29. kol 2012.

Darksiders 2, prvi utisak

Sve što fali ovoj slici je dobra muzika u pozadini, grupe Iron Maiden - Dance of Death!

Vigil Entertainment je grupa momaka i devojaka, koji mogu stripski da dizajniraju igru i tako dobro da vam predstave jahače apokalipse, onakve kakve ih nikada ne biste ni zamislili. Ko nije igrao prvi deo Darksiders-a, šta da mu radim, sam je kriv. Odličan port, dobro urađene kontrole za PC, akciona avantura koja zahteva razmišljanje i pored tamanjenja demona. Ma, sve je tu što je jednoj takvoj nabudženoj igri potrebno. Vodili smo jahača apokalipse zvanog Rat, dok u igri Darksiders 2 vodimo njegovog brata - Smrt. Hronološki gledano, nastavak se dešava pre originala.

Smrt će, ako treba, srušiti i nebesa da dokaže da njegov brat Rat nije kriv za prerani Armagedon.

Autor ovih redova nije bio u prilici da poseti baš svaki kutak koji Darksiders 2 nudi, ali ono što je video, osetio i pretražio vuče ka zaključku da je svako i najzabitije ćoše razvojni tim revnosno obradio do najtananijih detalja. Naša planeta, kao poprište drevne apokalipse prevaziđena je po dizajnu, te je predstavljen novi i veći svet u pozadini. Taj koji do sada nismo videli niti mogli da zamislimo. Sve je to takoreći nastalo pre naše drage Zemlje.

Despair, pastuv koji se stvara kada ga pozovete. San svakog konjušara.

Čak i prva deonica sa naizgled mirnim snežnim predelima gde haraju užasne oluje, može da se poredi sa maštom većine pisaca opšte fantazije. Mada, zemlje Tvoraca, koje su sačinjene od raznolikih travnatih, pepeljastih, ognjenih, mračnih i nedotaknutih predela, u celini pružaju jedinstveno okruženje. Igrači će zastajati da upiju utiske i zamisle da se i sami nalaze u njemu. Za većinu prizora zaslužan je iskusni crtač Joe "Mad" Madureira, ali i brojni drugi ljudi iz razvojnog tima.

Neke predmete dobićete samo ako pobedite specijalne kraljice. Boli, ali nagrada je vredna truda.

Za razliku od originala, Smrt iza sebe ima podršku jednostavnijeg RPG sistema, kojeg mnogi porede sa igrama serijala Zelda. Bira sposobnosti koje će izučavati, menja oklope u zavisnosti od bonusa koje oni donose i sakuplja opremu koja ostaje iza protivnika. Duple kose su vam primarno oružje, mogu da se sastave u jednu preteću veliku, dok za sekundarno oružje birate između čekića, velikih mačeva, raznih vrsta koplja i dodataka za pesnice. Oprema se dalje može poboljšavati kroz žrtvovanje druge, čime ćete menjati i njen izgled. Biće vam isprva čudno, jer poslednje za šta biste u ovakvoj igri punoj makljanja marili jeste sakupljanje opreme. Smara u početku, ali što dublje zalazite u taj RPG sistem to će vam se više svideti i navesti vas da eksperimentišete i opremate Smrt kako vam odgovara.

Ma, izvini!

Najkarakterističnije u ovoj igri su jedinstveno smišljene prostorne zagonetke, svaka za posebnu tamnicu, te i vrste i broj kraljica. One variraju po nivoima protivnika na koje nailazite, a ako je vaše iskustvo premalo, isprangijaće vas lako. Mada, kada sagledate to sa druge strane, to znači da vas igra ne ograničava da idete kuda želite. Vala, da se istražuje ima koliko 'oćete. Sve što vam treba jeste način da uđete tamo, a pronaćićete ga kako idete kroz priču dalje. Nakon toga, uživaćete u provođenju vremena koje vam treba da odgonetne sve zagonetke koje neka deonica skriva u sebi. Uključujući i otvaranje svakog teže dosuptnog kovčezića.

Lepo kaže čovek. Kakva crna teretana, guraj kamenčugu za definiciju.

Jedna jedina kraljica sa kojom sam se tukao u zemlji Tvoraca zahtevala je prostorno razmišljanje, u smislu da treba naći način kako da se dođe do delova koji joj nanoste štetu. Kao mešavina lakših zagonetki tamnica i praćenje šablona koje mnogi protivnici prave, borba je bila ljuta i duga, ali sam izvojevao epsku pobedu.

Ako vidite veliku senku malja kako se ocrtava oko vas, nagrabusili ste.

