. Samo za rezultat, dobiješ bonus poene ako završiš za određeno vreme.

    OdgovoriIzbriši
  4. Impossible u suštini predstavlja mikroskopsko osvajanje ekrana :D

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!