27. velj 2010.

Mass Effect 2, recenzija

Ko sam ja i kuda idem? Kakve su posledice mojih odluka? U pitanju su značajna životna pitanja na koja se često ne može odgovoriti jednostavno. Igre su, bar kad se radi o RPG žanru, oduvek težile da tu složenost fenomena koji uopšteno nazivamo "svest" upotrebe za što vernije dočaravanje svog sveta, za zbližavanje igrača sa okruženjem i njegovo potpuno utapanje u zamišljenu okolinu, radnju i pravila. Banalno gledano, čak je i ono što je Frojd nazivao Idom donekle preneto u igre, kroz sisteme pravila i perkova koji su izmišljene likove terali da instinktivno reaguju na određen način čak i ako bi njegovo veličanstvo igrač (u ulozi Ega) želelo drugačije. Međutim, treba li zaista ponavljati priču o planskom pojednostavljivanju igara od početka novog stoleća do danas, a sve u cilju približavanja najširoj mogućoj publici? Poslovica kaže da se svetu ne može ugoditi, ali oni koji broje pare svakako misle da se isplati neumorno pokušavati. Uostalom, zašto stvoriti delo koje se dopada malom broju znalaca (umetnost) umesto proizvoda kojim neće biti zadovoljan u potpunosti baš niko, ali će ga koristiti svi. Na kraju, zar to nije maksima savremenog kapitalizma - savršen proizvod se prodaje dobro, nesavršen dva puta bolje? Priče da je Bioware danas kralj Mida igračke industrije mogu se posmatrati na dva načina - EA zadovoljno trlja ruke, istina, ali Mida je umalo umro od gladi jer se sva hrana pretvarala u zlato. Na isti način, igre koje nam poslednje decenije dolaze od autora prežvakanog Baldur's Gate serijala su sjajne, skupocene i jako lepo izgledaju, ali - ne zadovoljavaju glad igrača. Jednostavno, nakon jednog ili eventualno dva prelaska, u nama se budi želja za novim sadržajem jer DA:O ili ME nemaju više šta da ponude. Na žalost, malo je igara koje danas možemo igrati i dva puta, a da se ne vraćamo Arcanumu, Falloutu 2 i sličnim biserima iz prethodnog veka.



U svetlu uvodnih tvrdnji, treba reći da je Bioware otišao najdalje u približavanju trećeg Njutnovog zakona današnjim igračima. Za one koji su previše bežali sa časova fizike, reč je o pravilu da svaka akcija izaziva reakciju. Namerno uproštavamo definiciju do sramotnog nivoa, jer je i Bioware to uradio prilikom stvaranja Mass Effect 2 igre. Dugo smo očekivali da vidimo kako će tačno naš arhivirani save iz 2008. godine da se razlikuje od dva nova (autor ovih redova prešao je prvobitni ME dva puta polovinom januara, specijalno da se pripremi za pisanje ove recenzije) kada ga uvezemo u nastavak. Iskreno? Ako zanemarimo besplatne sirovine koje se dobijaju na početku i jedinstven izgled lika, ukoliko niste koristili predefinisani model, razlike se svode na čisto kozmetičke ili unapred određena grananja kojima bi se svako sa tri dana programiranja iza leđa slatko nasmejao. IF, THEN, ELSE rutina rukovodi igračevim doživljajem kroz celo ovo ostvarenje, od uvodne potvrde ranijih odluka, sve uz mogućnost da se nekoliko puta "ispravi" cela istorija, do samog kraja kada se u istom maniru iskorištena marioneta ostavlja da čeka završni deo trilogije. Zaista, kao igra koja bi makar pokušala da malo dublje uđe u psihologiju lika, odnose i uticaje okoline, ili bilo kako načini doživljaj kompleksnijim, a samim tim i stvarnijim, Mass Effect 2 pada na zadnjicu i kotrlja se niz brdo sve do dublje kaljuge u kojoj zasluženo i pripada. Međutim, unapred očekujući ovaj problem, marketinški stručnjaci su ga rešili i pre nego što je ME2 dotakao i jedan recenzent. Predstavili su nam ga kao akcionu igru sa elementima RPG-a. Pa, onda mora da je sve u redu... Zapravo, ako se igra posmatra tako, uopšte nije loša. Da, u pitanju je ostvarenje tipa "isključi mozak i oduševi se kao turista", ali to neće sprečiti nikoga da u njemu uživa, pa ni da ga pređe najmanje dva puta sa različitim likovima.



