3. ruj 2011.

E.Y.E - Divine Cybermancy, recenzija

Dakle, E.Y.E - Divine Cybermancy. Pucačina sa daškom RPG-a, koju potpisuje francuski Streum On Studio. Kada bih joj sudio po nazivu, verovatno ne bih ni stigao dalje od njega. Na prvi pogled deluje kao još jedan u nizu projekata koji žele da budu Deus Ex kada odrastu. Srećom, Walker me je ubedio da joj pružim šansu, te se pokazalo da je zapravo mnogo više od toga. Već na samom početku vidi se da je, iako izgrađena na istom temelju, posredi sasvim druga igra, jedinstvena u (gotovo) svakom smislu.


Budućnost je mračna, ako je verovati autorima. Svet u kojem se radnja odvija naseljavaju tajna društva sa elitnim ratnicima, ogromne korporacije, Federacija koja vlada čeličnim stiskom, te nepoznate vaseljenske sile koje na neobičan način utiču na živi svet. Na žalost ili sreću, o svemu ovome veoma malo saznajemo. Čini se da je cilj autora bio da se usredsredimo na dešavanja u našoj neposrednoj blizini, ne obraćajući previše pažnje na celokupnu sliku. Ovo mi je isprva smetalo. Vaspitan sam tako da vapim za bogatim okruženjem, svetom koji me vuče za rukav moleći da ga istražim, da saznam nešto novo o njemu. Ovakav pristup delovao mi je... protivprirodno. Međutim, kada se prevaziđe prvobitno osećanje neverice i neprijatnosti, polako počinju da isplivavaju prednosti ove neubičajene, sažete građe. Stvara se utisak da sve što nije u neposrednoj vezi sa protagonistom i njegovim postupcima nije ni od kakve važnosti. Što je donekle i tačno. Priča koju E.Y.E tka nije o spasavanju sveta, već sebe.


Igrač se nalazi u ulozi jednog od psihički obdarenih ratnika grupe koja radi na svrgavanju svetske vlade. Igra počinje njegovim buđenjem u polumraku izvesne pećine. Kako je dospeo tu i zašto, nepoznato mu je kao i nama. Po povratku u Hram, centralni štab njegove grupe, nailazi na poruku koju je sam sebi ostavio. Ujedno poučna i zbunjujuća, upozorava ga da ne sme da veruje Učitelju. Tu bi njegove muke u svetu zavera i izdaje trebale da počnu, teorijski. No, tempo kojim se radnja odvija prilično je neujednačen, a prvih nekoliko misija predstavljaju školski primer odvlačenja pažnje od zapleta.


Dijalozi su lepo napisani, ali izbor koji pružaju krajnje je siromašan. Svaki razgovor može da se završi na tačno dva načina - žickanjem informacija/usluga ili kavgom. Shodno tome, dijaloške opcije svode se na "budi fin" i "budi đubre". Daleko od toga da sam patio zbog linearnih razgovora, ali više bih voleo da nisu na ovaj način pokušali da ih maskiraju. Ionako je svakog NPC lika moguće ubiti, a posledice (ili odsustvo istih) će uvek biti iste, bez obzira na to da li ste ga isprovocirali da vas napadne, ili pak sami načinili prvi korak.


Scenario nam u jednom trenutku pruža mogućnost da krenemo niz jedan od tri suštinski različita puta. Svaki ima svoje prednosti i mane, noseći sa sobom različita saznanja o junaku i njemu bliskim ljudima. Po načinu na koji predstavlja informacije, E.Y.E je sušta suprotnost današnjim popularnim igrama. Nijedan podatak nećete dobiti na tacni, već ćete morati da ih cedite kao vodu iz suve drenovine. A kada se konačno dokopate novog saznanja, moraćete još toliko da se pomučite ne bi ste ga obradili, shvatili šta tačno predstavlja i uklopili u slagalicu. Da li je ovo dobro ili loše, moraćete sami da prosudite. Meni je leglo k'o budali šamar. Ovde ću da se zaustavim, iako bih najviše voleo nadugačko da pričam o narativu i o tome šta zapravo znači preći E.Y.E. No, priča je krajnje lična i svako ko je iole zainteresovan bi morao da je iskusi samostalno.


