17. kol 2010.

Frogatto and Friends, recenzija

Ja volim platforme.
Sad kada je dramska pauza okončana, dopustite da proširim tu rečenicu. Volim staromodne platformske igre sa simpatičnom dvodimenzionalnom grafikom, složenom geografijom deonica i zahtevnom mehanikom koja bi prosečnog igrača naterala da baci upravljač i šutne televizor. Zapravo, neretko sam prisustvovao baš takvim scenama u vreme kada je NES bio napredna igračka mašina (još uvek čuvam jedan primerak, nikad se ne zna kad može zatrebati). Kasniji prelazak na PC kao glavnu mašinu za igranje doneo je brojne prednosti i upoznao me sa žanrovima za koje nisam ni znao da postoje. Preda mnom su mnogi i nastali, a igrao sam klasike još u vreme kada nisu ni bili klasici. U toj trci za novim naslovima, međutim, negde su zaboravljene čamile platforme. Nije da ih nije bilo. Rayman 2 ili Psychonauts najbolji su primeri za kvalitetne platformske igre koje koriste sve prednosti (i mane) trodimenzionalnog okruženja. Međutim nije bilo onih pravih, dosadno napornih a ukleto jednostavnih igara koje igrača teraju da na desetine puta ponavlja jednu te istu deonicu, sve dok ne uspe da je savlada. Zato me je obradovao retro-talas koji poslednjih godina zapljuskuje igračku scenu, a na njemu je doplovio i Frogatto. Reč je o uvrnutoj žabi koja ne zna šta je strah, ali dobro poznaje sve trikove zanata. Pogađate, u pitanju je prava starinska platforma kakvu odavno nismo igrali na računaru...


Priča u ovakvim igrama inače nije od velikog značaja. Ipak, redakcija bloga Igrorama voli da vidi posvećenost autora, pogotovo kad se radi o pozadinskoj priči koja je često zanemarena u novim ostvarenjima. Frogatto je žabica koja voli da lenčari i spava do podne. Jednog dana odluči da ipak nađe posao, ali kao za inat, baš tada sve polazi naopako! Sile mraka opkolile su grad i traže otkup. Šta je tu zanimljivo i drugačije? Pa, sile mraka zapravo su zajmodavci koji su mudracima davno dali kredit, a grad ga nikad nije isplatio. Kao što vidite, autorima ne nedostaje duhovitosti, što se vidi i u dijalozima. Od samog početka, Frogatto susreće brojne prijatelje i neprijatelje, te sa svakim od njih prozbori reč-dve. Razgovor ne donosi samo nove informacije, već omogućava i kupovinu različitih predmeta, o čemu će biti reči kasnije.


Mehanika igre veoma je prepoznatljiva, a baš ta jednostavna pravila omogućavaju zaraznu igrivost. Igrač upravlja Frogattom pomoću kursorskih strelica na tastaturi, te tastera 'A' i 'S'. Strelicama se mala žaba usmerava prilikom hodanja, trčanja ili skokova; taster 'A' služi za skokove i njihove napredne varijante, dok pritiskom na 'S' Frogatto plazi jezik poput Yoshi-ja i grabi neprijatelja ili predmet. Ugrabljeno završava u žapčevom stomaku, što su autori predstavili simpatičnom animacijom i otežanim kretanjem. Ovako onesposobljene neprijatelje moguće je ispljunuti i tako ih poslati u provaliju. Na isti način otključavaju se zabravljene kapije kroz koje mališa mora da prođe kako bi prešao tekući nivo. Na kraju treba pomenuti i to da se strelicom koja pokazuje na gore ulazi u različite zgrade, te ubrzavaju razgovori.


Iz pomenutog se da naslutiti da u ovoj igri postoje ne samo neprijatelji, već i prijatelji i neutralni likovi. Neprijatelji se odstranjuju na, za platforme, uobičajen način. Na neke je moguće skočiti, neki se mogu progutati, a malobrojni su pak otporni na svaku vrstu napada i moraju se zaobići. Sa prijateljima je moguće popričati i saznati nešto novo, ili dobiti od njih različite zadatke. Oni često žive u svojim kućama, koje predstavljaju mini-deonice unutar kojih žabac mora da reši jednu ili više zagonetki. U igri je dostupna i prodavnica koju drži jedan prijateljski nastrojen lik. Kad je pronađe, igrač može u zamenu za određenu količinu novca, da otključa brojne specijalne osobine svog lika, te stekne dodatnu životnu energiju i slične bonuse. Novac se zarađuje sakupljanjem zlatnih predmeta različitih veličina, koji se nalaze rasuti na svim deonicama u igri.