Epska završnica prve igre nije ostavila mnogo toga nedorečenog. Slično Novoj nadi, trilogija je započeta skoro pa samostalnim, zaokruženim delom. U oba slučaja, tek pojava mračnijeg nastavka (Imperija Kosača uzvraća udarac) stavlja nam do znanja stvarnu širinu zamišljenog sveta i razmeru priče koju Bioware namerava da obradi. Isprva se može učiniti da je radnja u nastavku nezgrapno nakalemljena na završetak keca, ali upravo se radi o pomenutoj konačnosti koja se morala preseći, što je i Lucas odlično uradio premeštanjem radnje na ledeni Hot i okretanjem za pun krug. Od "mi spašavamo svet" priče koja je oduševila milione gledalaca okrenuo se "ja tražim sebe", uvek popularnoj priči o odmetnutom sinu. Kad je uspelo njemu, što ne bi i Bioware mogao da uradi potpuno isto, kada nam već prodaje lepu kašu tuđih ideja nabacanih na jedno mesto. Mass Effect 2 okrenut je u potpunosti Shepardovoj samospoznaji, potrazi za granicama koje je spreman da pređe kako bi ispunio samonametnutu ulogu mesije čovečanstva. Od prvog trena, prisiljen na faustovski pakt sa đavolom, uveren da može da nadkarta vraga, naš junak naizgled klizi po tankoj liniji između paragon i renegade krajnosti. Šta više, izbori koji ga čekaju nisu ni malo naivni. Igrač koji se dobro uživi, držeći se u podsvesti neprežaljene RPG igre koju nismo dobili, naći će se često u dilemi jer će "logičan izbor" neretko skakati iz jedne u drugu krajnost, insistirajući na tome da nema prave strane, niti jednog pravog puta. Sve to, valjda, u cilju skrivanja jednostavnosti igre koja se krije tik ispod tankog vela koji misteriozno obećava nesanjane dubine izbora. Naime, koliko god se činilo da je filmski momenat koji sledi nakon ključnog prekida dijaloga jedinstven, lično vaš, istina je da je rezultat svake takve akcije često potpuno jednak za obe strane. Igra blago favorizuje renegade igrače prikazivanjem zabavnijih animacija i dijaloga, ali njihove lažne prečice ne donose pravu korist, a verujemo da će kraj trilogije doneti veliki zaokret, te da će paragon imati daleko više "koristi" kada mu se u konačnoj bitci pridruže ujedinjene Rachnii, Krogan, Geth i druge armije. 



