5. svi 2012.

Legend of Grimrock, recenzija

Finci. Čudo prirode. Od davnina (što znači od osmobitnih vremena) veoma su aktivni programeri, dizajneri, inžinjeri zvuka, moderi, koderi, demo-majstori. Po pravilu, okupljeni u grupice, ovi uporni i vredni severnjaci, tokom godina oplemenili su svet igara. Stil dizajna igara, nevezano za žanr, takođe je kompaktan kao i razvojni timovi, a igre uglavnom čiste kao neugaženi snegovi.

Kamenčićem ću te, kamenčićem ćeš me, a bogami i otrovom
Legend of Grimrock, sjajna RPG igra tipa "tumaranje po tamnicama", dolazi iz studija Almost Human Ltd. Petri je programer i vođa projekta, ali radi i grafički dizajn. Radio je za Remedy Entertainment na igri Max Payne 2 i na igri Alan Wake kao programer za grafiku. Oli je animator, a radno iskustvo mu je takođe bogato. Između ostalog radio je za Futuremark i poznati benčmark program 3D Mark. Juho je glavni grafički dizajner i modelar, a radio je grafiku za igru Shattered Horizon, bizarnu svemirsku pucačinu Futuremark Games studija. Anti je radio 3D igre za mobilne platforme, zatim je crtao okruženje za igru Alan Wake, a u studiju Almost Human zadužen je za sve - grafika, zvuk, dizajn nivoa i skriptovanje. Dakle, iskusna družina koja je zanat ispekla radeći za druge. Konačno su nastupili samostalno ovom igrom.

Kao dokaz posvećenosti staroj školi, u igri je i - kompas!
Prednost nezavisnih timova leži ponajpre u tome što igru razvijaju svojim ritmom. Legend of Grimrock radili su godinu dana, probili su rokove koje su zadali, ali je ishod veoma stabilna igra koja je još u aprilu dobila prvu i jedinu zakrpu. Napominjem ovo zato što je Legend of Grimrock izuzetno dobro sazdana igra. Bilo da je igrate na zverskoj mašini ili olinjalom laptopu ono što dobijate jeste prvoklasno igračko iskustvo u stilu stare škole, a uz sjajnu muziku, efekte i predivnu grafiku. Tako da čak i oni koji ne vole staru školu ne mogu da se žale da im je previše opskurno da pilje u pikselizovane žvrljotine u šesnaest boja.

Pre svake zagonetke uglavnom dobijate nagoveštaj rešenja
Priča počinje besramnim klišeom. Četiri zatočenika, osuđena zbog zločina stvarnih ili izmišljenih, bacaju u strašnu tamnicu. Ko nije igrao serijal Eye of the Beholder (EoB 1, EoB 2: The Legend of Darkmoon, EoB 3: Assault on Myth Drannor) i Legends of Lore (LoL: The Throne of Chaos, LoL: Guardians of Destiny, Lands of Lore III) neće moći da uzdahne, pun sete, i spomene se starih dobrih vremena Zlatnog Doba igara.

E, sad.

Nemoj da mi neko komentariše dole da je igra bezveze, preteška, da mu se ne dopada grafika, da ne razume poentu ovog načina upravljanja, da je borba previše apstraktna, da je priča ovlašna i da se smorio. Odma razlaz ako niste ljubitelji pravog tumaranja kroz tamnice i rešavanja zagonetki, ako ne volite izazov i ne poznajete reference na koje se igra poziva. Dobro, 'ajde, pustiću vas ako ste voljni da naučite i zavolite, ali nemoj da bude da nisam opomenuo!

Praznik za oči, kristal koji leči i oživljava!
Dakle, igra se odvija na pomalo neobičan način (za današnje pojmove). Pogled je iz prvog lica. Junake vidimo kao četiri ikone (dvojica stoje napred, dvojica iza). Hodnici su taman toliki da po dvoje mogu da prođu. Družina se kreće od jedne do druge "pločice" kao u poteznim igrama (ima animacije kretanja, ali odvija se iz segmenata). Najveći deo ekrana zauzima pogled na samu igru, a u uglu je minimalistički interfejs sa četiri portreta. Uz svaku sličicu su dve linije (crvena za zdravlje i plava za energiju), a ispod su dve sličice koje predstavljaju levu i desnu ruku članova družine. Tu dođu oružje i štit, a klikom se priziva napad, fizički ili magijski.

