20. lis 2012.

Krater, recenzija

Evo sada jedne besramne pohvale nas samih. Ukoliko, dakle, čitate strane sajtove za prikaze računarskih igara, a posebno ako pratite recenzije "velikih" sajtova, treba da vas je sram i stid. Igrorama možda ima raznoraznih nedostataka, ali jednu veoma važnu vrilnu. Pišemo, brate, onako kako jeste. Vidimo igru, igramo igru, napišemo to što smo igrali. I sve to obogaćeno i protkano iskustvom koje smo stekli tokom godina, a kad se svi saberemo zajedno to iznosi preko jednog veka igranja. Ne dozvolite da vas lažu, igra Krater je odlična.


Švedski tim Fatshark ima tu nesreću da su nezavisan razvojni tim. Stoga nemaju "leđa" i mašineriju koja će da potkupi, sada već otvoreno korumpirano novinarstvo računarskih igara. Osim toga prave pametne igre, što je u današnje vreme kada konzole haraju - greh. (Pa, videli ste onaj skandal povodom "težine" igre Dishonored.)


Napravili su sjajnu kaubojsku igru, nepravedno zapostavljenu, Lead and Gold: Gangs of the Wild West (biće recenzija, OBEĆAVAMO), nastavak rimejka legendarne igre; Bionic Comando Rearmed 2, odličnu glavolomku Hamilton's Great Adventure, te akcioni RPG, Krater. Rade na igri War of The Roses (koju takođe uskoro prikazujemo). Sve odreda solidne igre sa hrabro umetnutim ponekim neočekivanim delom koji možda ne revolucionarizuje žanr, ali svakako osvežava igru. Sve odreda odnele mlake recezije zapadnjačkih medija. Srećom danas internet poznaje i sud igrača, a kao što jedan momak reče: "Pojma nemam šta su ovi 'profesionalci' igrali, meni je igra sjajna, zabavna i - jeftina."


Krater, dragi moji, naprosto morate da probate.


Nudi i do tridesetak sati zabave, a s obzirom na to da izlazi i kooperativni mod, izdašnost igre će se značajno povećati. Muzika je, naprosto, vanserijska. Dizajn je izuzetan, a odabrani stil zanimljiva mešavina karikature, crtanog filma i realizma, sa majstorski upotrebljenim svetlosnim efektima. Posredi je luckasta, duhovita i lepo ispričana post-apokaliptična akciona RPG pustolovina koja budi mirise hitova kao što su Baldur's Gate, Diablo, Torchlight, ali i Fallout, te Borderlands. A opet, posredi je samosvojna igra u potpunom smislu, sa svojim rešenjima, svojim duhom. Eto, da vas ne bi dalje smarao, to je zaključak. Petnaest evra za ovakvu igru, zaiasta je smešno koliko je dobra ponuda.


Evo i zašto to smatram.


Osnova svake epske igre je gusto tkanje od priča, pričica, mitova, istorije i trenutnih odnosa moćnih junaka, porodica, frakcija. Krater nas vodi u severne pustoline post-apokaliptične Švedske (sjajno!). Niz katastrofa zadesio je čovečanstvo, pod objedinjenim nazivom Untergang. Izgladneli naseljenici nabasali su na ogromnu (neki kažu beskrajnu) rupčagu u zemlji - Krater. Na obodu kratera razvila se nova civlizacija, izgrađena na ostacima starog sveta. Prvi naseljenici postali su elita novog doba, a relativna pitomina i netaknuto zelenilo prirode pružili su priliku da se mestašca, ispostave, farme i gradići ujedine u gradove-državice, kraljevstva, imperije. Naši junaci su pridošlice u Solside, veliko područje na kome se odvija igra. Sastoji se od dvadesetak gradova i pedesetak lokaliteta koje možete istraživati. Svaki gradić ima svoje lokalne nevolje, a posla za lude i hrabre uvek ima. Podzemlje krije tajne od pre apokalipse, a upotreba i traganje za izgubljenim tehnologijama zlatna je groznica koja potresa Solside. Tu počinje priča naših junaka koji će se zateći na pogrešnom mestu u pravo vreme i dobiti priliku da postanu heroji. Ne zavaravajte se, ipak, Krater je punokrvna mračna post-apok igra u smislu da počesto razliku između "ludaka", "heroja" i "razbojnika" nije lako odrediti.