Ako se odbaci sav jednokratan sadržaj koji će postati star već nakon prvog prelaska, ono čime se igra jedino može pohvaliti ostaje jasno kao dan. U pitanju je donekle jedinstven svet, dizajniran dosta detaljnije od bilo čega što nam je u poslednje vreme prikazano, ali ipak daleko ispod nivoa koji su pre dvadesetak godina postavile legende žanra. Dalje, tu je filmski osećaj koji zahvajujući savremenim čudima tehnologije i snažnom smislu za naraciju koji poseduju scenaristi opčini igrača u potpunosti. Na kraju, tu je uvek dobrodošla mogućnost opiranja lakšem putu, čuvena "svetla strana sile" koja zahteva mnogo više vere u dobro i potpuno odsustvo straha. Istina, jako je lepo ponovo sresti Tali, Wrexa, Garrusa i ekipu, saznati šta su oni radili u ove dve godine dok smo mi igrali druge stvari, videti ih iz drugog ugla i proširiti naša saznanja o njima, ali i sebi. Međutim, iako svi događaji u tom vremenskom periodu deluju, prilikom prvog igranja, kao više ili manje dotaknuti našim odlukama iz originalne igre, istina je da nam je veći deo tog utiska veštački nametnut stalnim bombardovanjem prilagođenim informacijama kojima nas igra zatrpava. Zašto i ne bi, ona je naš GM, kontroliše sve što čujemo i vidimo, te bira sliku sveta koju će nam dati. Upravo tu je najveća razlika između klasične RPG igre i Mass Effect 2 naslova. Nije u akcionim sekvencama koje su dosta zabavne, niti u nedostatku ogromnog stabla veština koje bi dopustilo jedinstvene likove kojima je moguće prilagoditi boju čarapa, već u namernom kreiranju jednostranog pogleda na svet, u oblikovanju svesti prema potrebi autora da nas ubede u svoju viziju. ME2 ne dopušta ni u jednom trenutku da izađete izvan kalupa, ne dopušta da sami otkrijete, već vas čvrsto drži za ruku i vodi redom da vam pokaže šta se kome desilo, šta je ko uradio, usput ponavljajući kako ste vi za to krivi ili zaslužni. Ovo postaje jasno već prilikom drugog prelaska, kada i najzaboravniji igrač mora da primeti da renegade/paragon izbori jednostavno ne prave stvarnu razliku, da su planirane posledice nedovoljno suptilne, a da nasumičnog sadržaja praktično i nema. Čak i kolosalni detalji koji čine okvir priče (ko je poginuo, ko preživeo, na primer) i predstavljaju neke od najemotivnijih trenutaka iz prvog dela, u dvojci samo menjaju šminku na istom licu. Ko god bio predstavnik u galaktičkom savetu, kako god taj savet bio sastavljen, njegov rad i odluke praktično su jednaki. Na ovaj način, Bioware je svoje svetlucavo i sjajno parče zlata načinio "nejestivim". Prvi prelazak je sve što bismo mogli tražiti - uzbudljiv, emotivan, ispresecan adrenalinskim sekvencama, ali kada se platno jednom spusti, ne treba ga podizati već štedeti novac za treći "film".



U silnoj želji da se njegova epska igra dopadne svima, Bioware je potegao u isti izvor iz kojeg se vekovima napajao narodni pevač. Međutim, dok je junačka pesma, prenoseći se sa kolena na koleno, gubila jedinstvenost i kitila se opštim mestima, uhodanim fabulama i stalnim junacima kroz decenije i vekove, video igra kao medij koji se intenzivnije razvija stiče unapred prepoznatljivu formu daleko brže i očiglednije. Praktično je nemoguće izbeći poređenje DA:O i ME2, koje su u suštini dve strane (EF i SF) istog ogledala, a koje je opet tek odraz igara Kotor ili Jade Empire. Pa opet, pažljiv čitalac shvatiće vrlo brzo da ova recenzija ne poredi direktno te igre, niti zalazi dublje u stručnu terminologiju iz oblasti psihologije ili fizike, ne analizira ponuđene puteve detaljno niti se posebno bavi kvalitetom dijaloga u igri. U neku ruku, to je najbolji način da vam predstavimo Mass Effect 2 kao delo - u pitanju je masivna igra, zanimljivo napisana i još privlačnija za igranje, nakićena gomilom "stručnih izraza" koji ne govore ništa posebno, ali već na drugo čitanje potpuno je dosadna i isprazna. Jedini njen kvalitet shvata se u kontekstu, a to opet govori više o stanju industrije danas, nego o samoj igri ili njenim autorima. Bioware se očigledno u potpunosti okrenuo strogo linearnom sadržaju, što se lako da zaključiti i iz razloga koje su naveli za kreiranje MMO Star Wars igre: Igrači neće moći da sačuvaju poziciju i isprobaju sve varijante. Zašto je to važno - jer varijanti zapravo i nema, svi putevi vode u Rim! Da li je to obavezno loše? U ovom slučaju nikako, Rim je veoma lep grad, i može mnogo toga novog da vam otkrije kako o sebi i svojoj istoriji, tako i o vama, Shepardu.

Ako vam se ovaj članak dopada, podelite ga sa prijateljima: Twitter Facebook

Broj komentara: 7:

  1. Bioware, shmioware, uvek sam vise voleo igre tipa " will you help me? no. will you help me? no. will you hel me? yes. I knew you were a good man!" Razlika izmedju filma je, sto u filmu glavni lik ne moze stati i odslusati gunnery chifa koji se dere " Sir Isaac Newton is the deadliest son of a bitch in space!" Ne postoji ni jedna open ending igra. Uvek postoji jedan WOW! ending, i par meh, koji su tu, cisto da bi reklamirali igru kao open-ended.