Ali, ali... prekidač je sa unutrašnje strane...
Kad se na ikonicu junaka pritisne desnim dugmetom otvara se malo potpuniji interfejs. Gore na obodu su opcije za odmaranje družine, pregledanje mape i ulazak u meni igre. Sasvim ispod je inventar, a između oboda i inventara je prostor za podatke, sa tri "kartice". 

Bez panike... pad u rupu je bolno, ali zanimljivo iskustvo
Prva kartica prikazuje opremu i najvažnije osobine junaka. I ovaj deo krasi božanstveni minimalizam. Snaga i energija izražene su brojkama, ispod su dve odlike oklopljenost (protection) i okretnost (evasion). Potonja služi da se izmaknete s puta napadu, a ako vas dokače, ova prva osobina ublažava udarac. Slede obaveštenja o broju iskustvenih poena, te neophodnoj svoti za prelazak na sledeći nivo. Ispod su linija koja označava sitost, kada spadne u žutu zonu, junak se oseća zanemoćalo. U desnom uglu je veoma važna brojka koja pokazuje koliko je heroj može da ponese opreme. Kad je blizu najvećeg opterećenja, kreće se sporije i time usporava družinu. Ostatak prozora predstavlja delove tela i prostor za opremu (deset predmeta, uključujući i nakit).

Stari dobri MekDonald skupljač lobanja, he-he
Druga kartica je detaljan prikaz osobina junaka (character sheet). Posredi su klasične vrednosti, snaga, spretnost, vitalnost i volja (strength, dexterity, vitality, willpower) koje se pretaču u snagu udarca, preciznost i okretnost, zdravlje i energiju. Tu su i otpornosti na vatru, led, struju i otrov kao osnovne četiri vrste magijskih napada. U ovoj kartici prikazuju se i posebne odlike junaka (traits) koje zaokružuju junake isto kao feats u pravilima za D&D

Umri Gari, pakleni pužu iz pakla! Jedi ledene šiljke!
Poslednja kartica prikazuje veštine. Različite su za svaku klasu, a svaka veština otključava dodatne sposobnosti, kao što su korišćenje posebnih vrsta napada, posebnih vrsta oklopa, nove čarolije i sl. Obratite pažnju na to da veština ima više nego što vam je neophodno pa se što ranije odlučite za pravac napredovanja. Na primer, ratnicima uvežbavajte jednu vrstu oružja, lopovi mogu da biraju između streličara i okretnog borca, magovi mogu biti teška artiljerija ili podrška, premda granice nisu strogo uređene, a "promašaji" u građenju lika osetni su tek na najjačem nivou težine.

Plaši svoju kevu!
Kad smo već kod težine, igra nudi tri stepena, pri čemu je prvi (easy) zaista lak i prepoučen onima koji žele da se usredsrede na rešavanje zagonetki. Već srednji stepen prilično je izazovan, dok je treći noćna mora i očito ostavljen za one koji žele da ostanu u igri i posvete joj više od tridesetak sati, koliko je u proseku neophodno. 

SPLAT!!!
Legend of Grimrock je prava pravcata tumaraljka. To znači da borbe ima, ali nije neprestana, pa igra ne nosi titulu koljačine (hack and slash). Zagonetke preovladavaju, ali ono što je božanstveno jeste činjenica da zagonetke nisu onako mazohistički teške kao u starijim igrama ovog tipa (sećate li se EoB-a? To je bio pakao!). Svaka prepreka dobro je osmišljena, lepo uravnotežena i odaje utisak da nije tu nasumično. Neću da vam otkrivam priču, jer je jednostavna, ali veoma su dobro povezali taj deo zapleta koji objašnjava zašto je planina izdubljena i sazdan takav lavirint. Čak i poslednja bitka lepo zaokružuje igru u tom pogledu što nije naprosto rokačina, već predstavlja svojevrsnu pokretnu zagonetku koju rešavate usred epske borbe.