U tom temeljno razvijenom svetu koji postepeno upoznajte postoji vedrina. Najviše me podseća na onu vrstu uvrnutog humora koju smo videli u Borderlands-u. Pre nego što sam se dosetio da igra načinom odvijanja podseća na kultni akcioni RPG, Diablo, imao sam utisak da igram RPG verziju Borderlands-a. Možda su me na tu primisao naveli ćaknuti likovi i uvrnute klase (Tabadžija, Regulator, Medikus, Pokoritelj), možda duhoviti dijalozi i uzrečice glavnih junaka, a možda i karikaturna grafika. Likovi su preterani, mršuljavi  manijaci pod gas-maskama (kao oni ludaci iz Borderlands-a) ili groteskni gorostasi koji koriste uveličano oružje poput betonske budže ili čeličnog stuba sa sve saobraćajnim znacima pri vrhu.


Svaki lik određen je nizom osobina (snaga, otpornost, fokus, inteligencija, odbrana) koje utiču na učinak napada i odbrane, te specijalnih sposobnosti. Junaci takođe poseduju skalu zdravlja, iskustva, te nivo (koji je izdeljen na rangove koji se otključavaju). Napredovanjem otvaraju se i novi prostori za implante i bustere. Implanti su sajber-spravice koje podižu vrednosti osobina, dok busteri pojačavaju jednu od dve sposobnosti. Ovim se dobija jednostavnost. Upotrebna vrednost, naime, svakog junaka određuje se vrednostima specijalki, plus vrstom naoružanja i opreme (gadgets). Na primer, Tabaždija ima snažan udarac, ali i mogućnost da zvekne niz protivnika odjednom (Cleave), kao i sposobnost da protivnike protrese i privuče na sebe (Stomp), uz to oružje mu donosi DPS i pojačanje osobina (kao u Diablu i sličnim igrama, kad nađete oružje sa bonusom na snagu ili inteligenciju). Osim toga tu je i spravica čijom pravovremenom upotrebom možete promeniti tok bitke. 


Bitke su sjajne. Svaka zona ima jasno označen nivo težine (Threat level), tako da znate šta da očekujete. Isprva, taktika i tananost pristupa nisu neophodni. Sva tri lika odaberete (kao u RTS-igrama) i udri bandu. Tu i tamo aktivirate specijalku, ali spravice gotovo nikada. Borba dolazi u lepim malim zalogajima kao što i priliči dobro uravnoteženoj igri podvrste dungeon crawl. E, sad. Vrlo brzo dolaze teži protivnici protiv kojih je važno odabrati pravi tim (od četiri vrste boraca, vodite trojicu odjednom), te pravi niz specijalki. Kad se suočite sa najtežim protivnicima postaje izuzetno važno koji borac gde stoji, koje specijalke štedite, kojom spravicom ste opremljeni i kad je upotrebljavate. Predivno je to što je borba sasvim intuitivna. Da, postoje vrednosti koje možete iščitati, ali na samom terenu, u toku borbi (koje traju desetak sekundi, pa nisu smaranje) vrlo brzo postaje jasno šta "radi", a šta ne i da li je neophodno izmneniti i prilagoditi taktiku. Vremenom ćete steći iskustvo da znate kako se koji protivnik ponaša i koje taktike rade.


