15. pro 2012.

War Of The Roses, recenzija

Izgleda da sam imao sreće. Uključio sam su igranje War of the Roses kad su već ispeglani brojni bagovi, klijent usavršen, a igra stabilna i bez nevolja. Sreća u nesreći, moglo bi se reći jer nisam poklonik akcionih igara, posebno ne od one vrste koje imalo podsećaju na Battlefield. Zašto pominjem bagove, akciju i jedan nesretni FPS u igri koja se bavi Ratom ruža, koja se igra iz trećeg lica, doznaćete u nastavku.

Ubiše Pabla
Dakle, kao svaki pravi zaljubljenik u fantastiku, ložim se na vitezove, mačeve, oklope i slično. Kad sam prvi put video slike iz igre, pomislio sam: "Aha, ovo će biti kao Mount&Blade u multiplejeru". S tom veoma, veoma pogrešnom predrasudom krenuo sam u War of the Roses. Za one koji nisu igrali Mount&Blade, posredi je fantastična RPG-strategija otvorenog tipa (sandbox). Multiplejer je izgledao kao kozački vašar kad se svi ponapijaju. Pršte na sve strane mrtvi i ranjeni, ludnica, sve je jedna velika zbrka krvi, adrenalina i rakije. Srećom po nas, virtuelnost nam je donela samo uzbuđenje prijatnog tipa.  U tom pogledu poneo sam iz Mount&Blade-a utisak da je to neki fantazijski Counter-Strike ili DOD. Gineš, al' nema veze, svi ginu, udri bandu ispočetka.

Drugari na okupu
War of the Roses posle ovakvog neobaveznog iskustva dođe kao hladan tuš. Obreo sam se u brutalnoj igri koja spaja akciju i realističnost, koja vas ponižava, u kojoj je brutalnost vrlo živopisna. Umesto neobavezne zabave doživeo sam da me kolju, razbijaju mi glavu štitom, nazivaju kukavicom, ostavljaju da iskrvarim. Prosečan rok trajanja u igri merio sam sekundama. Odnekud dozviždi strela i ubije me. Udarci se naprosto odbijaju od protivničkog oklopa, a moji zamasi su ili prekratki ili preširoki. Najčešće bih teškom helebardom pogodio prijatelja i ponovo gledao animaciju kako neprijateljski vitez podiže štit i hrska mi lobanju. Na kraju partije, stekao bih nekoliko XP poena i nešto sitniša u zlatu. Za napredak na sledeći nivo neophode su hiljade i desetine hiljada, a otključavanje opreme i osobina (perks) meri se u hiljadama zlatnika.

Predivne boje, poptuno tripozno
Pokušao sam da se presaberem i da odigram najpre tutorijal. Ništa mi nije bilo jasno, samo sam mnogo brže ginuo. Nikakvo objašenjenje nisam dobio o tome šta znači narandžasto sevanje u krugu koji se pojavljuje u sredini ekrana kad se suočavam sa protivnikom. Otprilike sam ukapirao da imaš neki krug i što duže držiš miša to će udarac biti jači. Onda neko plavo sevanje. Pa onda streličarstvo. Napnepš luk i neke tačke se spoje, pa ti u tom trenutku treba da nanišaniš i otpustiš strelu. Nikad ne pogodiš. Nafiluju te kao da si jastuče za šivenje. Dobro, pređem na samostrel. Dok on začekrka strelicu, ubiju me ko mačku. O mačevanju nema govora, jer laki oklop samostrelca ne može da izdrži viteško oružje. Taman sam se poradovao kad sam video da samostrel može da ubije iz prve, kad me smoriše mape koje se smenjuju. Ima neko osvajanje tačaka, klasika. I neka kao arena, ono svi protiv svih. Ali bezveze. Igra mi se i dalje ruga. Nema ovde ništa viteško, ovde si da pišaš krv i povraćaš od muke usred haosa koji je brutalno srednjovekovno bojište.