Odakle si se sad, pa ti, stvorio?
Borba je takođe minimalistička, kliknete na oružje koje želite da junak iskoristi, pojavi se prateći zvučni efekat i ugledate broj poena za koje ste odvalili protivnika ili ono zloslutno "missed". Takođe, kada primite udarac, junak arlaukne, pojavi se krvava mrljica i broj poena za koje ste bliže smrti. Umiranje bilo kog junaka znatno umanjuje izglede družine, ali srećom povremeno ćete se dokopati kristala koji oživljavaju pale borce, a tu je i prigodna čarolija, ako želite trenutno vaskrsenje. Čarolije su sjajno rešene sistemom runa. Čarobnjacima se, naime, otvara tablica sa devet runa (3x3). Neophodno je znati tačnu kombinaciju i poznavati (tj. otključati) čaroliju. Magije su raznovrsne, a osim moćnih napada bave se izbegavanjem protivnika, lečenjem i već drugim čarobnjačkim majstorijama u tom pogledu.

Aha, odatle! Kul!
Zašto sam vam ovako potanko sve prikazao? Zato što je najveća vrlina igre upravo sadržajnost koja se maestralno ocrtava spram minimalizma koji preovladava. Dakle, postavka igre je jednostavna, upravljanje je jednostavno, aktivnosti su prilično jednostavne (udri, tumaraj, klikni ovde, povuci ručku onde, trči u rikverc), a atmosfera koja se iz svih elemenata igre uzdiže je beskrajno uzbudljiva. 

Igra je mogla i da se zove Curse of the Teleport ili Aaaargh Teleport!
U pojedinostima je čar. Kako vas igra tripuje da ćete ostati gladni i žedni, u mraku (bez baklje - i bukvalno), na milost i nemilost zverima koje tumaraju tamnicom. Kako vas igra tripuje da pazite na svaki korak, da što duže izdržite bez većih povreda jer već iza ugla vreba nova vratolomija. Kako vas igra tripuje da ste nešto propustili, da ima još negde da se zaviri i otključa, da postoji još jedna tajna koju valja oktriti. Kako vas igra tripuje da ne bacite nijedan komadić opreme, ko zna, pupu, zlu ne trebalo, kada će vam baš zafaliti komad starih gaća ili tandrkavi šlem.

I za kraj, deco, ne igrajte ovu igru posle ponoći, u mraku i sa slušalicama!
Tome dodajte divne teksture visoke rezolucije, raznorazna čudovišta, svetlosne efekte, muziku (kada je ima sjajna je), zvučne efekte (vrlo, vrlo sablasni) i činjenicu da igra može biti bolesno izazovna ili zabavno golicljiva i recite mi iskreno - zar to ne vredi tričavih 1200 dinara? (10.99 EUR na Steam-u). Čak i u slučaju da igru pređete samo jednom, nikad joj se ne vratite i sve iz prve otkrijete, zabavili ste se za 40 dinara na sat. Ne znam koja druga vrsta zabave može tako nešto da vam pruži u ovom, tako retkom, divnom i zaboravljenom žanru RPG-a.

Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.


Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 18:

  1. Možeš ti da opominješ ali to ne znači da ćemo te poslušati... Ja sam rekao šta mislim o ovoj p&c avanturi u komentarima na Buljev prvi utisak. Avantura sa kašičicom RPGa, repetativnom borbom i interfejsom i kontrolama koje su na silu retro... Ne vidim na primer zašto je bilo neophodno da se svaki puta otvara inventar kada treba koristiti potion, zašto je upotreba magija nepotrebno zakomplikovana ili zašto nema mini mape. Sve to u igri u kojoj je neophodno stalno se kretati u toku borbe i izbegavati napade... Za ono što sam igrao već mi je išlo na živce kada recimo bežim od grupe monstruma i onda se zaglavim u nekom ćošku a oni čekaju u redu da se goste mojim likovima ili padnem dok bežim kroz rupu a onda kud izgubim helte zbog pada kud dole po pravilu čeka gomila monstruma... Nije to pravi izazov već jednostavno nefer težina i loš u ovom slučaju namerno retro dizajn. Igra je i inače puna tih jeftinih nefer momenata... Uđe se na početak novog sprata, stane na prekidač na podu i onda se odjednom zatvori kapija iza i spawnuju se tri monstruma sa svake strane. LOL Trial & error je prevaziđen i jeftin način dizanja težine i veštačkog produživanja trajanja igre a ova igra je prepuna toga. Ima tu još dosta toga lošeg ali nemam strpljenja da se prisećam svega i sve pišem i objašnjavam...
    I naravno igra nema priču i NPCjeve... Kroz sve to prolazim znajući samo da me posle čeka još jedan sprat sa težim zagonetkama i monstrumima.
    Grafika je kao što sam rekao pre skoro besprekorna i to je jednini pravi plus. Tekstrure, modeli, animacije, osvetljenje... Naravno treba imati u ivdu da u ovoj igri ne možeš pogledati teksture baš iz blizine kao u nekom FPSu ili da su animacije ograničene zbog načina na koji funkcioniše kretanje u igri.. Ipak su morali da rade samo ograničen broj animacija.
    Mogu da razumem da su ljudi koji su radili na ovoj igri odrasli uz slične igre i da je ovo rađeno u sećanje na njih ili da stariji igrač uživa u ovome iz nostalgije... Ali igra je jednostvno zastarela i tvrdoglavo se drži nekih stvari koje su sa razlogom ostavljene iza nas. New vidim ništa što bi moglo da privuče veliku većinu igrača niti vidim opravdanje za hvalu kojom neki obasipaju ovu igru.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ako tako misliš, mora da si u pravu...

