9. velj 2014.

War Thunder, recenzija

Najstrožije uzev, War Thunder još nije objavljena igra, već se nalazi u stanju otvorene bete (verzija 1.37.45 u trenutku dok ovo pišem). Kako razvojni tim, međutim, Gaijin Entertainment, naplaćuje premijum verziju igre i prodaje koješta, War Thunder smatram dovoljno "obljavljenim" i ima da čitate ovu recenziju. Šalu na stranu, posredi je veoma zabavna igra koja će, ukoliko Gaijin nastavi ovim tempom biti pretnja glomaznom i tromom World of Tanks-u. Pre nego što WoT-ovci počnu da me gađaju paradajzom samo ću reći da je War Thunder već sada milion puta bolji od World of Warplanes-a.

Kako je nezavisni tim, Gaijin Entertainment, uspeo da napravi bolju igru od titana ratnih MMO igara, Wargaming-a? Zato što je Gaijin isti onaj tim koji je napravio niz sjajnih simulacija letenja uključujući i IL-2 Sturmovik: Birds of Prey. Ta igra je najavila sve ono što će krasiti War Thunder. Bila je zasnovana na robusnom modelu simulacije, uz veći stepen "arkadnosti". 


Vid' što mi je Štuka zakon :D
War Thunder je prilično veran simulator letenja, ali se avionom upravlja izuzetno lako - mišem. Za one koji žele viši stepen simulacije, omogućene su i drugačije kontrole, kao i dva ozbiljnija režima igranja. Na najvećem stepenu avion je nemoguće održati u vazduhu uz pomoć miša i tastature, već je neophodan pravi letački džojstik. Sloboda podešavanja upravljanja je veoma široka i ukoliko želite da iskoristite prednosti aviona u potpunosti, bilo bi vam bolje da se odmah navikavate na složenije načine pilotiranja. Mišem, naprosto, nećete biti u stanju da izvetede pojedine vazdušne manevre, zbog količine "peglanja" grešaka u letu, čak i u arkadnim bitkama.

Ovako se igra arkadni mod, iz trećeg lica
War Thunder, naime, nudi tri osnovne igre, arkadne bitke, realistične bitke i simulacijske bitke. U arkadnom modu leti se 16v16 i svaki igrač bira avione nacije koju želi (zastupljeni su Amerikanci, Britanci, Nemačka - uz dopunu italijanskim letelicama - Rusi i Japanci). Fizika je pojednostavljena, a model gađanja i oštećenja veoma popustljiv. Tako je moguće ustreliti protivničkog pilota jednim rafalom sa sedamsto metara udaljenosti, dok oba aviona izvode zastrašujuće manevre sumanutih G-sila. Ovaj mod, ipak, nije sasvim poput crtanog filma, a avioni se ponašaju prilično uverljivo. Vidne su razlike između modela, pa je jasna podela na bum end zum - lovce koji odično čuvaju energiju i turnfajtera - lovaca koji se oslanjaju na superiornost manevrisanja. Drugi vid igre jeste realistična bitka u kojoj je model malo strožiji. Sile kojima su avioni izloženi mogu da razbucaju krila, ubiju pilota. Svi piloti iste strane grupišu se po nacijama koje su odabrali. Takođe, fog of war je veći, a neprijateljske avione teže uočiti. Naposletku tu su simulacijske bitke. Pogled je isključivo iz kokpita (umesto iz trećeg lica kako se igra arkadni mod), fizika je najstrožija poput veoma ozbiljnog simulatora letenja. Ovaj mod je teško igrati bez džojstika. Vreme nije kompresovano, tako da letenje traje satima, koliko su zaista trajale misije. Igrač ima na raspolaganju samo jedan život (jedan avion), a ne postoji obeležavanje ciljeva kao u arkadnom modu.

Ovako izgleda kad tamanite vozila
Svaki igrač na početku ima po tri aviona od svake nacije. Posredi su uglavnom dvokrilci ili veoma zastareli modeli poput ruskog Polikarpova I-15, nemačkog Henkela He 51, engleskog Hoker Fjurija i drugih aviona iz vremena između dva rata. Osim što su podeljeni na pet rangova (nešto kao Tier), avionima je dodeljen borbeni rejting. Ovim se sprečava da u partiju uđe neko sa veoma jakim avionom i onda maltretira one koji imaju letelice približno istog borbenog rejtinga. Ovo merilo ne označava apsolutnu snagu letelice, pa je tako moguće uništiti naprednog Spitfajera običnim kavasakijevim dvokrilcem Ki-10-i. U suštini glavne odlike aviona su ono što je zaista i bilo istorijski važno, a to su brzina penjanja, brzina leta, plafon letenja, okretnost, kao i težina rafala (koliko kila metaka u sekundi ispaljujete).

Kokpiti svih aviona urađeni su veoma detaljno
Nagrada za letenje misije dobija se i u slučaju da vaš tim izgubi, ali je daleko izdašnija ako pobedite. Stiču se "lavovi" tj. srebrni novac za koji kupujete avione, te "kapljice" tj. RP (research points) kojim otključavate poboljšanja za avion, kao i nove letelice. Dobijaju se i neki globalni poeni istraživanja koji se posle konvertuju, ali koštaju zlatnog novca tj. onog koji kupujete za evriće preko Steam-a. Premium zlatnicima kupujete i koješta drugo u igri, kao što su specijalni avioni, ali War Thunder nije pay to win. Više je drljanje (grind).