    OdgovoriIzbriši
  2. Sigurno cu zvucati kao najveci kreten koji je ikada komentarisao ovu igru. Da nervirao me je overheat bug, nervirale su me duge voznje MAKO-om, nervirala me je neinteraktivnost sa okruzenjem (gears of war fazon)..... ali me je u p...u m......u iznerviralo trazenje heat sinkova (ammo clips), pucanje sondi na nesvesne vanzemaljce u potrazi za resursima, bljutav kraj (u poredjenju sa ME1), da verovali ili ne kec mi se vise svidjao. Nije da imam ista protiv dvojke ,ali ona je nekako gubljenje identiteta bla, bla primetili ste da nisam ni procitao recenziju, tek sad jesam, i u potpunosti se slazem, kao laiku koji pomalo voli SF ova igra mi se veoma dopala, ali kao SF fanatiku koji i jesam ovakav koncept muljanja i sje....nja super price mi se nimalo ne dopada. Pola sata po instaliranju igre osetio sam ukus u ustima koji sam osetio kad sam pre 2 meseca na jednom prijemu probao kavijar, nije lose, cak sto vise ali nije nista posebno, jednom recju, sto bi rekla moja fizicarka, ukus razocarenja. A tek onaj spoil od humanoidnog "sekaca" na kraju, nadam se da ce trojka nesto popraviti inace su kao i do sad skinuti igru sa "zaliva" i fanaticno i nju odigrati i biti razocaran.

    OdgovoriIzbriši
  3. e bre veze nemas sa pisanjem.

    OdgovoriIzbriši
  4. da li mass effect 2 moze da radi na:

    maticna: hp
    procesor: intel c2d 2.13 ghz
    graficka: nvidia geforce 9800 gt md1gb
    ram: 3gb (667 mhz)
    ekran: sync master 223bw 22 incha
    zvucna: integrisana
    os: windows 7 ultimate 32bit
    mis, tastatura

    OdgovoriIzbriši
  5. Moze, pise ti da je to UT3 engine kao i prvi ME.

    OdgovoriIzbriši
  6. Sve u svemu ne treba ocekivati cRPG zar ne ?

    I ne vidim poentu kukanja za time kada ova igra to nije . Ni ME1 nije to bio , samo je imao vise opcija za skillove ali to ga vala ne cini totalnim cRPGom . Akcionim RPGom da .
    Ispricana je jedna kolosalna prica i to odlicno , za sta je zasluzen Bioware dok je EA za kapital(drugi su majmuni kao i uvek) . Najbolja stvar koju su odradili sa "izborima" je i uradjena ako se uzme u obzir kuda igra vodi . Ko hoce da vidi drugaciji ishod nek igra i prvi deo ili da ide po defaultu . Duzina se svodi na trilogiju a ne na pojedinacnu igru , bezveze bi bilo ovo drugo za sve koji su igrali ME1 . Ali ne i za one koji nisu . Ili cak krene samostalno trojku bez prethodnih saveova , dovoljno da vecina ne moze da se pomiri sa time . U tome je najveca draz sto u jednom trenutku mozete da budete jedno a u drugom nesto sasvim drugo tj u drugom delu igre nekom . Ne pricam o Re/Pa izborima nego o likovima i ishodu side misija naprimer pa i glavnih . Da li ce da vam sere Udina ili da vas od*** Council nije svejedno toliko .
    Ako je to svejedno onda moji ljudi ne treba se igrati nista jer smo smoreni od zivota totalno i prezasiceni , u tom slucaju po defaultu ide WoW . Ne misli , ne "pravi" sam svoju pricu nego tuci i samo tuci .

    I u cemu je problem sto se Mass svodi na to kada to i jeste , na jednu SF kolosalnu pricu sa akcijom i RPG elementima ?