Struktura sveta ide u prilog teoriji o držanju pažnje na jednom mestu. Hram je centar operacija - u njemu se kupuju oružje, kibernetska poboljšanja i uče psihičke moći. Odatle ćete polaziti na misije, koje se odvijaju na odvojenim mapama, bez mnogo povoda ili prilike za lutanje i razgledanje. Kada vam zafali novca (a hoće), moći ćete da se oprobate i u sporednim misijama, koje su u nekoj meri teže od centralnih, ali su i znatno unosnije. Pri biranju pristupa svakoj pojedinačnoj misiji postoji dosta slobode. Skoro svaki problem može da se reši na bar tri načina, zavisno od stila igranja kojem se priklonite. Kako su misije odvojene celine, ovi izbori ne nose nikakve dalekosežne posledice.


A mehanika? Počnimo od RPG elemenata. Svako ubistvo koje počinite, ili korak napred ka završetku misije, doneće vam izvesnu količinu novca i iskustva. Taloženje iskustva povlači za sobom prelazak na sledeći nivo, pri čemu je moguće uložiti tri poena u jedan od petnaestak atributa. Svaki od njih utiče na veći broj sposobnosti, a oni koji najviše budete razvijali odrediće kojoj klasi pripadate. Novac, pak, svoju svrhu nalazi u kupovini novih kibernetskih dodataka, psihičkih moći ili oružja, nadogradnji postojećih robo-moći i finansiranju istraživanja. Cena i trajanje istraživanja zavise od broja naučnika koje uposlite.


Postoje tri vrste oklopa, koje se razlikuju po efikasnosti i težini. Što je teži, to ćete manje stvari moći da nosite sa sobom bez posledica. Oružje i oprema razvrstani su u osam kategorija, pri čemu je na početku dostupan samo poneki primerak u svakoj grupi. Ostale je moguće pribaviti kupovinom i istraživanjima. Inventar je tako dizajniran da je dimenzija oružja ograničavajući faktor. Ako odlučite da ponesete snajpersku pušku sa sobom, možete da zaboravite na kalašnjikov. Ni municiju nije moguće trpati u džepove do beskraja, s tim što je besplatna i može da se dopuni u pokretnim oružarnicama koje čuče na svakoj mapi.


Akcija je veoma tečna, a njena dinamika zavisi od izabrane težine. Moguće je uticati i na učestalost i količinu pojačanja koje će neprijatelji dobijati, te tako naštelovati izazovnost igre do tančina. Na AI protivnika nemam zamerke. Dovoljno su pametni da se bace u zaklon kada vide da gube, a nisu vidoviti i nepogrešivi. Saborci su već druga priča - ginu kao muve. Srećom, retko ćete morati da brinete o njima. Neki izbori koje su autori napravili na polju mehanike retko se viđaju u FPS igrama poslednjih godina. Primera radi, ako je u šaržeru koji menjate ostalo metaka, oni će propasti. Granate kojima vas gađaju možete da podignete i vratite, pod uslovom da ste dovoljno brzi. Naravno, regeneracije zdravlja i "intuitivne mehanike zaklona" nema ni u tragovima. Ipak je ovo ozbiljna igra.


Tokom igranja ćete morati da pazite ne samo na fizičko zdravlje i energiju koju troše psiho i robo sposobnosti, već i na mentalnu stabilnost. Kada se mala zelena tračica u donjem desnom uglu isprazni, čekaju vas paranoja, paraliza, užas, vizuelne ili auditorne halucinacije i slične radosti. Ako se pojave u nezgodnom trenutku (a uvek se pojave u nezgodnom trenutku), mogu veoma lako da promene ishod borbe. Poziciju nije moguće sačuvati po želji, već igra pamti gde ste stali kada odlučite da prekinete. Pritisak koji ovo stvara pri donošenju odluka izuzetno mi je prijao i pomogao da se poistovetim sa likom.