Od normalnijih neprijatelja u početku se pojavljuju svakakve vrste golema i bića koje je obuzela neka zla sila, ali tu su i demonska, iskonski zla stvorenja. Poteze koje ćete koristiti za njihovo tamanjenje su nebrojeni, bilo da koristite kose ili sekundarna oružja. Izvođenje tih poteza preterano dobro i moćno izgleda. Ipak, treba imati na umu šablon napada, jer je Smrt gipka i vreba iza svakog ugla. Shvatite to bukvalno kada se tučete sa protivnicima i batalite da provodite ceo dan pokušavajući da izvedete poteze na prazno. Praksa je ono što vam treba. S obzirom da se kroz RPG sistem budžite, to znači da je svet prošaran protivnicima. Eto vam svežih žrtava. Nije na odmet ni da se borite dok jašete vašeg konja. Jer za razliku od onoga koga je Rat tražio u prvom delu, Ruin, Smrt svog pastuva Despair ima na samom početku igre. Takođe, Rat je bio masivna nabildovana tvorevina uništenja. Smrt je munjevito brz, sa brutalnim napadima koji naglašavaju neminovnost pogibije protivnika, baš kako mu samo ime i priliči.

"Press ESC to Skip" Nikada!

Ekipa glumaca koji daju glasove i dijalozi su sjajni. Ne samo da mnogo dobro zvuči, nego je zlokobno kanadski glumac Michael Wincott u personifikaciju smrti uneo život kao kontrast. Arogantni skot je ono što biste za njega u startu rekli, površinski gledano makar, ali zađite dublje u njegov tok misli i naćićete još mnogo toga. Svako ima svoju svrhu, pa i Smrt kada je takav.

Traži kavgu, a posle mu kriv đavo. Elem, dobar momak, ali mnogo se druži sa tom sekirom.

Sjajan spoj epske muzike sa igrom, instrumentali koji vas drže dok se krećete ili borite protiv običnih protivnika i kraljica, kompletan ugođaj čini daleko boljim. Nju radi jedan od ikona igračke muzike, danac Jesper Kyd. Pretpostavljam da je mnogima jasno zašto je moguće da toliko dobro zvuči muzika, te mnogima ne gine kupovina soundtrack-a igre.

Kada te Smrt u svom Reaper obliku dohvati, kraj života ti je neminovan.

Već se u početnim predstavljanjima, kao i u raznim promotivnim snimcima, videlo da Vigil neće omanuti i da će THQ, kao izdavač, konačno da dobije neki siguran priliv novca. Darksiders 2, mešavina akcione avanture i blagih naslaga RPG-a definitivno je jedna od najboljih igara ove godine i sigurno ćemo je uvrstiti u kategoriju "kupiti pod obavezno”.



Autor teksta, Nebojša 'Link Pain' Nikodijević, šegrt je bloga Igrorama od novembra 2011. godine. Unapređen u saradnika u aprilu 2012. godine.

Diplomirao je japanski jezik, a najviše voli postapokaliptične igre. Vatreni je obožavalac serijala Fallout.

Sve recenzije ovog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

4 komentara:

  1. lep opis igre... samo ja jos nisam igrao prvu igru :(

    OdgovoriIzbriši
  2. Prvi deo je odlična igra! Jedini problem je što je početak veoma težak!:D Borbe su baš zahtevne i gine se i na najmanju grešku a takođe Katedrala ima veliki broj zagonetki u odnosu na ostatak igre! Mnogi su zato rano odustajali od igre! Ali ako možeš da izdržiš težinu i zagonetke na početku obavezno nastavi da igraš! Igra je kasnije mnogo lakša!

    OdgovoriIzbriši
  3. Borbe su teške u dvojci, kec je mačiji kašalj, čak i ako si lud sa tastaturom da igraš. Ovde u dvojci, kad ti dođe svinja sedam nivoa iznad tebe, nagrabusio si momentalno :D
    Zagonetke su u kecu tripozne jer na početku nemaš pola stvari koje ti trebaju, pa moraš da se vraćaš na prethodne nivoe zbog toga :/
    Ovde u dvojci je to mnogo bolje odrađeno.

    OdgovoriIzbriši
  4. Jos igram keca (zavrsio Twilight citadel) i koliko god je zanimljiva igra malo ubija u pojam sa repetitivnoscu. Usput, da li u dvojci i dalje ima bumerang i da li su popravili kontrolisanje istog? Posto je nisaniti tim cudom na gamepadu prava nocna mora.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!