Šta će biti s avionom? ZAPALIĆU GA!
Svaki avion, osim borbenih karakteristika, ima i bonus na istraživanje letelica srodne klase (Tier). Efikasnost drastično opada ako istražujete avione nižeg ranga. U suštini igra vas mami da redom otključavate sve letelice iste kategorije, jer ako odete predaleko niz stablo tehnologije, dobitak iz svake odigrane partije je mali, te vas čeka mnoooogo drljačenja. Kad dođete do toga da sebi kažete, oh divno, još samo sto partija... znate da ste u problemu.

Interfejs je veoma intuitivan. Moguće je nameštati konfiguraciju naoružanja tik pred borbu
Ljupkost War Thunder-a jeste u tome što su zvuci veoma zabavni, što je grafika veoma dobra čak i na slabijim konfiguracijama (veoma opušteno i lepo igra se i sa laptopa na HD 4000). Modeli aviona prikazuju oštećenja. Videćete kako pršti oplata sa krila, kako se zapalio avion. Čućete krike radiste i potmulu tunjavu topova iz kupole. Karburator će da kašljuca kada previše naglo uzletite, a gusti dim eksplozije obeležiće uspešan bombaški prelet. Dodajte tome klasičnu muziku, mnoštvo kamuflaža i oznaka, titule i eskadrile, kooperativne scenarije, takmičenja, specijalne događaje, pristojan broj mapa, atmosferskih efekata i kratke partije ne duže od dvadesetak minuta... a Gaijin obećava vrlo brzo integraciju sa tenkovima, vozilima i brodovima. Već sada modeli izgledaju sjajno, ponašaju se veoma dobro kao i avioni. 

Letenjem na ovom avionu otključao sam novo unapređenje, a eno dole se vidi da me čekaju još tri
Za razliku od Wargames-ovih igara, Gaijin-ovo ostvarenje nudi upravo ono što igraču treba: dovoljno uverljivu simulaciju uz dovoljno jednostavno upravljanje. Igra mi pruža mogućnost da osetim zaista uzbudljivost bitke, a ne smara me da moram da postanem pravi pilot. Opet, ono što zaista ostvaruje napredak u igri jeste iskustvo igrača lično. Ne pomaže to što mi je avion bolji i ubojitiji, ako postepeno ne stičem iskustvo. Učim koje manevre mogu da primenim u borbi, kako da se ponašam protiv pojedinih aviona. Izvodim vratolomije koje ranije nisam mogao, prepoznajem protivničke greške i surovo ih kažnjavam. A tek sam na početku! War Thunder ima zaista dugačak hod pre nego što vas jednoličnost prodrma da se oprobate u zahtevnijim vidovima igre ili je naposletku sasvim zapostavite. Za sada, igra se prilično redovno osvežava, a osim čudnjikavog match maker-a nema krupnijih bagova. Kao i u svakoj igri ovog tipa neizbežno je nerfovanje, a u poslednjem krugu dobili su po nosu teški bombarderi kojima su značajno podrezana krila. Još jedna kritika mogla bi se uputiti suženim mogućnostima klanova, ali Gaijin verovatno želi da izbegne Clan Wars koji krase World of Tanks. S pravom. Misije su takve da bolje organizovan tim pobeđuje, na bojištu 16v16, već tri-četiri dobro koordinisana pilota mogu da naprave pokolj.

S obzirom na cenu (0 EUR), War Thunder je maestralna igra koja upravo daje ono što biste želeli od ratne simulacije.


Autor teksta, Ranko 'Game Master' Trifković, jedan je od tri osnivača i urednika Igrorama bloga.

Bio je glavni urednik mesečnika "Gameplay", bio je jedan od urednika mesečnika "The Gamer", glavni i odgovorni urednik časopisa "IT Market" i "Hobby Master", te novinar-saradnik u brojnim drugim izdanjima uključujući Digital!, PC Magazin i ActionTrip.

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

4 komentara:

  1. Nisam igrao ovu igru već samo WoW pa ne mogu da kažem ništa. Otuda i pitanje: Po čemu je ova igra TOLIKO bolja od WoW-a? Ako ćemo realno, od celokupne grafike na ekranu ja obraćam pažnju samo na avion kojim pilotiram i to dok ne dođe do hrkljuša, posle ni to. Ne znam za razliku u upravljanju, možda to. Da li su kontrole "poslušnije", šta li? Voleo bih da mi neko ko je igrao (ne odigrao tri partije) objasni konkretnu razliku. Možda na kraju i pređem na WT.

    OdgovoriIzbriši
  2. Wow je cista arkada sa hp om dok se Wt prostire od ciste simulacije do dobre arkade sa hit boxovima kriticnim pogocima razgranatijim stablom vestina i sjajnim modovima. Meni licno bolji je i zvuk kao i modeli aviona...

    OdgovoriIzbriši
  3. WT je daleko bolji od WoWp, to je aposlutno nepobitna činjenica. Ali ono što sam video u beti za Ground Forces je smešno u poređenju sa WoT-om. Jedino su modeli tenkova bolje odrađeni, fizika granata i kretanja je toliko nepostojeća da je WoT simulacija u poređenju sa GF.

    OdgovoriIzbriši
  4. Da,... toga sam se i pribojavao, videćemo...

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!