Podrška za više igrača postoji, a autori su je krstili "perzistentni multiplayer". Kompetitivni režimi ne postoje, ali su tu kooperativne misije i kooperativna kampanja, koje su spojene sa solo igrom na zanimljiv način. Novac i iskustvo zarađeni igranjem kampanje prenose se u multiplayer partije i obratno. Na žalost, ne postoji nikakva scena ili zajednica, tako da je igranje sa drugim ljudima znatno otežano.


Vizuelno, E.Y.E je potpuno nedefinisan. Nema svoj stil, ništa što bi ga obeležilo i po čemu bismo ga pamtili. Osim suludih, nakinđurenih oklopa koje zaverenici nose. Lokacije jesu raznolike, ali nisu ni po čemu jedinstvene. Koliko god nivoi bili dobro dizajnirani, oblepljeni su šablonskim tapetama i popunjeni šablonskim ljudima. Nedostaje im života. Sa tehničke strane ne očekujte ništa spektakularno - igru pokreće dobrodržeći Source endžin. Jedina velika zamerka na tehnikalije je mrak. Da, povećao sam gamma vrednost u igri. I osvetljenje ekrana. Nije pomoglo. Igra je jednostavno previše mračna, kao što možete da vidite na slikama.


Situacija sa zvukom nije ništa bolja. Muzike se već sada više ne sećam. Na produkciju nemam zamerke - pucanje zaista zvuči kao pucanje, a bat koraka kao bat koraka. Glasovna gluma nije snimana, osim u posebnim prilikama, te nisu ni korišćeni profesionalni glumci. Zanimljivo je da likovi u igri govore nekim meni nepoznatim jezikom, možda čak i izmišljenim, koji je veoma milozvučan.


Najveće zamerke koje imam na E.Y.E su katkad nespretno pisanje, potpuno odsustvo audiovizuelnog identiteta i tutorijal koji više zbunjuje nego što objašnjava. No, stoički sam izdržao muke i nisam se pokajao. Dobio sam iskustvo koje ću dugo pamtiti. Slojevit i ozbiljan scenario nateraće vas da se ozbiljno zamislite i odigrate igru još nekoliko puta, ne biste li dobili dodatni uvid u situaciju, sakupili neki delić koji ste propustili, sagledali stvari iz drugog ugla... Pritom, ne sećam se da sam se ikada više saživeo sa likom u nekoj igri. Nemogućnost čuvanja pozicije, u paru sa likom koji nema motive van igračevih, čije znanje nikad ne dopire dalje od igračevog, naterali su me da shvatim protagonistu ne kao lika iz igre, već kao svoje otelotvorenje u njoj. A to se retko dešava. E.Y.E - Divine Cybermancy je dašak svežine kakav retko viđamo. Ako volite drugačije igre, izdvojte tih dvadeset evra koliko traže, nećete se pokajati.

Kopiju igre za testiranje ustupio Streum On Studio.



Autor teksta, Pavle 'Ketchua' Đorđević je recenzent i jedan od tri osnivača Igrorama bloga.

Saradnik je mesečnika "Svet kompjutera" od marta 2008. godine do danas, a od početka 2010. jedan je od urednika mesečnika "Gameplay". Od juna 2010. godine radi kao jedan od autora tekstova za emisiju PlayGames. Učestvovao je i u radu nekoliko internet prezentacija i projekata, uključujući Eniaroyah magazin.

Sve recenzije istog autora

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 20:

  1. Sa svime se slaze, osim sa sistemom snimanja pozicija posto isti snima na kojoj si trenutno misiji a ne i dokle si stigao, tako da ako si odmakao vise od polovine a moras da prekines igranje, mozes se slobodno oprostiti od toga sto si uradio u trenutnoj misiji. Jedina veca zamerka sa moje strane :)

    OdgovoriIzbriši
  2. To što se tebi desilo je, rekao bih, nekakav bag. Jesi li igrao posle one velike zakrpe? Dešavalo se i meni da ne sačuva lepo, ali to je bio izuzetak a ne pravilo. Plus, nikad se nije desilo da moram celu misiju da ponovim, nego samo delove.

    OdgovoriIzbriši
  3. Igrah pre zakrpe, pa sam uvatio da radim na FPTD pa zabatalio na kratko :) Ce probam sada da vidim kako je.