    Premali izbor ? Jel ima neko ko nije ubio Franka Horrigana u Falloutu2 ? NE!
    Ali u Falloutu1 mozete da se pridruzite Masteru i gotova prica za igraca . Ovde slicno samo ne ginete , mozda ocrvenite i dobijete skar tu i tamo ali ide se dalje ili se pogine(spoiler!) .
    I to je shallow ? Znaci ako krenemo Fallout 2 kao mutant sa drugacijim skillovima hipoteticki i psovkama na sve strane dok ovde krenemo kao Shepard govedo sa slicnim ishodom ruznjikavog renegade tipa to je veoma velika razlika ? Ko bi se cima da pravi tako nesto uopste , ja ne bih sigurno .
    Razlika je cRPG vs akcion RPG , ponovo , a ne pickovanje nekih delova igre sto se nije svidelo nekome (izbacite liftove smaraju) i to dovede do cega ? Do zaljenja ili izbora u igrama prosto jer ih ima kamara . Ajde da je ovo HALO pa bih razumeo zaljenje ali nije .
    Nije smorio kao NWN2 posle 10 dana proucavanja rasa i klasa i posle kokanja 80000 jadnih orkova . Smoren kao cigla od RPGa! Nije svejedno . Bice uvek jedan BG ali i jedan ME .

    Da Fallout3 iole prati pricu bio bi odlican na kraju ipak i pored FPS konverzije ali nije , s*** je totalno . Sve smo pregazili zbog retardirane price . Da li to znaci da cemo i Las Vegas ? Ne , jednostavno je tako kako je . Evolucija ili sta god . ME je to sto jeste , nikad nije ni zeleo da bude totalni RPG .
    U cemu je problem tu po x puta ?
    Nisu oni krivi sto nema cRPGa ... gledam i sa svoje strane jer obozavam te stare igre ali brate mili nisam toliko spao da bi ih gadjao molotovljevim koktelom zbog toga , Bethseda da . Sta su Biowareovci skrivili ? Koriste se svakakvim stvarima i losim i dobrim ali naprave dobru igru . Ko da to njih x ne radi , ali ogroman broj se unisti zbog toga .

    Ovde su stvorili sinergiju blago neinteligentnih ili ljudi koji nemaju vremena da bacaju na igre toliko i nas manijaka koji se pucaju u vene . Po meni su ovi momci odradili svoj posao kako treba time sto nece ni XBOXovac a ni PCer da se zali na interfejs ili neke bitne crapove koji mogu da ruiniraju sve (Gothic3?)

    Jedina stvar kojom sam razocaran je kratkoca mada i nije toliko s obzirom da sam igrao vise od 35 sati (ne kupujuci proklete ribice) . Voleo bih jedino da su na kraju malo bolje odradili celu zonu gde je brod umesto samo jedne gigantske crne rupe ali ko zna sta je tamo uopste kada jedino moze da se izmisli .

    Ali pitam se da li je potrebno nesto da se igra preterano dugo tipa mesec dana da bi bilo dobro i da mora striktno da bude RPG ...
    Stalker,Crysis,Bioshock i ostalu kompaniju nisam shutnuo zbog toga , necu ni ME3 .

    OdgovoriIzbriši
  7. Komentar koji sam obećala (setih se vrteći stranice Igrorame).

    Ovo je jedan od onih tvojih tekstova koje će neki shvatiti tek za par godina. A ima i onih koji ga nikada neće ni shvatiti... očigledno.

    Role Play je po samoj definiciji igra sa sopstvenom psihom i psihološkim mehanizmima; odabrana interakcija sa okolinom, poistovećivanje sa karakterom kojeg smo sami izgradili, odabrali mu osobine i akcije, . Ako nema stvarne mogućnosti ili bar utiska izbora akcija, onda to nije RPG, pa ga čak ni epitet "akcioni" ne opravdava.

    RPG se igra (u psihološkim istraživanjima, pogotovo) da bismo otkrili kako nam funkcionišu um i mehanizmi odbrane, kako bismo se ponašali u određenim situacijama, na koje etičke i moralne dileme bismo naišli i kako bismo ih rešili. RPG ima ozbiljnu funkciju za igrača, i ako neki igrač ostane nezadovoljan dubinom odnosa i izbora u igri, to je njegovo pravo na osnovu pretencioznog naziva žanra.

    Prava RPG igra u budućnosti biće ona koja će biti u stanju da razbije psihološki koncept i identitet ličnosti igrača, samo da bi mu ukazala na njegove mehanizme odbrane, predrasude, uvrežene stereotipe... Igra sa dubljom i smislenijom funkcijom od čisto zabavne. Zato i jeste RPG.

    OdgovoriIzbriši

Pravi PC igrači uvek ostave komentar!