    OdgovoriIzbriši
  3. To je moje lično mišljenje o igri i ne moram uvek biti upravu kao što ni ti naravno ne moraš uvek biti upravu... Ali u ovom slučaju mislim da igra ima previše objektivnih nedostataka koje je teško ili nemoguće tolerisati.

    OdgovoriIzbriši
  4. Pa, to sam i rekao. Ako tako misliš, mora da si u pravu...

    OdgovoriIzbriši
  5. "a tu je i prigodna čarolija, ako želite trenutno vaskrsenje"

    Sve je to fino i krasno, da mag nije uvek onaj koji prvi umire.

    Prva igra ovakvog tipa koju sam igrao, i dosta mi se svidela.

    OdgovoriIzbriši
  6. Mani vel spent. Nije za svakoga, ali za koga je- super je.

    OdgovoriIzbriši
  7. @Predrag dok ne probas Dead Souls ne znas sta zaista znaci "nefer tezina"

    Inace apsolutno se slazem sa pretposlednjim pasusom, LoG je savrseno ubo taj osecaj paranoje.

    OdgovoriIzbriši
  8. Igro je, dont get him started.

    OdgovoriIzbriši
  9. Trial&error je ono sto novim igrama fali. Onaj osecaj kada cetr'es' minuta ne mozes da predjes deonicu neke igre, i nakon toga je prevladas, je neprocenjiv.

    OdgovoriIzbriši
  10. Osim toga što vidim da se jednom komentatoru igra uopšte nije svidela (ne shvatam ni zašto ju je probao kada je znao kakva je...), Grimrock, a i recenzija, izgleda super.
    Iskreno, nisam ljubitelj takvog žanra. Verovatno da igru neću ni odigrati, ali podržavam svako povremeno vraćanje na klasiku. Smatram da te pojedinosti, koje se ne koriste više u igrama, nisu izbačene zbog toga što su "loše", već je jeftinije baciti pare samo na efekte i bataliti sve ostalo. Finci su već nekoliko puta objasnili suprotno :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Ne bih se složio i to jednostavno nije tačno... Neke pojedinosti su jednostavno bile posledica tehničkih ograničenja i neiskustva ljudi koji su radili na tim igrama. Recimo pogled iz prvog lica, pomeranje kamere u četiri smera i kretanje po gridovima u igrama koje su bile inspiracija za Grimrock ili recimo random encounteri u japanskim RPG igrama... To je sve nastalo zbog navedenih razloga. To što se neko danas drži istih ideja je ili zbog nostalgije ili tvrdoglavog držanja tradicije, ili zbog nesposobnosti ili nemaštovitosti autora igre. Ja podržavam vrćanje klasici i recimo potpuno sam za vraćanje old skul 2D RPGova preko igara kao što je Wasteland 2. Ali to je samo pod uslovom da te igre usvoje pozitivne novine koje su došle tokom godina, dakle moderan interfejs i kontrole, fer težina i izazov... Ja sam ovu igru i probao zato što sam se iskreno nadao da je neko uzeo jedan zaboravljeni i zastareli žanr i modernizovao ga. Jasno je da sam se razočarao. Sada mislim da je bilo pametnije da sam postupio kao ti i da nisam ni igrao igru.