Iha, ovde sam ih naslagao!
"Izemti zabavu, šta je bre ovo?!" pomislio sam, spreman da batalim igru i predam opisivanje nekom ko voli Battlefield. Jer War of the Roses sledi tu logiku. Ti si nubčina između prvog i petog nivoa, a oko tebe su mangupi preko tridesetog. Svi odreda imaju bolju opremu i oružje, više zdravlja i ne ginu od prve strele (za razliku od mene, jel'te). Da ne pominjem da su odavno ušli u štos i da je milina gledati ih kako se mlate, dok je moj boravak na bojištu mahom služio starom dobrom hobiju "stuci nuba". I onda kad vidim koliko mi treba para i poena dok ne dođem do otključavanja koje će mi doneti nešto malo pogodnosti, smorim se ko zmaj. Ovo je za uporne, one što vole multiplejer. Šta ću ja ovde, ja čak ni ne igram te gluposti. Mrzim PvP, uostalom.

'Em smo osvojili čvorište, 'em sam i ja nekom razbio glavu konačno
"Čekaj, smiri se", kaže mi Walker. "Uzmi luk i strele. Čučni. Sedi u žbunje. Krij se. Ne jurišaj. Polako. To jeste igra nalik na Battlefield.Veoma je precizno urađena kao i druge igre tima Fatshark. Svako oružje ima svoj domet i snagu, svaki zamak nailazi na oklop koji probija ili ne. Ne možeš da nožem izbodeš kroz štit i naramenice. Ciljaj u vizir, udaraj pod mišku, tamo gde je mekše. Nemoj da landraš po bojištu, učestvuj u zarobljavanju čvorišnih tačaka, dobiješ brdo para i poena. Pusti sad Mount and Blade, Counter i ostale gluposti, ovo je igra veštine i strpljenja. Uostalom gineš tek dva sata."

Haha tri viteza zaredom!
I tako se ja smirim, pa sutradan uzmem strelca. Skrijem se iza drveta i zidića. Napnem luk. Nasumce naciljam ka mestu gde su se načičkali "narandžasti". HEADSHOT! Promenim poziciju, vidim vitez juriša preko polja. Uzmem ti ga na nišan, oborim mu konja! Pade vitez, moj kolega ga dokusuri, ali nemam vremena da to posmatram, već nišanim onog samostrelca što nam skida pešadince. Iha! Drugi pogodak u glavu! 'Oće me! Trčim napred. Popijem sekiru u vugla. Nema veze, danas je taj dan, idemo u novu akciju! Prišunjam se do položaja, dotrčavaju vitezovi. 

Molim vas, milost!
Smirim dah i povlačim se ka tarabi. Vitez i njegov drugar ne mogu lepo da zamahnu i da me pogode, taraba me štiti. Jednog pogađam u čelo i ubijam ga na mestu, drugi zastajkuje dovoljno da i njemu stučem strelu u obraz. Živ je! Srce mi tuče, srećom prikrade mu se kolega i sabije ga buzdovanom s leđa. Ohoho! Tuča se u međuvremenu razvija u štali. Stojim sa strane i prsti me bole (virtuelni) od zatezanja luka. Strele se uglavnom odbijaju, ali poneka nađe put kroz oklop. Saldo poena raste svakim pogotkom. Ginem opet, ali sad nema veze. Pomogao sam drugu da ustane, izlečio ranjenog viteza. Oni su meni pomogli kad me je oborio konjanik. Napredujemo, kuća Lankastera (ili Jorka kako hoćete) osvaja bojište! Pobeda! Dobijam brdo para i poena, počasnu titulu najboljeg u odredu, imao sam tri zaredom oborena iha!

Ovako se nateže samostrel
Okej, smirio sam se. Mislim, znao sam ja da je igra dobra i kad su me besomučno tamanili. I nije da imam nešto od tih silnih para i poena jer i dalje nisam dvocifren nivo niti mogu da se opremim značajno bolje od ponuđenih opcija (footman, longbowman, crossbowman, footed knight), ali napredovao sam tamo gde je najvažnije - u ličnom iskustvu.