    OdgovoriIzbriši
  4. Posle igranja 'Hjumn Revolušna' osećam potrebu da kažem da ću se uvek više radovati klonovima Deus Ex-a, nego recimo igrama koje pokušavaju da liče na COD/BF. Čak i ako ne ispadnu najbolje, dok god se prodaju postoji nada da će neko sledeći da ubode...

    OdgovoriIzbriši
  5. Још увек нисам играо нови DE али од оних који су га одиграли чујем скоро само речи хвале, тако да немам потребу за било каквим клоновима.
    Нисам ово пробао. Мишљења играча су оштро подељена а мејнстрим критика је већином сахранила игру. Због овог описа ипак ћу испробати демо пошто сам прочитао да ће га избацити ускоро.

    Занимљиво да кажеш да нема властити стил, јер чак и неки који су иначе попљували ову игру хвале визуелни стил и дизајн. Мени се рецимо оно што сам видео из слика и трејлера не свиђа, ти блесави оклопи ме чак подсећају на јадни Hellgate London.

    OdgovoriIzbriši
  6. Možda nisam bio dovoljno jasan, ali ovo nije klon Deus Ex-a. Da, mehanički su donekle slični, ali sve drugo je potpuno drugačije. Deus Ex je očigledno bio jedan od uzora, ali "klon" je previše jaka reč. E.Y.E je tematski potpuno svoj.

    Što se tiče mišljenja igrača... Pa, kada je igra ovoliko osobena, očekivano je da nema sredine, već da je ljudi ili vole ili mrze (ko je rekao Ice-Pick Lodge?). A vizuelni dizajn nije uopšte neprijatan. Samo je šablonski, nema dušu.

    OdgovoriIzbriši
  7. Ovo zapravo zvuči sjajno. Ovo mi je delovalo kao igra koja je definitivno dizajnirana za co-op, a one imaju nezgodnu naviku da budu ili odvratne ili potpuno neigrive u singlu. Vidim da si je odigrao u singlu, znači pogrešio sam. Super.

    OdgovoriIzbriši
  8. Pa gde sad u sred ispitnog roka!? ... ovo se odlaze za par meseci

    OdgovoriIzbriši
  9. Odlična recenzija. Nisam još uvijek prešao ovaj EYE, potrošio sam nekih dvadesetak sati na njega i napravio pauzu od već mjesec dana ali mogu reći da su tih dvadeset sati bili dosta zabavni. Ako imate poznanike za koop onda je ova igra daleko kvalitetnija od previše nahvaljenog Borderlandsa, za razliku od njega je zabavna, ne failuje kao FPS i nema ni traga konzolitisa. Dobro si napisao, ozbiljna igra. Što se tiče pisanja rekao bih je veći problem kvaliteta prevoda i čudan i sitan font koji otežava čitanje, ne kvaliteta samog pisanja.
    Inače, dobro je da si spomenuo Ice-Pick u komentaru. Ovo je taman dovoljno čudno i osobeno, mislim da nije daleko od onoga što bismo vidjeli kada bi oni odlučili da naprave mainstream FPS.

    OdgovoriIzbriši
  10. Mene samo zanima, da li je moguce igrati single player kampanju u dva igraca?

    OdgovoriIzbriši
  11. "Naravno, regeneracije zdravlja i "intuitivne mehanike zaklona" nema ni u tragovima. Ipak je ovo ozbiljna igra."
    Imam osećaj da nekoga DE:HR i nije baš oduševio.
    :)

    OdgovoriIzbriši
  12. @Gunther: Sitna slova? Velik ekran + mala reza = problem solved. :D Ali da, slova nisu baš najsrećnije izabrana...

    @Nenad: Da, single i multi kampanja su potpuno iste sadržinski, a potonju mogu da igraju do četiri čoveka.