U tom pogledu, protivnici su sjajno podešeni. Postoje oni koji su brutalni i mešavinom zasede, ošamućivanja i brutalnih udaraca koji zahvataju prostor zadaju glavobolju, tu su brzi neprijatelji koji se provlače između tromijih boraca i idu pravo ka nezaštićenim i osetljivim likovima (kao što su Medikus ili Regulator), a postoje i razne druge nijanse. Na primer, sasvim drugačiji pristup imaćete grupi strelaca koji će gledati da beže i spraše vas iz daljine i grupi teškaša koji će gledati da se uglave u vašu formaciju i razvale vam družinu. Krater vas u tom pogledu neprestano drži na ivici stolice. Kad se tome doda i zanimljiv pristup negativnom ishodu borbe, vidi se da je tim napravio veoma dobro osmišljenu igru, a to je u ovo vreme besmisla veoma ohrabrujuće i osvežavajuće.


Smrt, naime može biti i strašna i smešna. Ukoliko igrate na najlakšem nivou, umiranja nema. Svi likovi se naprosto ožive u najbližem gradu. Na normalnom nivou težine, svaki nokaut donosi mogućnost za trajnu povredu koja oštećuje učinak junaka. Kad se nakupe četiri povrede (osim ako se niste lečili u međuvremenu), smrt nastupa i neophodno je unajmiti novog borca. Igra vas, ipak, kažnjava jer cena lečenja i novih boraca nije zanemarljiva (taman dobro odmerena da nije nedostupna). Na najtežem nivou, smrt nastupa čim borac padne. Čuvajte se.


Grafika je božanstvena. Preovlađuje mešavina mrkih, zemljanih tonova, sa zelenilom (na površini) ili bizarni prelivi svetlog i tamnog, ljubičaste i tirkiza u podzemnim galerijama. Svetlosni efekti su odlično upotrebljeni. Dinamično osvetljenje unisi život u svaku scenu, a igra ima zanimljivo rešenje dubinske oštrine. Naime, sve ono što je u neposrednom fokusu vidi se savršeno jasno, uz prekršt odlično dizajniranih objekata i pojedinosti. Ono što je na obodu scene, preblizu ili predaleko dobija blago zamućenje. Dobar trik, veoma smisleno upotrebljen da se igraču pruži utisak prostora i rastereti pažnja koja je usmerena na "ovde i sada".


Muzika u igri je poseban doživljaj. Moguće ju je nabaviti kao zaseban DLC ili kupiti verziju sa knjižicom ilustracija i dva diska (jedan sa igrom, drugi sa muzikom). Melodije su nastale iz nadahnuća koje je Kristijan Gabel (Christian Gabel), dobio kada je našao slike post-apokaliptičnog grada Karlštata, skicirane za neki film koji nikad nije snimljen. Kristijan je uradio niz tema nadahnutih osamdesetim godinama, mešavinom elektronskih i rok melodija koje je kasnije razvio u muzičku pratnju Krater-a. Muzika pojačava tempo, jačinu i bas kad počne borba, a stišava se i miruje dok istražujete tamnicu. Osim toga zvukovna mapa igre je fenomenalna i lepo prati atmosferu okoline, bilo da ste u nekom zaselku, napuštenoj centrali ili mračnom ponoru. Dijalozi nemaju glasovnu pratnju u potpunosti, što je sjajno. Tekst prati nekoliko replika koje se ponavljaju, što sjajno deluje. Komentari glavnih junaka takođe su duhoviti i dobri, a opet, mene podsećaju na Borderlands


Osim toga i kroz muziku i grafiku, i događaje Fatshark spušta mnoštvo malih i nenametljivih citata pop-kulture. Šta drugo nego nasmejati se kad niđete na lekara po imenu Dr. Alban ili kad Tabadžija šišti nešto što ima daleki odjek glasova iz StarCraft-a, kad se Regulator zakikoće u stilu Mordekaja ili kad čujete ljupki ton švedskog jezika, nekog ubogog prolaznika, da ne pominjem moćnu dizajnersku kompaniju IDEA i sve zamislive šale koje Šveđani mogu da smisle o svojoj rođenoj pop-kulturi.