    OdgovoriIzbriši
  12. LoG stvarno vredi svake pare, igra je super. Stvarno je sramota što skoro deset godina nije bilo ničega sličnog. Uskoro će izbaciti i editor, jedva čekam da vidim fan-made dungeone. Neki likovi već planiraju da rimejkuju Stonekeep i prvi Dungeon Master u vidu modova za LoG.:)

    OdgovoriIzbriši
  13. Odlična igra, odlična recenzija. Što reče Batistuta, mani vel spent. Jeste da se otečliš dok pređeš poslednje nivoe, ali ko se nije nasmešio kad je rešio neke od zagonetka, onda ovakva igra nije zaista za njega. Zaita prijatno iznenađenje od igre :)

    OdgovoriIzbriši
  14. Mislim da se ona opomena direktno odnosila na ljude poput Predraga ali čovek ne može da izdrži a da ne kaže nešto pa to ti je... možda se uvredio.

    Kad kažem ljudi mislim na fanove debil friendly igara gde treba pritisnuti taster u pravom trenutku! Neizostavni deo svake zajednice (što je odlika konzolnih igrača, gde vas ionako ograničavaju na 4 dugmeta... poneki put i više!)

    Ne zameram, i poneki put volim da odigram debil friendly, pustim lepo mozak na ispašu.
    Međutim... ti ljudi obično, čim ne žele mnogo da se bakću oko igre, ne žele ni nešto preteratno da je komentarišu.

    Nego, što se tiče same igre:
    "Glatka" grafika me neodoljivo podseća na Wizardry 8, kao i sam gameplaz. Ostalo manje više.
    Ništa slično u maniru banda u first person view nisam igrao osim tog Wizardrija i serijala Might & Magic (VI,VII,VIII)tako da je ovo po meni veoma dobrodošlo. Probaću.

    OdgovoriIzbriši
  15. Na tvom mestu bih zadržao takve generalizacije za sebe. Time si samo pokazao da ne znaš ništa o meni a dao si nam svima dovoljno materijala da donesemo neke zaključke o tebi. Da ne kažem ništa više o tome...
    Ja uživam u izazovnim i kompleksnim igrama. Volim težinu ali ne nefer i jeftinu težinu. U ovom slučaju sam kritikovao igru zato što je zastarela, loše dizajnirana i nefer a to bi i sam shvatio da si pokušao da pročitaš moje komentare.

    OdgovoriIzbriši
  16. E pa dobro je što nisi. Znam dovoljno, čak i previše. Nisi ti ni prvi, a ni poslednji troll+-klinac na koga sam naleteo svih ovih godina na internetu. A opet sve njih iskusno ignorišem.
    Ali ti, ti si poseban, ako ti to nešto znači! :D dovoljno su dva-tri tvoja 'komentara' da me izbace iz takta. Ne znam žašto, zaista.

    Jedini ljudi koji mogu da se osećaju uvređeno nakon tog mog navedenog debil friendly stereotipa, su ljudi koji čine taj stereotip istinitim.

    Dovoljno sam pročitao, vidim da gradiš iluziju o sebi, da tvoji komentari i misljenje imaju neku težinu i sl. A u realnosti, ti samo provociraš i namećeš svoje mišljenje, pa sad kako bude. Ako ne bude, e jbg onda idemo iznova dok ne skontaju da sam u pravu! Pa se praviš lud i(li) glup i pričaš kako je to samo tvoj stav i ništa drugo. Ako si hteo irsko ubeđivanje idi pesniči se na ulici.

    Povrh svega, uporno govoriš mi. Ali ovde si samo 'ti'. Jbg ako to do sada nisi skapirao šta da ti radim... da ne predstavljaš mozda neku zajednicu, pričaš u ime svih ostalih?

    Ne znam šta drugo da ti kažem, uživaj.
    Ja sam kroz svega par komentara video već kakva si sorta. Samo ne znam zašto te trpe, al dobro njihova stvar. Inače izvinjenje Igrorami za ovo, trudiću se da ne komentrašiem više ovako offtopic. Ja samo molim da u skorije omogućite neki ignore button, da ne moram da ga gledam više.

    OdgovoriIzbriši
  17. Inače Debil Friendly™ by Filip M.

    Da ne ispadne da kradem :)

    OdgovoriIzbriši
  18. Opcija za ignorisanje određenih komentatora je stvarno potrebna ovom blogu. Ako to nije izvodljivo, dodajte bar opciju za sakrivanje pojedinačnih komentara. Ovaj Predrag nije ni prvi ni poslednji trol na ovom blogu, mislim da bi bilo fer da omogućite posetiocima da izbegnu čitanje komentara osoba za koje je jasno da dolaze na blog samo da bi izazvali svađe.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!