    @Danilo S.: Ma jok, DE:HR nisam još stigao ni da probam, što reče Miloš, ispitni rok i to. Nego generalno ne volim te new age gluposti. :)

    OdgovoriIzbriši
  13. "Kada bih joj sudio po nazivu, verovatno ne bih ni stigao dalje od njega."
    Ovo. Al' sad je možda i probam pošto sam pročitao recenziju iz dosade. :)

    OdgovoriIzbriši
  14. Dao sam joj šansu al' ne vredi... Nisam ni stigao da se bolje upoznam sa pričom (što je prvobitno bio cilj). Užasan tutorijal, kao da su dali nekom detetu da ga odradi, a za ovakvu igru je vrlo bitno imati pregledan tutorijal. Muzika/zvuk... volume staviti na 0% tokom cele igre - komotno. Izgled likova neuverljiv. Sama atmosfera uopšte nije privlačna. Kad se sve ovo spoji, daje mi totalno neprivlačnu igru.
    Previše negativnih stavki vezanih za jednu igru... brzo ću je zaboraviti.

    OdgovoriIzbriši
  15. Uh, šteta, igra je neverovatno uvrnuta. Likovi i okruženje su takvi kakvi su jer su simboli... posmatraj igru kao avangardnu pesmu, koju moraš čitati 3x u 3 perioda života, da bi je svaki put drugačije razumeo.

    OdgovoriIzbriši
  16. Kupio sam igru na Steam-ovoj prazničnoj rasprodaji i igrao sam je možda sat-dva. Ne znam. Napucavanje je prilično dobro ali igri je stvarno, stvarno potreban normalan tutorijal i bolji interfejs. Sećam se da sam hakovao nešto, nisam uspeo i onda je nešto hakovalo mene. I onda sam izgubio kontrolu, moj lik je počeo da puca okolo, sve je izgledalo nekako deformisano i bilo je svakakvih uvrnutih shitova okolo, ne sećam se. Mislim da sam tada odjednom dobio dva ili tri ačivmenta vezana za to stanje. Gledam sada ačivmente, "halucinacija", "paranoja", "demon". Verovatno je bio bar jedan od ovih, ili dva, ili svi. Igra ne objašnjava ova sranja. "Reach 0 in karma"? Ne sećam se da je negde objašnjeno čemu služi ta mehanika, kako funkcioniše, šta znači.

    OdgovoriIzbriši
  17. Razmazili vas Bioware i Bethesda sa gomilom "hintova" za vreme učitavanja. :P

    OdgovoriIzbriši
  18. @Walker
    Verujem da ova igra ima kvalitet ako se dovoljno posvetiš njoj. Ali mislim da sam dostigao nivo gde više nemam živaca da posvećujem igri vreme "na silu" kako bih zapravo video šta je pisac hteo da kaže. Mehaniku je vremenom lako prokljuviti, nije problem u tome ali... ima svega po malo, previše stvari koje su mogle biti odrađene bolje. Ne mogu da igram nešto a da me sve to prati usput, bez obzira na kvalitet priče.
    Igrao sam previše igara, moguće da sam razvio neku granicu tolerancije ispod koje ne mogu da idem. Neću kazati da je igra loša, očigledno je iz komentara da ima kvalitet ali jednostavno kod mene ne može da prođe.

    OdgovoriIzbriši
  19. Daj daj daj da im bacim jedan nekro :O

    http://www.indiedb.com/games/eye/news/major-update-available-on-steam-for-eye-divine-cybermancy

    Izasao pre par dana, popravlja bruka stvari, vreme je za novi prelaz :D

    OdgovoriIzbriši
  20. Igrao sam ovo malo u vreme izlaska i igra nije ništa posebno... Dosta mi liči na Hellgate London u mnogo čemu uključujući i stil grafike samo što nema random loot i Diablovsku generaciju nivoa. Nisam video da ima nekih izbora i posledica osim kada neka od ponuđenih misija. Birao sam one koje su delovale kao čisto napucavanje pošto je stelt pristup u ovoj igri beskoristan a one misije sa hackovanjem terminala su iritantne kada se igra solo. Baš se vidi da je dizajnirano da jedan igrač hackuje a drugi ga pokrivaju... Previše toga mi se nije svidelo i ne mogu sada da se setim detalja. Što reče neko ranije danas postoje neki standardi i određeni propusti se jednostavno ne mogu tolerisati. Što se mene tiče ovaj naslov se može lagano zaobići...

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!