E sad, dodajte na to još sistem izrade predmeta... mnoštvo spravica, oružja, bustera koje ćete sami sklapati od živopisno osmišljenih delova kao što su "slina", "žile", "nešto drveno", "nešto čelično", "akumulator". Zabavi nikad kraja. Još jednu pohvalu imam na interfejs igre koji omogućava da upotrebljavate kombinaciju miša i tastature, da sve igrate mišem, da onog časa kad pomislite da bi bilo dobro da imate određenu mogućnost, otkrijete da su vam dizajneri igre baš to i omogućili. Igra ima niz pokazivača i pojedinosti koje olakšavaju igru, ali je ne automatizuju, pa je sve lepo uravnoteženo i za lenje glave, ali i za one koji pristaju da ih igra sve dublje i dublje uvlači u Krater.

Da postoje medalje za izradu igara, Fatshark je Krater-om zaslužio da dobije bar jednu.

Primerak igre za testiranje ustupio razvojni tim Fatshark


Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.



Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 10:

  1. Hvala na odličnom opisu Ranko! Meni je ovo izgledalo super iz najava ali posle su je kritičari napljuvali a na forumima se nije uopšte pričalo o ovoj igri... Sada ću ovo sigurno probati!:D

    OdgovoriIzbriši
  2. Igrao sam malo betu i baš mi se svidela. Mada priznajem da su me zbunili prosečni opisi, stekao sam utisak da nema dovoljno sadržaja i da je repetativna. Sreća pa pratim Igroramu. :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Da, opisi nekih "proa" su začuđujući. I ja sam probao ovu igru pre i zaista nije tako loša kako su je predstavili. Ranko je u potpunosti napisao onako kako jeste.
    Meni je jedina "mana" to što moraš sa ekipicom da igraš, jer se igra brzo i treba imati neki skill za kontrolisanje likova, ali kratko traje navikavanje na sistem.

    Prva misija je vrh - post-apokalitični mamurluk :D

    OdgovoriIzbriši
  4. Napisati da je dungeon crawl igra repetitivna jeste kao da napišeš za strategiju "mora mnogo da se misli", naravno da je smisao igre u istraživanju i nepreglednom nizu bitaka, ali okolna priča, krafting, mali zalogaji i specifične razlike protivnika čine da Krater izmiče dosadi i jednoličnosti. Osim toga, kome je prelako nek igra na hard nivou pa nek' dupe gaće žvaće

    OdgovoriIzbriši
  5. Odlican teks! Posmatram ovu igru vec neko vreme...

    OdgovoriIzbriši
  6. ko je zadužen za invite za steam grupu?

    i naravno da li je moguće dobiti isti

    pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  7. Ima tema na forumu, sve piše, samo se prijavi tamo i ostavi link do profila.

    OdgovoriIzbriši
  8. Fina igra, nije bog-zna-šta al može da prođe. Potrebno je dati joj više vremena kako bi vas osvojila (tako je bar kod mene). Što reče Sky borbe su maltene identične, lako je provaliti cake kako se mlatiti sa protivnicima tako da igra može dosaditi ako se igra odjednom al meni je legla jer ću je igrom slučaja razvlačiti nedeljama/mesecima. Ume Fatshark da napravi dobru igru.
    I da, soundtrack je odličan.

    Inače, nevezano za samu igru, Krater je od početka imao 5 broken ačivmenta na steamu koje nije bilo moguće osvojiti. Poveli smo diskusiju o tome pre neku nedelju tražeći da se to sredi (naravno, developeri gotovo nikad ne odgovaraju na takve poruke, još gore u ovom slučaju jer je rad na igri davno završen). Ovde se jedan od developera javio i ponudio da ukloni te ačivmente iz igre pošto su u nemogućnosti da ih poprave, što je na kraju i učinjeno. Možda nebitna stvar ali ovo je jedan veliki plus za njih.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!