Frogatto će na putu morati da pređe četiri vizuelno različita sveta. Svaki se sastoji od više različitih deonica čiji je raspored fantastično osmišljen. Klasične platformske sekvence smenjuju se sa rekom neprijatelja koji se šetaju između dve prepreke, lete iznad platformi, ili pak neprestano izlaze iz svojih skrivenih staništa. Na kasnijim deonicama pojavljuju se i pametniji protivnici, koji jurišaju na našeg junaka sa kopljima, ili pak pucaju na njega iz revolvera. Stenoviti krajolici prošarani su podvodnim pećinama i skrivenim jamama u kojima je moguće pronaći zanimljive dodatke; kuće zarobljenih prijatelja kriju tajne sobe i u njima preko potrebne ključeve, odvojene od vas čitavim sazvežđima padajućih platformi. Pa ipak, ma koliko se neki deo igre učinio težak, nema razloga za odustajanje jer je broj života neograničen. Štaviše, igra dopušta i čuvanje pozicije (u poljskim wc-ima koje je moguće naći unaokolo) pa se započeta partija bez problema može nastaviti i kasnije.


Igra zaista izgleda i zvuči prelepo. Svi likovi i pozadine izrađeni su iscrtavanjem krupnih piksela (tačaka) na ekranu, što igri daje nezaboravan retro šmek i neizbežno vraća igrača u osmobitnu ili šesnaestobitnu eru. Pozadinska muzika živahna je i aktivno prati dešavanja na ekranu, prilagođava se okruženju i podiže ukupnu atmosferu na viši nivo. Utisak upotpunjava i mapa sveta, pomoću koje se igrač brzo može prebaciti sa jedne deonice na drugu. Do nje se dolazi putem teleporta koji se mogu pronaći na određenim mestima u igri. Svakako da postoji još mnogo toga što bi se moglo ispričati o ovom sjajnom i zabavnom ostavernju, ali ostavljam vam da ga sami isprobate i javite utiske. Niste baš voljni da kupite jednu malu 2D platformu jer štedite za SC2? Ništa zato! Frogatto i drugari se može preuzeti potpuno besplatno u verziji za Windows, Mac OS/X i GNU/Linux. Šta više, u pitanju je ostvarenje otvorenog koda, pa autori i sami ohrabruju igrače da preuzmu izvorni kod ovog naslova, te na njegovim osnovama stvore sopstvene platformske igre.


Za kraj jedan savet – ukoliko vam se ne dopada da igrate u prozoru, zaključanom na 800x600 piksela, igru možete pokrenuti i preko celog ekrana, dodavanjem odrednice –fullscreen u prečicu.


Preporučujem da igru probate još danas, otkrijete napredne cake koje namerno nisam želeo da pomenem ('ajd, bar jednu: skakanje na zid omogućava da se 'zalepite' i odatle skočite dalje, što je jako korisno na gotovo svakom mestu) i sami doživite brojne preokrete priče. Ako negde i zapnete, nemojte odmah da odustanete već pokušajte nekoliko puta, videćete da je u stvari veoma lako. Na kraju se vratite ovde i javite nam kako vam se dopala igra. Baš me zanima koja će vam kraljica biti najteža...

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 8:

  1. :)
    Da, čim nešto pođe naopako, sile mraka su uvek krive, bez greške... :)

    Jako simpatično. Vraća u neke lepe dane. Javiću utiske...

    OdgovoriIzbriši
  2. Ne znam, ne izgleda mi nista posebno... klasicna platforma, kojih za istinu nije bilo kvalitetnih u poslednje vreme, ali nista novo i originalno... :/

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala ti. Pridružujem se "sloganu" - Ja volim platforme.

    OdgovoriIzbriši
  4. Probao i slažem se sa chat-om. Mada moguće da sam prerastao ovaj žanr. Jedina koju bih mogao ponovo da prelazim je Mario za SNES.

    OdgovoriIzbriši
  5. Platforme sam igrao na spektrumu. Na PC-ju sam igrao jedino Sonic-a zbog psihodelicnog iskustva...

    OdgovoriIzbriši
  6. Nije loša. Ima (mnogo) boljih platformi, naravno ... Ali sam fan retro fazona i minimalističkog stila, pa mi je ova prijala u trenucima odmora od rada.

    Jedna sam od onih koji odustaju odmah na početku igre (ako mi se iz nekog razloga ne svidi) ili je uporno/tvrdoglavo igraju do creditsa... Ova me je zarobila jer je veoma dinamična i simpatična (osim muzike - nju sam obrisala, glasno je smarala).

    Što se tiče najtežeg dela, uvek mi se dešava da takve deonice bilo koje igre pređem relativno brzo (dodatno ulaganje napora u koncentrisanje čuda čini...:)), ali me oni najlakši razbijaju od smaranja. Tako da sam sve bosove brzo prešla (malo sam više vremena potrošila kod Milgrama), ali sam zato skakala u provalije, promašivala platforme i, uopšte, glupirala se po nivoima...

    Bilo je zabavno. :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Upravo je probao... Wonderboy u kostimu žabe :) Igra 100% odiše šmekom igara sa konzola iz prve polovine 90-ih.

    OdgovoriIzbriši
  8. Mene je jako obradovala. :)

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!