Ovako izgleda kad te sabiju u zemlju
Šta 'oćete još da znate. Muzika. Ima muzike, dalje? Grafika. Sjajna, prvoklasna, sa neobičnim filterima. Svet se preliva mrkoplavom i crnom kad ste "duh" tj. pre nego što uđete u igru. A onda poprima boje koje idu od "mrkli mrak", preko "sumračica", do "zora jeeeee". Dalje? Mape? Dobre su mape, moraš da ih izučiš, ko napusti granice mape ima deset sekundi da se vrati inače gine. Dalje? Serveri? Stabilni, hvala na pitanju, nije da se nešto razbijaju od igrača, ali uvek možete da nađete gotovo popunjenu partiju (32/32). Dalje?

Ležim i čekam da me ožive...
Finte i forice? Pa, kad padneš ostaješ da ležiš na bojištu. Protivnici imaju izbor. Da li da te ostave da ležiš i samim tim odsustvuješ iz bitke ili da te dokusure čime dobijaju finu sumu para i poena. Prijatelji imaju manje-više isti izbor. Da li da te izleče i dobiju nagradu, a izgube vreme, plus još i njih neko da ukoka ili da te ostave da ležiš? Kome je dosadno da se izležava na bojištu mora da počne da kuka "ja se predajem, mamaaa, spasi meee" i da mu se taj nemio događaj upiše na kraju igre kao broj predaja (yields). Igra nije izbalansirana, protivnici mogu da imaju mnogo jače oružje i opremu od tvojih saboraca i obrnuto. Jedan običan pišljivi strelac kao ja ne može da sam osvoji čvorište, ali oklopnik može samo da prohuji na konju i njegovo je. War of the Roses je igra koja dočarava bojište. Ne čarku, ne dvoboj, ne filmski romantizovan rat, već srednjovekovni boj pun krvi, creva, muke i smrti.

Pogodak!
Ko voli Battlefield i slične igre u kojima ponizno puziš ka veštini, opremi, iskustvu i zabavi, izvolite. Ko naprosto voli fantastiku, srednji vek i tako to, nemoj da vas nisam upozorio. War of the Roses je SUROV. Još ako možete da podnesete igru koja se menja u hodu, u kojoj je danas najbolji bio teški dvoručni mač, a sutra posle zakrpe koplje, onda je ovo za vas. Cena nije mala (29.99 EUR na Steam-u), ali jeste odgovarajuća za igru koja je kvalitetno dizajnirana, kvalitetno iscrtana, na kojoj se radi i koja obećava mesece zabave.

Primerak igre za testiranje ustupio je izdavač Paradox Interactive


Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.



Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

4 komentara:

  1. Fantastican opis! Sigurno cu kupiti igru kad bude na nekom popustu, posto je za mene malo mnogo toliko para. :(

    Inace deluje jako lepo, a iz opisa sam zakljucio da je zesca srednjovekovna shorka, koju prosto obozhavam. Prodato! :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Kako je lepo kad procitas pa se istog momenta nalozis da igras, super opis Ranko!

    OdgovoriIzbriši
  3. Pohvale za recenziju.. Dugo smo ju čekali, ali isplatilo se. ;)

    Igra definitivno nije za svakoga, ali za nas kojima fantazija nije nešto što rado viđamo u igrama je odlična..
    Srednji vijek, nema magija! :oduševljenje:

    P.S. Ja obožavam Battlefield! :D



    OdgovoriIzbriši
  4. Super opis! :D Ja ju igrah u beti, al kad je izašla nisam imao da je kupim, a i nisam neki od multiplayer igara. Al ono što sam vidio u beti bilo je gro zabavno, čak i dok nije bila ni upola onoga što je sad

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!